Franjevačka provincija Sv. Križa - Bosna Srebrena

Skakava/Brčko - Povijesne informacije o samostanu u Skakavi nisu brojne, ali je zanimljivo kako je spoznaja o postojanju takvog mjesta živjela u narodu i dugo nakon što je samostan prestao postojati.

O tome svjedoči sam naziv lokacije – Zidine, koji ukazuje na postojanje zidanih ostataka, kao i živa tradicija hodočašćenja mjesta.

Piše: Ana Marić, Zemaljski muzej BiH

Tijekom 2013. i 2014. godine na lokalitetu Zidine u Skakavi Gornjoj kod Brčkog sprovedena su arheološka istraživanja srednjovjekovne crk­ve i samostana, a konačni rezultati su nadmašili prvotna očekivanja. Kroz dvije godine istraživanja, srednjovjekovna arheologija i kulturna baština Bosne i Hercegovine obogaćeni su izvanrednim primjerkom sakralne arhitekture, ali i nekim jedinstvenim pokretnim nalazima.

Povijesne informacije o samostanu u Skakavi nisu brojne, ali je zanimljivo kako je spoznaja o postojanju takvog mjesta živjela u narodu i dugo nakon što je samostan prestao postojati. O tome svjedoči sam naziv lokacije – Zidine, koji ukazuje na postojanje zidanih ostataka, kao i živa tradicija hodočaš­ćenja mjesta.

Prvi spomen samostana u Skakavi nalazimo u popisu franjevačkih samostana u Bosni, kojeg je 1385. godine sačinio fra Bartol iz Pise. Na popisu kustodija i samostana Bosanske vikarije iz 1506. godine, samostan se ne spominje, što znači da je dotad već bio napušten. Je li uništen tijekom osmanske provale 1436. godine, prilikom koje je stradalo 16 samostana, ne zna se sa sigurnoš­ću. Sljedeći bitan povijesni podatak je izvještaj biskupa fra Nikole Ogramića-Olovčića iz 1674. godine, u kojem se spominje postojanje vidljivih ostataka samostana u mjestu Skakava.

Ostaci romaničke i gotičke crkve
Prva kampanja istraživanja sprovedena je 2013. godine i tom su prilikom otkriveni, istraženi, konzervirani i prezentirani ostaci romaničke i gotičke crk­ve te ostatci potencijalne krstionice, koja bi mogla pripadati razdoblju ranog krš­ćanstva ili pak predromanike. Osim arhitekture, otkriveni su i brojni ulomci arhitektonske plastike, kao i mali broj pokretnih nalaza. Istovremeno je istraženo i groblje na redove, smješteno južno od crk­ve, označeno jednostavno kao Groblje.

Lokalitet je smješten na prirodnoj uzvisini, čineći tako dominantu poziciju u prostoru. S obzirom na nalaz groblja na redove u neposrednoj blizini, realno je za pretpostaviti da je nekad u razdoblju srednjeg vijeka, vjerojatno kroz 13. ili 14. stoljeće, tu osnovano i naselje. Arhitektonski kompleks se sastoji od nekoliko elemenata. Gotička crk­va je u tlocrtu jednobrodna, s dimenzijama 23,25 x 9,16 metara i predstavlja tipičan primjer samostanske arhitekture. Zidovi broda crk­ve su sačuvani u temeljima, ali dovoljno da se prepozna specifičan stil gradnje koji ukazuje na jedan provincijalan gotički stil, tzv. reduciranu gotiku. To je posebice vidljivo na nekim elementima kao što je cokl od priklesane opeke na vanjskim zidovima. Na istočnoj strani se nalazi poligonalno svetište, ojačano kontraforima i nadsvođeno. Zidovi svetišta su građeni kvalitetnije nego zidovi broda te su sačuvani u visini 1 - 2 metra, a na njima se prepoznaje tehnika zidanja u horizontalne redove, što je bilo karakteristično za sakralnu i fortifikacijsku arhitekturu 13. i 14. stoljeća. Na sjevernoj strani svetišta nalazi se sakristija, vjerojatno naknadno dodana. Ostatci starije romaničke crk­ve otkriveni su u korpusu broda gotičke crk­ve. Ta je crk­va bila manja (13,22 x 7,66 metara), također jednobrodna, ali s nadsvođenim polukružnim svetištem. Prema arhitektonskim usporedbama, moguće je datirati ju u 13. stoljeće. Brodovi obiju crkava su bili prekriveni drvenom konstrukcijom, tzv. tabulatom. U svetištu gotičke crk­ve otkriveni su ostatci još jednog objekta, koji svojim tlocrtom odgovara šesterokutnoj krstionici. Ovakvi se objekti najčeš­će vezuju za razdoblje ranog krš­ćanstva ili predromanike, no u ovom konkretnom slučaju nije moguće ništa preciznije reći, s obzirom da nije bilo nikakvih pokretnih nalaza koji bi potvrdili dataciju. Također, ostatci tog najstarijeg objekta su minimalni, jer je isti poravnat prilikom gradnje svetišta gotičke crk­ve.

Ukrašena nadgrobna ploča
Cilj druge kampanje 2014. godine bio je otkrivanje samostana uz koji je gotička crk­va bila izgrađena. Istražen je prostor južno od samostanske crk­ve i tom prilikom su otkriveni fragmentarno očuvani ostaci zidova samostanskog krila dužine 13 metara, jednako dužini broda crk­ve. Razlog slabo očuvanim tragovima samostana leži u dugogodišnjoj eksploataciji kamena kao građevnog materijala, ali i izgradnji recentne kapele na tom prostoru. Uz sami južni zid crk­ve potvrđeni su ostatci komunikacijskog prostora, tj. prizemnog hodnika kojim je omogućeno povezivanje crk­ve sa samostanskim prostorom. Samostan je građen lomljenim kamenom, uz korištenje građevnog materijala sa starije crk­ve. Također, stećci koji su se nalazili na tom prostoru iskorišteni su u istu svrhu. Prema svojim tipološkim značajkama, ovaj se samostan može ubrojiti u skupinu manjih samostana tipa gostinjca, namijenjenih maloj franjevačkoj zajednici (četiri do šest franjevaca).

Na južnom dijelu crk­ve, između ramena i kontrafora otkriven je dio temelja vrlo kvalitetno građenog zida, koji bi se eventualno mogao povezati s ostatcima pretpostavljene krstionice, odnosno koji bi mogao pripadati najstarijem sloju građevina iz 10. stoljeća.

Kroz dvije kampanje istraživanja, otkriveni su i brojni ulomci kamene plastike, kao što su rebra gotičkog svoda te stećci, od kojih se posebice izdvaja jedna bogato ukrašena nadgrobna ploča. Također, groblje istraženo 2014. godine pružilo je nekoliko vrlo zanimljivih i rijetkih nalaza. (nastavit će se….)

Izvor: Svjetlo riječi