Olovo - Na III. nedjelju Došašća u Gospinom svetištu u Olovu, pod pučkom svetom misom u 11 sati, sveta vrata za početak izvanredne Godine milosrđa otvorio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran.
U koncelebraciji su bili fra Jozo Marinčić, definitor i ekonom Provincije, čuvar svetišta fra Ilija Božić, fra Slavko Topić, profesor na Franjevačkoj teologiji, te fra Damir Pavić, župnik župe Rođenja BDM u Brestovskom. Na misi su sudjelovali hodočasnici iz Kreševa, Kiseljaka, Brestovskog, te domaći vjernici. Nakon misnog slavlja hodočasnici su zajedno s fratrima nastavili slavlje za obiteljskim stolom.
U nastavku Vam donosimo i homiliju provincijala fra Lovre Gavrana:
"Draga braćo i sestre!
Danas je treća nedjelja došašća, koju nazivamo također i „Gaudete“, tj.: „Radujte se“ – prema riječima ulazne pjesme današnje liturgije, uzete iz poslanice Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ (Fil 4, 4).
Kako se ne bismo radovali kad smo već stigli na pola puta do Božića, najradosnije kršćanske svetkovine?!
Kako se ne radovati kad nam je papa Franjo sad u utorak, 08. 12. 2015. god., na svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM, u Rimu otvorio izvanrednu Jubilarnu godinu milosrđa, koja će trajati do svetkovine Krista Kralja sljedeće godine, tj. 20. 11. 2016.
Vanjski znak početka toga Jubileja bilo je otvaranje svetih jubilejskih vrata na bazilici sv. Petra u Rimu. Za ostale crkve – kako u Rimu, tako i u drugim biskupijama – papa je odredio otvaranje jubilejskih vrata na današnji dan.
Mi posebno imamo razloga radovati se zato što je naš nadbiskup, uzoriti kardinal g. Vinko Puljić, odredio da se, uz sarajevsku katedralu, potpuni oprost u ovoj svetoj godini može dobiti još i u nekim drugim našim crkvama, kao što je ovo Gospino svetište u Olovu, zatim svetište sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, župna i samostanska crkva Uznesenja BDM u Tolisi, Gospino svetište u Komušini, te sjemenišna crkva u Travniku.
Mi smo na samom početku ove sv. Mise svečano otvorili sveta Vrata milosrđa ovog najstarijeg Gospina svetišta naše Provincije Bosne Srebrene ovdje u Olovu, a otvorili smo ih uz slušanje Božje riječi, u kojoj nam Isus Krist jasno kaže: „Ja sam vrata!“ (Iv 10, 7).
Isus Krist je jedini put k Ocu i jedina vrata na koja se ulazi u spasenje. On je Božje lice milosrđa, vidljivi lik Boga, bogata milosrđem, kao što se to više puta ističe u Sv. pismu (usp. Br 14, 18; Jn 4, 2; Ef 2, 4). Zato Crkva trajno hodočasti prema Kristu, a po Kristu stiže do našeg nebeskog Oca, Oca milosrđa.
Zato kad god budemo prolazili kroz ova sveta Vrata milosrđa, imajmo na umu da su ona simbol Isusa Krista i da mi po Isusu Kristu stječemo milosrđe i dobivamo potpuni oprost svih vremenitih kazni, koje smo zaslužili svojim grijesima, za koje bismo inače morali trpjeti strašne čistilišne muke.
Nekim vjernicima katkad nije dovoljno jasna razlika između oproštenja grijeha, tj. oprosta vječne kazne u paklu – i oprosta vremenite kazne u čistilištu, koju smo dužni podnijeti kao naknadu za štetu uzrokovanu našim grijesima.
Grijehe nam Bog oprašta u iskrenoj skrušenoj sakramentalnoj ispovijedi. Kome je Bog oprostio grijehe, taj ne ide u pakao, bez obzira kako je teško griješio. Ali vremenita kazna, kao naknada za učinjenu duhovnu, moralnu i materijalnu štetu – ostaje i dalje. Te vremenite čistilišne kazne Bog nam oprašta po molitvi, žrtvi, pokori, dobrim djelima milosrđa, kao i po hodočašću, kojim možemo steći i potpuni oprost.
Mi ustvari hodočastimo k Isusu i upravo po Isusu stječemo potpuni oprost od milosrdnoga Boga Oca.
Uz ovo što već rekoh, dužan sam vam svratiti pažnju na još jednu činjenicu, koju mnogi olako zaborave ili zanemare, a radi se o karakteru ovog izvanrednog Jubileja – svete Godine milosrđa. Neki, ne misleći dobro što govore, znaju reći: „Godina Božjeg milosrđa“ – ali papa to nije rekao tako, nego: „Godina milosrđa“!
U čemu je razlika?
