Zenica - Čovjek nije stvoren da bi samo imao nego to uistinu i bio. Naš fond Kap dobrote je upravo izrastao iz te činjenice.
Zato već godinama usmjerujemo vašu dobrotu i ljudsku blizinu, koju darujete zajedno sa svojim novčanim prilogom, onima kojima ona, pa i za trenutak, olakša zdravstvene tegobe ali, iznad svega, vrati dobro izgaženo i izgužvano dostojanstvo što se uvijek može iščitati iz njihova osmijeha, koji je rijedak gost na njihovim umornim i napaćenim licima.
Piše: Borjana Jozeljić
Dragica i Ljuban Grbavac sa svojih petero djece žive u trošnoj kući u mjestu Vjetrenica pokraj Zenice. Dejan (1997.) je završio srednju školu za automehaničara, Danijela (1998.) pohađa srednju, a Josip (2002.) i Kristina (2005.) osnovnu školu u Vitezu. Tu je i najveća radost u obitelji Grbavac, Matej koji je rođen u svibnju 2015. godine. Djecu u školu vozi otac, a ponekad moraju ići i pješice što im oduzme najmanje sat i pol vremena.
Nitko u obitelji Grbavac nije u stalnom radnom odnosu, žive od poljoprivrede i stočarstva. Obiteljsku kuću su napustili 18. 4. 1993. godine za vrijeme ratnih sukoba u Zenici, živjeli su u Čajdrašu a zatim u Vitezu. U devastiranu kuću vraćaju se 26. 1. 2000. godine iako su imali priliku otići u Hrvatsku. Uz pomoć izvjesnog svećenika iz Njemačke, a preko časnih sestara iz Gromiljaka uspjeli su postaviti novu vanjsku stolariju, ali to ipak nije riješilo problem trošne kuće. Obitelj je živjela u jednoj prostoriji koja je u isto vrijeme bila i kuhinja i dnevni boravak i spavaća soba.
Po preporuci Željka Tadića, djelatnika Kruha sv. Ante, odlučili smo donirati sredstva iz fonda Kap dobrote za adaptaciju kuhinje i dnevnog boravka u obiteljskoj kući obitelji Grbavac. Željko se od 1994. godine bavi humanitarnim radom i pomogao je brojnim obiteljima povratnicima u BiH. Vodio je izgradnju velikog broja kuća, ali kako kaže: „Lako je izgraditi kuću, treba znati izgraditi odnose među ljudima. Moraš raditi ono što voliš, tek tada se mogu očekivati rezultati. A najvažnije u svemu tome je strpljenje." Sav svoj honorar iz ovog projekta Željko je donirao u fond Kap dobrote. Nakon obilaska nekoliko obitelji, zaključio je da je Grbavcima pomoć najpotrebnija. Zahvaljujući donacijama dobrih ljudi, čitatelja Svjetla riječi i dobročinitelja, koji iz mjeseca u mjesec doniraju svoje priloge za pomoć najugroženijima, dobili smo priliku pomoći ovoj sedmeročlanoj obitelji.
Kuća u kojoj žive stara je 60 godina, pravio ju je Ljubanov otac. "U to vrijeme je bila najbolja, a sad je najgora", kaže Ljuban. Došli su na ništa, kako kažu Dragica i Ljuban, ali su svojim trudom i radom uradili sve što je bilo u njihovoj moći da stvore pristojan dom za svoju obitelj. Dvoje djece je došlo s njima 2000. godine, a troje se rodilo u kući.
U mjesto Vjetrenicu pokraj Zenice uputili smo se 22. prosinca 2015., u posjet obitelji Grbavac. U dvorištu nas je dočekao skroman ali izuzetno veseo i gostoljubiv Ljuban. Iako mu je dom izvana trošna i stara kuća, unutra odiše toplinom koja može doći samo od skladne i zadovoljne obitelji kakva je ova. Unatoč tome što žive u skromnim uvjetima na njihovim se licima vidi sreća i zadovoljstvo. Primijeti se da u ovoj obitelji prije svega ima puno ljubavi a uz toliku ljubav, sve ostalo postaje manje važno. Međutim, za pristojan život ipak su potrebne osnovne stvari kao što je pristojan krov nad glavom.
Ljuban nam je s oduševljenjem pričao o završenim radovima kao i o tome što bi sve trebalo uraditi kako bi mogli Božić dočekati u novim prostorijama. Kad smo ušli u jedinu prostoriju u kojoj ova obitelj boravi, očarale su nas Matejeve plave oči koje su radoznalo promatrale sve oko sebe. Iako smo mu potpuni neznanci, ni u jednom trenutku tijekom našeg boravka nije se čuo njegov plač, štoviše, mogao se čuti samo smijeh.
U kutku sobe su stajali Dejan, Danijela, Josip i Kristina, stidljivi i skromni, puštajući, po starom običaju, goste da prvi sjednu, pa za njih ako bude mjesta. Kristina, iako ima samo 10 godina, držala je u naručju najmlađeg člana obitelji.
