Sarajevo - U sarajevskoj katedrali Srca Isusova, 17. svibnja 2014. održan je XII. susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije.

Susret je započeo svečanim Euharistijskim slavljem koje je predvodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. Radi iznenadnih poplava i klizišta u mnogim dijelova Vrhbosanske nadbiskupije, uslijed kojih su brojni putovi vili zatvoreni, veliki dio zborova nije mogao doći u glavni grad Bosne i Hercegovine. Tako su na Misi i susretu sudjelovali zborovi iz: Sarajeva, Novog Travnika, Travnika, Kreševa, Bugojna, Uskoplja, Gromiljaka i Prozora. Svi su zborovi zajedno animirali liturgijsko pjevanje tijekom Mise.

U svom pozdravu na početku Mise fra Lovro je izrazio radost što mogu svi zajedno slaviti Boga molitvom i pjesmom. „Pjevati Gospodinu pjesmu novu jest privilegij prije svega mladih ljudi. Ali ne zaboravimo da Sv. pismo kaže da će i svi sveci u Kraljevstvu nebeskom pjevati Gospodinu pjesmu novu. I vi mi smo se danas svi okupili ovdje u sarajevskoj katedrali da slavimo Gospodina svojim novim pjesmama, koje mogu i treba da budu poticaj i drugim ljudima da slave Boga. Slavit ćemo ga i ovom sv. Misom, ali i pripremljenim programom nakon mise“, kazao je fra Lovro.

U prigodnoj homiliji provincijal Lovro je istaknuo da svaka „svaka naša pjesma na slavu Božju jest i treba da bude svojevrsna Bogu mila molitva“. Ovakvi susret liturgijskih zborova su hvale vrijedna promocija liturgijske glazbe. Oni su poželjni i uvijek su dobro došli, ne samo u svakoj biskupiji, nego i u svakoj župi i redovničkoj zajednici“, istaknuo je fra Lovro izražavajući radost šro su na susretu ravnomjerno zastupljene župe povjerene na upravljanje franjevcima i župe koje vode dijecezanski svećenici.“Ono što se pjesmom može reći, teško da se može adekvatno izraziti na neki drugi način, bilo kakvim biranim riječima. Jer glazba i svojom melodijom i ritmom dira i pokreće izravno i um i srce, i dušu i tijelo. Lijepa duhovna pjesma uzdiže duh k Bogu daleko lakše, doživljenije, dublje i uspješnije nego na stotine lijepih riječi u prozi. Zato, braćo i sestre, samo pjevajte! Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Ili, još bolje: iznosite iz riznice svoga mladenačkog srca i novo i staro!“, potaknuo je fra Lovro naglasivši da „treba uvijek iznova stvarati i nova glazbena djela i uvijek na nov način nastojati Bogu i njegovim svecima odavati slavu i čast sve više i sve ljepše“. „Jer ni dobrota, ni ljepota, ni ljubav, niti bilo koji drugi vid savršenstva, pa tako ni glazba – nemaju granica. Uvijek se može bolje i ljepše, uzvišenije i poletnije, oduševljenije i savršenije. U tom pravcu moramo ići iz dana u dan sve dalje i sve bolje… Važna je melodija, važan je ritam, važan je također i sadržaj i pjesničko oblikovanje teksta, a ne neki sporedni efekti, kao što se to događa npr. na Euroviziji. Ti sporedni efekti ne smiju zasjeniti samu pjesmu, tako da vanjska forma postane važnija od sadržaja. To vrijedi za svaku vrstu glazbe, kao i za svako dobro djelo – kako danas, tako i za cijeli život. Neka vam cijeli vaš život bude ispunjen radosnom pjesmom hvale na slavu Bogu i na radost ljudima – i ovdje na zemlji, a onda i u vječnosti“, poručio je provincijal Lovro.

Nakon Svete mise uslijedio je koncert duhovne glazbe na kojem su zborovi nastupati pojedinačno, a program je vodila Marta Kačić - Movrić.

Propovijed provincijala Lovre donosimo u cijelosti:

"Braćo i sestre!

Svima nam je dobro poznata ona lijepa izreka sv. Augustina biskupa, da: „Tko lijepo pjeva – dvaput moli“. Svaka naša pjesma na slavu Božju jest i treba da bude svojevrsna Bogu mila molitva.

