SOLIDARNI I ODGOVORNI

Manja braća u sadašnjoj krizi

"Predraga braćo:

Gospodin vam dao mir!

U prigodi slavlja svetkovine našega svetoga oca Franje, želimo s vama podijeliti nekoliko razmišljanja polazeći od sadašnje gospodarsko-financijske krize. Ova kriza nadilazi granice razvijenih gospodarstava i uklapa se u širu krizu nerazvijenosti koja zanima više od dvije milijarde osoba, prisiljenih da žive u krajnjem siromaštvu. Naša namjera nije baviti se sveukupnom problematikom, koja je veoma složena, nego radije da se uzajamno potičemo na propitivanja, osobno i zajednički: koju odgovornost imamo ili osjećamo u ovoj teškoj gospodarskoj situaciji? Mi, Manja braća, kako mi živimo situaciju svijeta i osobito opću krizu koja dotiče tolike obitelji? Kako danas možemo živjeti, na vjeran i znakovit način, naš izbor siromaštva, solidarnost, svjedočenje koje daje dostojanstvo i pruža neku zgodnu mogućnost u ovoj negativnoj situaciji koju nazivamo “krizom”? Patnja tolikih osoba, osobito onih najslabijih, za nas, željne da nastavimo biti fratri – franjevci naroda, izvor je zabrinutosti.

 

Kriza nije samo ekonomsko-financijska

Sadašnja kriza je po mnogim vidicima različita od prijašnjih. Njezin glavni uzrok je povezan sa samim sustavom, s načinom na koji je bio organiziran i na motivacije koje su u njegovim temeljima. Prisustvovali smo, tijekom posljednjih godina, rastućoj prevlasti financija nad stvarnim gospodarstvom, prevlast koja je dotakla također područja politike, čineći je gotovo robom financija.

Među učincima krize, osim nejednakosti u dohocima, dobro je podsjetiti na netransparentnost i na prevrtljivost tržišta, koje izlaze iz prevlasti financija. U njima su povrijeđeni povjerenje i vjerodostojnost, temeljne vrijednosti za njihovo ispravno funkcioniranje i za održivost istih. Uzduž te staze gajila se iluzija uvijek rastućih financijskih zarada, sve do stvaranja jednoga hybrisa povezanog sa “zavodljivošću” da se, napokon, može osloboditi zarada od rada, u rastućoj “rastavi” između financija i realnoga gospodarstva.

U preuzetnosti moći koja je obuhvatila financije, prazninu na tržištima stvorenu erozijom povjerenja i transparentnosti, ispunila je pohlepa koja je postala prednost financijskoga kapitalizma.

Ekspanzija čistog profiterstva postala je cilj koji je bio zajednički većem broju poduzetničkoga managementa. Samo smanjenje osoblja je, nerijetko, iskorišteno kao poluga za dohodak samih dioničara.

Za milijune osoba kriza znači nezaposlenost. Te osobe više nemaju dohotka od rada i sa tjeskobom gledaju također na dokidanje eventualnih socijalnih pomoći, s opasnošću duboke socijalne marginalizacije. Osim toga, rast cijena prehrambenih proizvoda prisilio je mnoge milijune osoba, osobito u najsiromašnijim zemljama, na neizdrživu situaciju, koja prijeti samom njihovom preživljavanju.

Sadašnja kriza – zajedno sa svjetskim siromaštvom, glađu, ratovima i uništavanjem stvorenoga – nadilazi čisto tehničko-konjunkturalnu razinu, jer zahvaća antropološku i etičku dimenziju. U pitanju su koristoljublje, traženje osobne koristi pod svaku cijenu i neobuzdani konzumizam. Te motivacije za djelovanje su oblikovale danas prevladavajuću kulturu i usmjerile su cjelokupni ljudski život prema sebičnim ciljevima, sukladno paradigmi racionalnosti izražene odnosima utemeljenim na načelu izmjene istovrijednih stvari: dati da se dobije. Ipak, kriza nam naširoko svjedoči negativne plodove takvih koristoljubivih izbora, kao što su neučinkovitost tolikih zahvata čisto tehničke naravi, u pokušaju da se izađe iz krize.

 

Razmišljanja polazeći od naše duhovnosti

Nadvladavanje krize i mijenjanje našega svijeta zahtijevaju promjenu pravca koji će dati novi smisao našem postojanju i koji će misliti na drugačiji model razvoja. Za to nam naša evanđeoska i franjevačka duhovnost pruža dragocjena svjetla.

•      Evanđelje je “dobra vijest” za život, stoga “evanđelje ne samo da obznanjuje stvari kojima čovjek obogaćuje svoje znanje već ono i djeluje na čovjeka i mijenja njegov život” (Spe salvi, 2). Vjerovati Evanđelju znači, dakle, pitati se zašto ta kriza, otkriti stavove koji su je izazvali, staviti u pitanje naš način života, obratiti se da budemo “dobra vijest” onome koji trpi.

