Franjevačka provincija Sv. Križa - Bosna Srebrena

  • Puni ekran (Fullscreen)
  • Široki ekran (Widescreen)
  • Uski ekran (Narrow screen)
  • Veća slova
  • Standardna veličina slova
  • Standardna veličina slova


Interreligijski skup Duh Asiza na Bistriku

E-mail Ispis PDF

Bistrik/Sarajevo - U četvrtak, 26. listopada u 19 sati, u crkvi Sv. Ante na Bistriku u Sarajevu, u organizaciji Vijeća za ekumenizam i međuvjerski dijalog Provincije Bosne Srebrene te Udruženja Pontanima, održan je Interreligijski susret Duh Asiza Pomirenje i mir.

Na poziv su se odazvale Jevrejska zajednica s predsjednikom Jakobom Fincijem, Srpska pravoslavna crkva s parohom Vanjom Jovanovićem (bio je obećao doći vladika primorski Grigorije u ulozi predsjednika Međureligijskog vijeća, ali nije uspio stići), Islamska zajednica s Huseinom ef. Spahićem, zamjenikom Reisu-l-uleme, Katolička crkva s nadbiskupom Vinkom kardinalom Puljićem, Kršćanska baptistička crkva s pastorom Tomislavom Dobutovićem, Evanđeoska crkva s pastorom Slavkom Hadžićem, Baha'i zajednica s Laurentom Mesbachom, Sathya Sai centar s Adrianom Bratovićem, te Društvo za svjesnost Krišne s glasnogovornicom Amalom Premom. Susretu se inače nikada nisu odazivali Jehovinu svjedoci koji su očito jedina isključiva religijska zajednica u Sarajevu, te Ahmedija muslimanski džemat koji se inače odazivaju, ali je vjerojatno problem bio u komunikaciji. Na susretu su sudjelovali zborovi Sloga Srpske pravoslavne crkve, Zbor bogoslova Franjevačke teologije u Sarajevu fra Nenad Dujić, pjevačka grupa Sathia Sai centra, te zbor Pontanima. Dakle samih sudionika bilo je gotovo stotinu, a posjetitelji sa svih stana i iz svih zajednica potpuno su ispunili crkvu Sv. Ante.

Susret je otvorio zbor Pontanima vrlo meditativnom pjesmom pjesnika Enesa Kiševića i skladatelja Vlade Sunka Tvoja i moja tajna. Pozdrave su uputili fra Kristijan Montina, pročelnik Vijeća za međureligijski dijalog i ekumenizam i definitor fra Janko Ćuro kao izaslanik Provincijala. Abrahamske zajednice su nastupale po starini, prvo jevreji, pa pravoslavci, muslimani, katolici, protestanti, a potom one koje uobičajeno zovemo istočne duhovnosti. U svojim porukama svi religijski čelnici isticali su mir kao samu bit svoje duhovnosti i misije, naglašavali su važnost međusobnog uvažavanja, razumijevanja i dijaloške metode usklađivanja odnosa, mahom su zahvaljivali bosanskim franjevcima za organizaciju i isticali važnost ovakvih susreta, vrlo su kritički spominjali trenutnu društvenu i političku situaciju u BiH nudeći primjer međureligijskih odnosa kako odnosi među narodima u BiH mogu biti bolji.