Razlika je velika. Naime, Božje milosrđe je uvijek prisutno. Bog je uvijek s nama i među nama – kao dobri milosrdni Otac. Isus Krist je došao navijestiti nam „godinu milosti Gospodnje“ (usp. Lk 4,19; Iz 61,2), a ta godina nakon njegove muke, smrti i uskrsnuća za naše spasenje traje zauvijek. Nikad ne prestaje ta „godina“ Božje milosti, jer „jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan“, veli sv. Petar apostol (2 Pt 3, 8).
U ovoj Godini milosrđa radi se prvenstveno o našem milosrđu, jer Božje milosrđe je neupitno! Mi se moramo učiti biti milosrdni, jer Isus od svih svojih učenika traži: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36). On je ujedno i obećao milosrđe Božje onima koji budu milosrdni. Doslovno je rekao: „Blago milosrdnima, jer će zadobiti milosrđe“ (Mt 5, 7).
Prema tome, ova sveta Godina milosrđa jest poziv nama da budemo milosrdni. Ne samo pravedni, nego upravo milosrdni!
Prema dobrima svakako treba biti pravedan i uzvratiti im barem onoliko dobra koliko su oni učinili nama. Međutim, prema grešnicima, zlima i nepravednima treba biti milosrdan – kako se i mi ne bismo izjednačili s njima. Kad bismo zlima uzvraćali zlom, i sami bismo bili zli kao i oni i zaslužili bismo Božju kaznu, umjesto nagrade. Naprotiv, ako smo milosrdni, zaslužujemo milosrđe, pa čak i nagradu.
Kako biti milosrdan?
Ima mnogo načina kako iskazati i posvjedočiti milosrđe, a svi se oni mogu svrstati u dvije osnovne kategorije: u Tjelesna djela milosrđa i Duhovna djela milosrđa.
Vidite, dobro obratite pažnju: Milosrđe nije samo nekakav osjećaj sućuti, nego upravo DJELO! Zato se govori o djelima milosrđa! Bez djela je čak i vjera mrtva, kao što kaže sv. Jakov apostol u svojoj poslanici (usp. Jak 2, 26), a pogotovo apstraktno milosrđe ne vrijedi ništa, ukoliko se ne očituje i ne potvrdi djelima!
Koja su to Tjelesna djela milosrđa?
To su:
1) gladna nahraniti;
2) žedna napojiti;
3) siromašna odjenuti;
4) putnika primiti;
5) bolesnika i utamničenika pohoditi;
6) zarobljenike i prognanike (izbjeglice) pomagati;
7) mrtva pokopati.
No, isto tako smo pozvani činiti i Duhovna djela milosrđa, a to su:
1) dvoumna (nesigurna, neodlučna) savjetovati;
2) neuka poučiti;
3) grešnika pokarati;
4) žalosna i nevoljna utješiti;
5) uvredu oprostiti;
6) nepravdu strpljivo podnositi;
7) za žive i mrtve Boga moliti.
Nabrojano ih je po sedam, a to je simboličan broj, koji označava puninu. To znači da treba da budemo milosrdni na svaki mogući način i da to milosrđe djelima pokazujemo, svjedočimo i ostvarujemo.
Stoga, brate i sestro, kad god budemo dolazili na ovo sveto mjesto moliti Gospodina za milosrđe prema sebi osobno, ili prema svojim obiteljima, prema našim milim i dragim bilo gdje u svijetu, a posebno prema dušama u čistilištu – prije svega mi se sami pokažimo milosrdnim i pred Bogom i pred ljudima: oprostimo uvrede onima koji su nas uvrijedili, molimo za obraćenje grešnika, pomozimo čovjeku u nevolji, a pogotovo onome koji i ne zaslužuje našu pomoć. Jer svi mi znamo da je i onog najgoreg čovjeka Bog stvorio, da je i za njega Isus krv svoju prolio i umro na križu, pa onda i prema njemu treba biti milosrdan – kako bi i takav čovjek upoznao Božju ljubav, kako bi se obratio od svoga lošeg načina življenja i ponašanja i kako bi i on pronašao put spasenja.
Tako čineći i mi ćemo sami biti sve bliže Gospodinu na putu Isusa Krista i zaslužit ćemo da Bog i prema nama bude milosrdan – štoviše: da na osnovu naših molitava i žrtava bude milosrdan i drugim ljudima, a osobito dušama u čistilištu.
Dao Bog da u tom duhu svi mi dobro iskoristimo ovaj izvanredni Jubilej milosrđa – kako na dobro svoje vlastite duše, tako i na spasenje i posvećenje i naših milih i dragih, živih i pokojnih.
Neka nas u tom nastojanju trajno prati i majčinski kod nebeskog Oca zagovara Blažena Djevica Marija, Majka milosrđa – po Kristu, Gospodinu našemu! Amen."
FIA
