Guča Gora - Sv. Franjo Asiški bio je drugi patron stare Lašvanske župe, koja se u 18. stoljeću naziva i travničkom. Prvi patron lašvanske župe, kako nas izvješćuju povijesni izvori, bila je Velika Gospojina, Uznesenje Bl. Dj. Marije na nebo,

a drugi Sv. Franjo Asiški. Nakon razaranja starog lašvanskog samostana, koji se spominje u popisu Bartola Pizanskog 1385/90. godine, franjevcu su prešli u Guču Goru. Kuća u kojoj su stanovali proglašena je 1757. hospicijem. Ta je kuća 1764. nestala u požaru, ali je uskoro podignuta nova, koja se 1768. proglašava rezidencijom. Iz Guče Gore su franjevci pastorizirali vjernike od Jajca do Žepča.

Kada se Dolac, 1827. godine, odvojio od Guče Gore i postao samostalnom župom, „ponio“ je sa sobom i prvog zaštitnika, pa se danas zove Dolac – župa Uznesenja Marijina. Gučoj Gori je „ostao“ drugi zaštitnik, Sv. Franjo Asiški, ali ga vjernici prihvatiše svojim prvim zaštitnikom, pa se i zove Guča Gora – Samostan i župa sv. Franje Asiškog.

Svake godine, na svetkovinu sv. Franje 4. listopada, dolazi veliki broj vjernika, od Jajca do Komunišine, u Guču Goru. Tako je bilo i ove godine. Župljani su se trodnevnicom pripremali za proslavu svoga zaštitnika, a posebno je bilo svečano treći dan trodnevnice kada su se okupili svi fratri lašvanskih župa i u prepunoj crkvi, na kraju sv. mise, otpjevali svečani Transitus. Na samu svetkovinu svečanu sv. misu, uz nazočnost nekoliko tisuća vjernika, predvodio je i propovijedao fra Drago Bojić. U koncelebraciji je bilo dvadesetak svećenika. Nakon sv. mise zaorila se pjesma i zaigralo kolo. Veselje je trajalo sve do navečer toga dana.

Sveti Franjo, moli za nas!

Fra Velimir Valjan