Sarajevo - U nedjelju, 22. lipnja održana je u organizaciji sestara Služavki Malog Isusa u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu mjesečna duhovna obnova za redovnice.

Susret je započeo u 15,30 sati, a završio euharistijskim slavljem. Sudjelovalo je oko 60-tak redovnica. Nakon klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu i sakramenta ispovjedi promišljanje na temu "Razlikovanje duhova" izložio je fra Lovro Gavran, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene i predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH.

Na početku svoga izlaganja, fra Lovro je okupljene redovnice podsjetio da je smisao duhovnih obnova biti „za nijansu bolji i svetiji nego što smo do sad bili, barem u jednoj stvari, te donijeti nove odluke u smjeru redovničkog usavršavanja i nasljedovanja Isusa Krista, raspetog i uskrslog – sve do potpunog sjedinjenja s Presvetim Trojstvom.

U kontekstu teme, fra Lovro je istaknuo da je „razlikovanje duhova poseban, izvanredan Božji dar, koji je potreban svakom vjerniku, kako bi mogao ići sigurnim korakom u nasljedovanju Isusa Krista. Treba moliti Boga za dar razlikovanja duhova, da dobro vidimo koji je duh Božji, a koji sotonski. Koji duh izgrađuje mir, njeguje slogu i jedinstvo, a koji ruši zajedništvo te potiče sumnjičenja, klevete i mržnju. Tek tako ćemo moći točnije razlikovati tko je pravedan, a tko nepravedan. Božja pravda obuhvaća i beskrajno milosrđe, što je Antikristu nepoznato. Slično je i s borbom za tobožnju „istinu“, a često puta se tu ne radi o apsolutnoj istini, nego o nekoj svojoj „istini“, koja katkad i nije posve istinita.

Kako razlikovati duhove? Fra Lovro je naglasio, da se manje iskusne sotonske djelatnike lako razotkriva po jednom kriteriju, oni nikad ne govore ni jednu pozitivnu istinu o drugome, nego samo ističu ono što je kod drugoga zlo i negativno. To što oni govore, može i biti istinito, ali sotonsko je djelo to što se prešućuje ono što je dobro, zdravo, pohvalno, a ističu samo ono što je objektivno zlo, naopako. Uglavnom se tu radi o poluistinama i o jednostranim, nedorečenim istinama.

Iskusniji sotonski suradnici, postupaju drugačije. Oni priznaju neko malo dobro koje činiš, pa čak i veliko, ali će odmah zatim iznijeti puno negativnosti, koje će zasjeniti sve ono dobro što činiš, a i dobro će obezvrijediti ubacujući motiv i namjeru činjenja. Cilj im je obezvrijediti čovjeka, a to je očit znak sotonskog djela, od kojega se treba što više udaljiti i koje po mogućnosti treba demantirati i demaskirati, pokazati pravo lice onoga tko stoji iza takva negativnog ponašanja.

Isto se može reći i o pobornicima tzv. „visokih moralnih načela“, npr. masonske antikršćanske organizacije se hvale „visokim moralnim načelima“, ali nikad ne kažu jasno o kojim se to načelima radi i na čemu se ona temelje. Sjetimo se samo visokih moralnih načela komunizma. Sama riječ „visoka moralna načela“ ne znači ništa. Bitno je ono što se krije iza tog izraza.

Fra Lovro je dalje istaknuo, kako je dar razlikovanja duhova nužan preduvjet za svakoga tko želi izgrađivati, a ne potkopavati i rušiti zajednicu. Redovnici polažu zavjet poslušnosti, ali ima i takvih koji su stvarno neposlušni i čak se hvale neposlušnošću prema svojim zakonitim poglavarima. Redovnici polažu i zavjet siromaštva, ali ima i gramzljivih i sebičnih redovnika i redovnica, kojima je najvažniji njihov komoditet i njihov interes, a ne potreba ostale braće i sestara, briga za siromahe i potreba Crkve. Redovnici također polažu i zavjet čistoće, ali ima i onih koji ga ne shvaćaju ozbiljno već kao teret tradicije i nekog zastarjelog crkvenog zakona te u njemu ne vide uzvišenu vrlinu, koja nas čini slobodnim da se cijelim svojim bićem posvetimo Bogu i poslanju Crkve, nenavezani ni na neku osobu, ni na vlastitu obitelj, ni na kuću, ni na domovinu – slobodni za svaku službu i za svako mjesto gdje god nas Crkva treba.

Može se također reći, da onaj tko potkopava nečiji zakoniti autoritet, ne djeluje u skladu s Božjim Duhom. Takve osobe ruše i Božji autoritet, jer ako ne treba slušati svoga gvardijana, svoju predstojnicu, svoga provincijala ili provincijalku, svog biskupa, pa čak ni papu, čime ćemo onda pokazati poslušnost prema Bogu i poštovanje prema njegovu autoritetu, upitao se fra Lovro. „Tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti“ (1 Iv 4, 20). Isto vrijedi i za poslušnost prema zakonitom poglavaru.

Imamo pravo vrednovati sve i svakoga, ali samo na osnovu evanđeoskih kriterija vjere, nade, ljubavi, općeg dobra, poštovanja svakoga čovjeka i u konačnici na osnovu Božjeg zakona, a ne na osnovu nekakvih svojih osobnih stavova, simpatija i antipatija, zaključio je fra Lovro u svom izlaganju.

Duhovna obnova je završena euharistijskim slavljem kojeg je također predslavio voditelj duhovne obnove u suslavlju duhovnika bogoslova, vlč. Vladislava Žarka Ošapa. Fra Lovro je u svojoj homiliji govorio o štovanju Srca Isusova u redovničkom životu. Bogoslovi Vrhbosanskog sjemeništa kao i uvijek, brinuli su za posluživanje kod olatara te sviranje. (kta/kvrpp bih)