Vremenske prilike su bile takve da se nije moglo brzo napredovati, ali marljivim trudom i radom radnika građevinsko-prometnog i uslužnog društva Sigma SK iz Zenice pod vodstvom Borke Novaka, radovi su se privodili kraju. Važno je spomenuti da je gosp. Novak maksimalno izišao ususret Svjetlu riječi kod izvođenja radova adaptacije prostorija u kući obitelji Grbavac.
Ravnatelj Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi, fra Janko Ćuro je uručio i donaciju u vidu školskog pribora i higijenskih potrepština, dar HKO Kruh sv. Ante. Na kraju su na red došli i božićni paketići kojima su se jednako obradovali i mlađi i stariji. Kao nagradu za učinjeno dobili smo iskreno hvala, a na licima se mogao vidjeti osmijeh koji govori više od tisuću riječi.
Na odlasku smo se pozdravili sa svima i poželjeli čestit i blagoslovljen Božić, a Ljuban se zahvalio svim dobrim ljudima koji su pomogli njemu, ali i svima koji su u potrebi. Iako im nije jednostavno, nužda ih natjera prihvatiti svaku vrstu pomoći koju im netko ponudi.
Obitelj Grbavac posjetili smo i po završetku radova, 14. siječnja. U njihovom domu vlada posebna radost jer su Božić dočekali u
novim prostorijama gdje se osjeća ozračje obiteljskog doma. Uvjeti za život su sada puno bolji, urađeno je ono što je bilo najnužnije. Ljuban je izrazio veliku zahvalnost gospodinu Željku, ali skromni Željko je rekao da se on pobrinuo samo da pomoć ode u prave ruke. Iako su živjeli u samo jednoj prostoriji, Ljuban sa zahvalnošću gleda na ovu pomoć, jer razumije da ima obitelji koje imaju i manje od njih. Dečki i djevojke sad imaju zasebne sobe čemu se posebno raduju, ali obećali su da će i dalje biti poslušni i zajedno provoditi vrijeme.
"Ja sam dobila sve što sam željela. Sad će biti puno lakše održavati kuću, a i djeca će pomagati", rekla nam je Dragica.
"Hvala vam što se borite za ovu obitelj", dodao je Ljuban i ispratio nas.
Iako ovo nije onoliko koliko bi čovjek želio, pomoći svima kojima je pomoć potrebna, ipak smo uspjeli izmamiti osmijeh na lica članova jedne obitelji - Grbavac. Olakšali smo njihov svakodnevni život, a to je sasvim dovoljno da nam srce bude puno do sljedeće ovakve prilike. Cilj svega ovoga je da svi budemo zadovoljni i ponosni na ovakve obitelji te im pomognemo koliko možemo.
Dragi naši čitatelji,
kao gotovo sve, danas se često i dobrota komercijalizira a još češće politizira. Nakon što se kamere isključe, prestaje ona i ostavlja čovjeka u većoj potrebi nego prije, jer čovjek nije stvoren da bi samo imao nego to uistinu i bio. Naš fond Kap dobrote je upravo izrastao iz te činjenice. Zato već godinama usmjerujemo vašu dobrotu i ljudsku blizinu, koju darujete zajedno sa svojim novčanim prilogom, onima kojima ona, pa i za trenutak, olakša zdravstvene tegobe ali, iznad svega, vrati dobro izgaženo i izgužvano dostojanstvo što se uvijek može iščitati iz njihova osmijeha, koji je rijedak gost na njihovim umornim i napaćenim licima.
Osobito ste prošle godine pomogli mnoge takve osobe ali i institucije. Uz stalne akcije fonda Kapi dobrote, koje se objavljuju u našoj reviji i kojima redovito pomažete, bili smo vaša ispružena ruka siromašnim civilnim đacima Franjevačke klasične gimnazije Visoko kao i mnogim studentima u okviru studentskih stipendija. Svoju ste brigu za djecu s poteškoćama u razvoju pokazali i dokazali pomažući rad centra Nova Nada u Tomislavgradu. Niste ostali gluhi niti okrenuli glave na vapaj roditelja male 14-godišnje Matee Dijaković, koja boluje od RETT sindroma i skolioze, a kojoj bi skupa operacija u Zagrebu mogla, koliko-toliko, olakšati život. Puna zahvale, ali i molitava za vas, jest ova obitelj Grbavac kojoj ste postali doživotni član…
Da li su to svi oni kojima pomoći treba? Ni izbliza. More je ljudske nevolje svuda oko nas. Ali, bolje je upaliti jednu šibicu, nego proklinjati mrak! Mislim da nismo mogli očitije pokazati da to nije samo puka fraza, nego konkretno djelo ljubavi kojom nas je Bog obdario i poslao da je nemilice rasipamo gdje god stignemo. Zato vam želim reći u ime svih ovih naših bližnjih u nevolji: hvala vam! Siguran sam da se nećemo umoriti na teškom i zahtjevnom putu dobra.
Fra Janko Ćuro
Izvor: Svjetlo riječi