Ovakvi susret liturgijskih zborova su hvale vrijedna promocija liturgijske glazbe. Oni su poželjni i uvijek su dobro došli, ne samo u svakoj biskupiji, nego i u svakoj župi i redovničkoj zajednici. Drago mi je što su na ovom susretu ravnomjerno zastupljene i franjevačke i dijecezanske župe.

Ono što se pjesmom može reći, teško da se može adekvatno izraziti na neki drugi način, bilo kakvim biranim riječima. Jer glazba i svojom melodijom i ritmom dira i pokreće izravno i um i srce, i dušu i tijelo. Lijepa duhovna pjesma uzdiže duh k Bogu daleko lakše, doživljenije, dublje i uspješnije nego na stotine lijepih riječi u prozi.

Zato, braćo i sestre, samo pjevajte! Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Ili, još bolje: iznosite iz riznice svoga mladenačkog srca i novo i staro!

Crkvena tradicija nam je sačuvala prekrasna stoljećima stara remek djelaglazbene umjetnosti i vještine. I ta djela treba čuvati, uživati u njima i prenositi ih budućim naraštajima, jer bi bilo veliko osiromašenje Crkve i svijeta, osiromašenje kulture i civilizacije, zanemariti to blago, zapustiti ga i pustiti ga da propadne.

Ali, budući da je ljudski duh neiscrpivi rudnik raznolikog duhovnog blaga, treba uvijek iznova stvarati i nova glazbena djela i uvijek na nov način nastojati Bogu i njegovim svecima odavati slavu i čast sve više i sve ljepše. Jer ni dobrota, ni ljepota, ni ljubav, niti bilo koji drugi vid savršenstva, pa tako ni glazba – nemaju granica. Uvijek se može bolje i ljepše, uzvišenije i poletnije, oduševljenije i savršenije. U tom pravcu moramo ići iz dana u dan sve dalje i sve bolje.

Jedva čekamo da čujemo vaše nove pjesme i da uživamo u vašem umijeću, pa zato neću duljiti s propovijeđu. Ali ipak želim naglasiti još samo jednu stvar, a to je činjenica da je glazbeno umijeće Božji dar ljudima, da je sposobnost lijepog pjevanja, pjevaču i pjevačice, Božji dar tebi osobno, ali na korist i drugim ljudima. Zato se ne smijemo tim darom hvaliti kao da je on naše privatno vlasništvo, nego valja uvijek Bogu zahvaljivati za taj dar i služiti se njime na slavu Božju i na dobrobit ljudi. Jer Bog nam nije dao nijedan talent zato da ga mi zakopamo u zemlju ili da ga čuvamo samo za sebe. Dao nam ga je da bude na korist svim ljudima s kojima živimo i s kojim se susrećemo u životu. Zato rado pjevajte i u crkvenim zborovima, i u obiteljima, i na svadbama. Pa čak i tužni događaji, kao što je sprovod, daju se ublažiti i oplemeniti lijepom pjesmom. Samo nemojte svoj dar pjevanja nikad zloupotrijebiti pjevajući neprimjerene, nepristojne ili bezbožne pjesme i nemojte nikad pjevati na nedoličnu mjestu i na nedoličan način.

Jednog su mladića njegovi kolege zadirkivali što je običavao reći da ide„gledati“, umjesto slušati pjesme. A on im je objasnio da ga više zanima kako se tko obukao i kako se ponaša, nego što pjeva – pogotovo ako pjeva na stranom jeziku ili ako je tekst nerazumljiv.

Međutim, najnormalnije i jedino normalno je pjesme slušati, a ne „gledati“.Važna je melodija, važan je ritam, važan je također i sadržaj i pjesničko oblikovanje teksta, a ne neki sporedni efekti, kao što se to događa npr. na Euroviziji. Ti sporedni efekti ne smiju zasjeniti samu pjesmu, tako da vanjska forma postane važnija od sadržaja. To vrijedi za svaku vrstu glazbe, kao i za svako dobro djelo – kako danas, tako i za cijeli život.

Neka vam cijeli vaš život bude ispunjen radosnom pjesmom hvale na slavu Bogu i na radost ljudima – i ovdje na zemlji, a onda i u vječnosti. Amen."

KTA