Sarajevo - Prvog dana Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, u večernjim satima 18. siječnja u katedrali Srca Isusova u Sarajevu u Sarajevu upriličeno je Ekumensko bogoslužje Riječi u organizaciji Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.
Bogoslužje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz sudjelovanje vojnog biskupa u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tome Vukšića i u nazočnosti delegata Mitropolita dabrobosanskog arhimandrita Danila Pavlovića, igumana Manastira Žitomislići kod Mostara, i jereja Vanje Jovanovića. Na bogoslužju su sudjelovali i: otpravnik poslova ad instar Apostolske nuncijature u BiH mons. Joseph Arshad (Džozef Aršad), provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran i još tridesetak svećenika – biskupijskih, franjevaca i isusovaca. Sudjelovao je i veći broj redovnica iz raznih redova kao i drugi vjernici kršćani, najvećim dijelom katolici kojima se pridružio i određeni broj pravoslavaca.
Molitva je započeta pjevanjem liturgijske popijevke čiji refren glasi: „Kriste, Kralju, mir i jedinstvo podaj Crkvi svojoj kršćanskoj“, a pjevanje je animirao Bogoslovski zbor „Stjepan Hadrović” pad ravnanjem vlč. Marka Stanušića. U uvodnoj riječi kardinal Puljić je istaknuo kako su se okupili na molitvu u okviru Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana za koju su ove godine tekstove pripremili kršćani iz Indije, zemlje u kojoj postoje velike nepravde prema zajednici Dalita označenima kao onima „izvan kaste“, a oko 80% indijskih kršćana dalitskog su podrijetla. Potaknuo je sve da se ujedine u molitvi kako bi se svi kršćani ujedinjeni mogli obraćati molitvom Isusa Krista „Oče naš“ i kako bi nestale nepravde i progoni te se poštivala vjerska sloboda. Zaželio je dobrodošlicu svima nazočnima, a na osobit način delegaciji Srpske Pravoslavne Crkve.
Držeći se za ruke, svi nazočni su potom izmolili sljedeću molitvu: „Slavimo te Gospode Bože, što si nas stvorio u različitosti. Za dar naših mnogih kultura, jezika, raznolikih izričaja vjerovanja, običaja i narodnosti, zahvaljujemo ti! Hvala ti na brojnim crkvenim tradicijama koje su očuvale naše zajednice jakim i djelatnim i ondje gdje su manjina. Nauči nas slaviti naše različite identitete i tradicije kako bi se stvorili vezovi prijateljstva i zajedništva koji će nas voditi sve većem jedinstvu“.
Potom je pročitano svjedočanstvo vjere jedne indijske dalitske kršćanke koja je, s petoro svoje djece, morala pobjeći pred progoniteljima koji su joj zapalili kući i sve što je imala i koja je, unatoč svemu, rekla: „Radije bih umrla nego prestala biti kršćanka“. Potom je istupila obitelj Majk, a u ime svih svjedočanstvo je iznio otac Arek napominjući da su Poljaci i da sa svojom suprugom Marzenom (Mažena), s kojom je u braku 24 godine, ima petoro djece od kojih je najstariji sin već oženjen i čeka prvo dijete dok najmlađa kći pohađa 7. razred osnovne škole. „Naš brak postoji samo zbog vjere i po vjeri. Dolazimo iz različitih realnosti. Marzena je odgajana u višečlanoj tradicionalnoj katoličkoj obitelji. Ja sam jedinac, moji roditelji nisu išli u crkvu i oni su se rastavili kad sam imao 5 godina. Većina mojih poznanika i prijatelja, bila su djeca iz rastavljenih obitelji, tako da sam odrastao sa uvjerenjem da brak uopće nema smisla. Kao mladi smo se upoznali u zajednici Neokatekumenskog puta koja nam je polako otkrivala ljepotu kršćanskog braka“, kazao je gospodin Majk ističući da su za njihovu obitelj najvažniji: molitva, Riječ Božja i sakramenti te da su, iz zahvalnosti Bogu i Crkvi, napustili svoju domovinu i žive 12 godina kao obitelj u poslanju.
Na početku prigodne propovijedi arhimandrit Danilo je kazao da su se i ove godine sabrani u glavnom gradu Sarajevu s tako znamenitim i znakovitim pitanjem koje je pred kršćane postavilo Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana: Što Bog od traži od kršćana ili preciznije: S čime ću doći pred Gospodina, kako je zapitao starozavjetni prorok Mihej. Podsjetio je da je prorok Mihej sedam stoljeća prije Krista oštro i žalosno kritizirao političko, moralno i socijalno stanje svojih suvremenika proročki ukazuje na krivnju tadašnjih vlastodržaca i židovskog svećenstva nazivajući ih izdajicama svoga naroda. „Sabrali smo se, dakle, da molimo Gospodina za jedinstvo i to za jedinstvo Svetih Božjih Crkava. Kakav paradoks i kakva tužna stvarnost! Crkva Kristova, zajednica njegove vjerne djece - razjedinjena, podijeljena na mnogo denominacija i svaka se zove Crkvom a i unutar svake od tih zajednica unutarnji nemiri i uvijek i iznova tendencija za razjedinjenjem i raskolom“, kazao je arhimandrit Danilo ističući da je „Crkva je, pak, u svojoj suštini a na način kako vjerujemo i ispovijedamo, jedna, sveta, saborna (katolička, sveobuhvatna) i apostolska“ te da je ona organizacija neusporediva s bilo kojom drugom, upravo zbog ovakvog karaktera.