Međuvjersko razumijevanje je nezaustavljiv pokret i trend našega doba. Globalni svijet – selo dovodi religije u neizbježnu komunikaciju, a nagomilani problemi svijeta pritišću religije da zajedno preuzmu svoj dio odgovornosti za svoj svijet. Geopolitička pozicija BiH s te strane religijama nudi šansu za liderski iskorak, a gradu Sarajevu da bude “evropski Jeruzalem” po poruci Pape Franje. I u religijama se događaju složeni procesi: gotovo su sve religije izišle iz religijske isključivosti i ušle u uključivost te traže načina da svoju istinu žive u pluralnosti, svoje misije čiste od kolonijalnih i imperijalnih natruha i vraćaju se nadahnuću objave i Božjoj inicijativi u vjeri, teologije rade punom snagom na rješenju pitanja vlastite istine u kontekstu te nove međureligijske paradigme, odnosa prema drugima, shvaćanju dijaloga itd. Trenutno ti se procesi odvijaju na razini religijskih institucija i njihovih predstavnika, te postupno zahvaćaju teologije i suradnju raznih religijskih instituta. Sljedeći iskorak na koji se religije moraju odvažiti jest susretanje na razini vjere. Na ovom se susretu taj iskorak mogao osjetiti u nastupu zborova koji su pjevali najintimniju duhovnost svojih religija. Uz poruke predstavnika religijskih zajednica, glazbena simfonija religija uvodila je u ambijent doživljaja Božje blizine i milosti te ukazivala na neslućenu Božju budućnost.

Možda nije suvišno podsjetiti da je Duh Asiza odjek susreta što su ga organizirali franjevci u Asizu, 27. listopada 1986. kada su uspjeli sazvati vjerske vođe svih svjetskih religija da mole za mir. Molili su istodobno jedni pokraj drugih. U svijetu u kojemu su u pedesetak ratova više ili manje sve religije bile upletene, u svijetu ugroženu u svojoj opstojnosti zbog društvene i prirodne nesigurnosti, taj susret je probudio nadu u pozitivnu moć religija da budu osnova boljega svijeta mira, ljudskih prava i solidarnosti. Susret u Asizu nadahnuo je mirovni, dijaloški i ekumenski pokret po svemu svijetu. Već je bilo postalo tradicionalno da se u Sarajevu svake godine na 27. listopada susretnu predstavnici svih religija i traže ono univerzalno što ih povezuje prije svake razlike i nadahnjuje za služenje novim narastajućim duhovnim potrebama čovječanstva. Model organizacije tih susreta bio je da Provincijalat Bosne Srebrene uputi poziv predstavnicima svih religijskih zajednica u Sarajevu bez obzira na veličinu ili bilo kakvu kvalifikaciju. Izvedba susreta bila je prepuštena provincijskom Vijeću za pravdu, mir i skrb za sve stvoreno i Interreligijskoj službi Oči u oči, a onda je 2009. taj model prekinut pa je Franjevački samostan Sv. Ante na svoj način nastavio s tim susretima. Ove godine u cijelosti je obnovljen taj model koji se pokazuje vrlo razrađenim i funkcionalnim pa svakako može biti osnova za planiranje budućih takvih susreta.

Franjevački red u više je navrata izrazio svoja očekivanja od bosanskih franjevaca da ponude franjevačkoj duhovnosti iskustva međureligijskog djelovanja. Međureligijski odnosi danas, kada se bliži završetak misija „ad gentes“, postaju središnje područje kršćanske misije i ne treba kriti da je cilj dijaloga i sve međuvjerske suradnje upravo navještaj Božjega zagrljaja u Isusu Kristu kojim će se „blagoslivljati svi narodi zemlje“ (Post 26,4). Normalno da u tome dijalogu i drugi imaju šansu predstaviti svoju intimu vjere, a svi imaju priliku cjelovito sagledati sve suvremeno religiozno tržište. Uporno brojnim dokumentima od Sabora do danas Katolička crkva i teologija razrađuju metodu dijaloga i upravo ta teološka istraživanja, izobrazba i odgoj u našoj franjevačkoj zajednici morali bi biti u prvom planu. Ne bi se smjelo ponoviti da bilo kakvim misijskim fanatizmom nevješto isključimo ikoga, nego da u uzajamnom uvažavanju otvaramo prostor navještaja Radosne vijesti i otvaramo putove Gospodinu da dođe (Mt 3,3).

 

Fra Ivo Marković

Trenutno se nalazite na: Naslovnica