•      Središte kršćanskoga života je ljubav. Bog je ljubav. Upravo “velika zapovijed ljubavi prema bližnjemu zahtijeva i potiče svijest da se ima odgovornost za nekoga tko je, kao i ja, stvorenje i dijete Božje: biti braća u ljudskosti i, u mnogo slučajeva, također u vjeri, treba nas dovesti do toga da u drugome vidimo istinski alter ego, ljubljen na beskrajan način od Gospodina. Ako njegujemo takvo gledanje bratstva, solidarnost, pravednost, jednako kao i milosrđe i suosjećanje, prirodno će izvirati iz našega srca” (Benedikt XVI., Messaggio per la Quaresima 2012., n. 1).

•      Ljubav življena i objavljena po Isusu dovodi nas do toga da dajemo prednost siromasima i patnicima i uključuje traženje pravednosti koja je jedan od znakova Kraljevstva. Za Isusa, poslanog da donese dobru vijest siromasima (usp. Lk 4,18; Mt 11, 5), oni na rubu i isključeni bili su sablazan. Smatrati siromaštvo kao sablazan treba nas dovesti da zauzmemo aktivan i javan stav u korist siromašnih zemalja i siromašnih društvenih sektora (usp. GGKK 96 §2).

•      Sva dobra pripadaju Bogu koji ih daruje za dobro svih. Franjo je uvjeren da su sva dobra, duhovna i materijalna, Božja: ne pripadaju nam. Kako poučava Pismo, podsjećajući često da je “zemlja Božja” (usp. Lev 25,23; Izl 9,29; Ps 24,1), čovjek ne smije ništa smatrati svojim vlasništvom jer svako dobro je Božje (usp, PPr 17,18). Mi smo ih primili kao upravitelji da ih stavimo na raspolaganje svima. Takva Franjina vizija slaže se sa naukom svetih otaca o tome da su sva dobra namijenjena svima, a taj socijalni nauk je ponovno preuzelo pokoncilsko Učiteljstvo Crkve.

•      Uzvraćanje. Za Franju su uzajamno dijeljenje i solidarnost logična posljedica njegova poimanja vlasništva. Za njega je Bog jedini gospodar svih dobara koje dijeli velikodušno svim osobama (usp. 2Čel 77). Upotrebljavanje stvari je određeno potrebom: stvari su onoga koji ih treba. Za Franju darivanje plašta siromasima nije drugo do vraćanje, shvaćeno kao pravednost: on se osjećao lopovom ako ne bi uzajamno dijelio ono što ima s onim koji je to više trebao (usp. 2Čel 87; 92).

 

Što možemo učiniti?

Današnja kriza za nas može biti poziv Duha, “vrijeme milosti” da mijenjamo svoj pogled na svijet i da postanemo solidarniji. Stoga nas kriza ne smije ostaviti ravnodušnima, nego treba u nama, u mjesnim i provincijskim bratstvima izazvati zahtjevnu provjeru našega stila života, našega konkretnoga ostvarivanja življenja sine proprio, ekonomske situacije naših institucija, naše sposobnosti da dijelimo sa siromasima i s onima na rubu.

Polazeći od unutarnjega života naših bratstava, zar sadašnje teško socijalno-gospodarsko stanje ne bi u svakom bratu trebalo probuditi raspoloživost za logiku dara (gratuitas) i za uzajamnost? Kako opravdati osobne račune u bankama ili zadržavanje za sebe dobara (plaća, mirovina, milodari …) koja pripadaju bratstvu i koja bi se trebalo uzajamno dijeliti također sa najpotrebnijim siromasima? Jesmo li pošteni s društvom plaćajući poreze? Jesmo li u skladu sa zakonom kad je riječ o našim zaposlenicima?

Na razini provincijske ekonomije, vjerujemo da je osnivanje “Zajedničkog fonda”, koga pune sva bratstva u korist potreba bratstava, jest veoma konkretan oblik solidarnosti među nama, uzajamnosti među bratstvima, i to može također biti izvor dijeljenja sa siromasima.

Smatramo da bi sadašnja kriza, koja tolikim obiteljima nalaže ograničenost sredstava i druge obitelji prisiljava da se lišavaju nužnoga, trebala izazvati u braći ozbiljan ispit savjesti zbog previše komotnog stila života, preslobodne upotrebe najsofisticiranijih sredstava, zbog navika života koje su očito “svjetovne” i potrošačke (usp. GGKK 67). Kako možemo ulijevati odvažnost i nadu u nove siromahe, ako mi sami ne uspijevamo biti bez tolikih “nepotrebnih potreba”?