„Kršćani su dakle ljudi koji žive i plamte vjerom da će Krist ponovno doći u svoj svojoj slavi, uspostaviti kraljevstvo i da tome kraljevstvu neće biti kraja. Hoćemo li i mi biti sudionici kraljevstva ovisi upravo od toga, živimo li onako kako vjerujemo i da li ćemo pred Gospodina izaći s djelima ljubavi i milosti Božje“, rekao je arhimandrit Danilo istaknuvši da oni, koji imaju istinsku ljubav, podnose najdublje stradanje poput Isusa i mnoštva svetih mučenika. Pojasnio je da ovogodišnja molitvena osmina od kršćana očekuje pažnju i zahvalnost mučenicima vjere, ljubljenoj Božjoj djeci Indije koja baštini crkvenost iz apostolskog razdoblja, ali i zemlji koja do danas ima kastinsko uređenje naglasivši da je kastizam „nehuman i nadasve bogohulan fenomen“ i da pozornost posvećuju plemenu Dalita koje su do skora zvali prezrenim. Dodao je da su Daliti toliko prezrena kasta hinduističkog sustava vrednovanja da se smatra da su oni ljudi koji nemaju ni jednu ljudsku osobinu. Oslanjajući se na Božje poticaje upućene preko proroka Miheja, pozvao je sve na pravednost, ljubav prema milosti i smjeran hod pred Bogom kao što je hod Kristov pod težinom križa i hod svetih mučenika. „Smjeran hod pred Bogom je i hod Dalita koji udaraju u svoje bubnjeve i koji svojim ritmičkim udaranjem iskreno žele odagnaju svako zlo koje ih snalazi. Bog je tako prisutan kod onih koje su drugi ljudi marginalizirali“, kazao je arhimandrit Danilo.
„Stojim danas pred vama, a svi zajedno stojimo pred licem Božjim, i izričem opomenu najprije sebi a vas molim da se zapitamo, s čim ćemo izaći pred Gospodina koji će zasigurno doći suditi žive i mrtve. Nismo li i mi osudili i marginalizirali jedni druge i to po svim pitanjima? U današnjem sustavu vrednovanja stvari nastalih iz aktualne svjetske ekonomske krize i iz kriza posljednjih desetljeća, u našoj, i susjednim zemljama, i mi smo podijeljeni u kaste. Naše kaste protežu se od bogatih, privilegiranih, uspješnih pa sve do onih koji nemaju prava na rad, radnika koji nemaju pravo na plaću, dan odmora, zdravstveno i socijalno osiguranje. Osobe s invaliditetom su bez potrebne brige društva a o diskriminiranim i obespravljenima da i ne govorim. Nedodirljivih i prezrenih je sve više i u našoj zemlji.
Sve ovo govori da je nastupila sveopća kriza, duhovna kriza najvećma, koja je proizvela i ovu materijalnu. Svaka kriza je sud vremena, pa je tako i naša kriza sud nama i našem vremenu“, rekao je arhimandrit Danilo pozivajući da jedni drugima pogledaju u oči i u očima drugoga „potraže živućeg Gospodina i Njegovu ljubav za nas, a ne različitosti koje nas razdvajaju“. „Jedino tako, u prepoznavanju drugog kao brata i sina Božjega, možemo ići naprijed, ne gurajući se u redu za spasenje, već postajući drugog ispred, jer tko je posljednji bit će prvi, kako je i pisano oduvijek“, zaključio je arhimandrit Danilo.
Uslijedila je Molitva vjernika tijekom koje se, između ostalog molilo da se kršćani u molitvi spominju Dalita i svih koji se suočavaju s omalovažavanjem i da jedinstvo Crkve bude znak nade u situacijama nepravde te da molitvom i potporom prate odbačene zajednice širom svijeta s kojima se Isus poistovjećuje, nadvladavajući stoljeća srama da bi pronašli slobodu i dostojanstvo. Bogoslužje je završeno molitvom „Oče naš“ koju su nazočni molili u skladu sa svojim jezikom i svojom tradicijom, a na kraju je kardinal Puljić svima podijelio svoj blagoslov. (kta)