Oskudica izazvana krizom trebala bi također učiniti da provjerimo upotrebu pokretnih (npr. zgrtanje novca. usp. GGKK 82 §3; i naše povjerenje u Providnost?) i nepokretnih dobara (toliki prazni prostori). Kolike obitelji bez stana, koliki imigranti bez sigurnog boravišta, koliko dobrotvornih udruga bi mogle iskoristiti prostore koje imamo i koji su neiskorišteni? I novac, u koje ga banke više želimo položiti? Danas se čini nužnim prije svega spoznati kako banke koriste naše štednje: za promicanje gospodarskih, socijalnih, kulturalnih projekata koji poštuju ljudska prava i brigu za stvoreno ili pak za djelatnosti protivne našim etičkim načelima?

I naše dijeljenje i solidarnost ne trebaju biti samo velikodušni, nego također inteligentni i kreativni. Ako gledamo na svoju povijest, zamijetimo da je Opservancija označila osobito plodno vrijeme jer su franjevci umjeli uskladiti napetost unutarnje obnove s onom društvenom obnovom, dajući život čudesnom iznašašću “Monti di pietá”, prvom obliku mikrokredita za čovječanstvo. U tolikim dijelovima svijeta etičke financije, mikrokrediti, društvene zadruge, pravedna i solidarna trgovina, su oblici inteligentnih solidarnosti koje, ako su podržane, uspijevaju osloboditi od siromaštva tolike osobe, poštujući u njima dostojanstvo. Ne ograničavaju se na jednostavnu dobrotvornost, nego promiču organizatorsku sposobnost pojedinaca koji od toga imaju koristi.

Hitno je nastaviti brinuti se za osobnu i zajedničku formaciju braće da bi se u dubinu iščitavale društveno-ekonomske dinamike, osobito u osobama ekonoma i gvardijana. Upravljanje financijskim sredstvima ne može se povjeriti samo zdravoj pameti. To upravljanje čini učinkovito sredstvo za odgovorno građanstvo koje je usmjereno prema zajedničkom dobru i cjelovitom razvoju.

U našem pastoralnom radu, u našim crkvenim područjima (župe, škole, skupine, pokreti) trebamo senzibilizirati i odgajati, u našim izborima trebamo davati prednost najslabijima i najpotrebnijima; imati kao zajedničarski ključ rečenicu iz Djela apostolskih: “Sve im bijaše zajedničko”; učiniti da u svim našim župama, u svetištima i u samostanima budu prostori za prihvaćanje, za uljudbu i za susret, i da bude volontarijat za solidarnost sa siromasima.

Želimo također nama i vama, braćo, postaviti jedno radikalno pitanje: jesmo li još uvijek kadri sablazniti se zbog tolikih siromaštava i nepravdi koje postoje u svijetu? Ili se sklanjamo iza površne tvrdnje da nas problem veoma nadilazi i, prema tome, ne možemo ništa učiniti? Nije li i to jedan način da “uspavamo” svoju savjest? Ako je more sačinjeno od tolikih malih kapi, također u društveno-ekonomskoj dimenziji naša mala kap može pridonijeti da se oblikuje more solidarnosti i dobrote.

Naši izbori na području potrošnje, štednje i dijeljenja su važan doprinos (ili lišavanje) da se izgrađuje solidarno gospodarstvo, u službi osobe i svih osoba. Stoga si trebamo posvijestiti da takvo novo solidarno gospodarstvo neće biti rezultat odluka samo visoke gospodarske politike, nego izvire također iz onoga što mi možemo pružiti svojim načinom života i djelovanja.

Ako transparentna i zajedničarska ekonomija hrani bratsko zajedništvo, ekonomija uzajamnoga dijeljenja čini nas uistinu braćom siromašnih i najmanjih. To je zasigurno svjedočenje koje društvu očituje alternativan pravac: slobodan od slijepog individualizma i sebičnog osobnog interesa, i otvoren konkretnoj solidarnosti i pravednosti. Ići u tom smjeru čini nam se najboljim načinom da počastimo našega oca i brata Franju."

Rim, 17. rujna 2012.,

Blagdan Rana svetoga Franje

 

Vaša braća iz Generalnoga definitorija:

 

Fr. José Rodríguez Carballo, ofm (Min. Gen.)

Fr. Michael Anthony Perry, ofm (Vic. Gen.)

Fr. Vincenzo Brocanelli, ofm (Def. Gen.)

Fr. Vicente-Emilio Felipe Tapia , ofm (Def. Gen.)

Fr. Nestor Inácio Schwerz, ofm (Def. Gen.)

Fr. Francis William Walter, ofm (Def. Gen.)

Fr. Roger Marchal, ofm (Def. Gen.)

Fr. Ernest Karol Siekierka, ofm (Def. Gen.)

Fr. Paskalis Bruno Syukur, ofm (Def. Gen.)

Fr. Julio César Bunader, ofm (Def. Gen.)

Fr. Vincent Mduduzi Zungu, ofm (Def. Gen.)

Fr. Aidan McGrath, ofm (Sec. Gen.)