Vatikan - U podne u ponedjeljak, 16. ožujka 2015. papa Franjo primio je u svečanu audijenciju biskupe Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine tijekom njihova službenog pohoda „ad limina Apostolorum“ (na apostolske pragove) koji traje od 10. do 17. ožujka 2015.

Sudjelovali su svi biskupi: predsjednik BK BiH i biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić, vojni biskup u BiH mons. dr. Tomo Vukšić, pomoćni biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar i pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren.

Tijekom razgovora, koji je trajao oko sat vremena, papa Franjo je pokazao živo zanimanje za život Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini, za njezina pastoralna nastojanja, za okolnosti u kojima žive katolici, za ekumenske odnose s drugim kršćanima, za međureligijski dijalog za društveno-političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Četvorica dijecezanskih biskupa: kardinal Puljić te biskupi Komarica, Perić i Vukšić, u odgovoru na njegovo zanimanje izvijestili su Svetog Oca o stanju u vlastitim biskupijama. U razgovoru, koji je tekao u vrlo opuštenom ozračju, govorilo se također o predstojećem Papinu pastoralnom pohodu Bosni i Hercegovini.

U svom obraćanju predsjednik Biskupske konferencije BiH biskup Komarica na početku je izrazio duboku zahvalnost „Jednomu i Trojedinom Bogu za ovaj njegov dar milosnog susreta“ s papom Franjom, te ga pozdravio u ime svih članova Biskupske konferencije BiH, svih svećenika, redovnika i redovnica koji djeluju u četiri nad/biskupije i Vojnom ordinarijatu kao i u ime 420.000 katolika kojima je, kako je kazao, nakon ratnog nasilnog istrebljivanja i poratnog sprječavanja povratka prognanika uspjelo do sada održati se u svojoj Domovini. „A ona je još uvijek politički, ekonomski, pravno i socijalno nesređena, jer joj se onemogućuje potrebna i sigurna podloga za izgradnju pravednog i dugotrajnog mira u njoj - a time ujedno i u njenom okruženju“, kazao je biskup Komarica potom istaknuvši da je osobito dramatično pogođena Banjolučka biskupija u kojoj, zahvaljujući miroljubivom držanju najvećeg dijela katolika, skoro da i nije bilo ratnih sukoba. Naglasio je da je, unatoč takvom njihovom miroljubivom držanju, ubijeno više stotina nedužnih civila u njihovim domovima, a s njima i sedam njihovih župnika te jedna redovnica. Podsjetio je da tri četvrtine od predratnog broja članova Banjolučke biskupije danas nedostaje na tom prostoru. Osvrćući se potom na stanje u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, kazao je da tu danas živi tek oko jedna trećina svojih predratnih vjernika jer su svi drugi također nasilno protjerani iz svojih vjekovnih rodnih mjesta. Istaknuo je da u polovini zemlje, tj. entitetu Republika Srpska nedostaje čak 95% od predratnog broja katolika, a da se u drugoj polovini entiteta Federacije BiH broj katolika također dramatično smanjio i kontinuirano se smanjuje, poglavito uslijed negativnih vanjskih čimbenika.

Biskup Komarica je potom podsjetio je da su biskupi tijekom rata i u poraću, uvijek u tijesnom kontaktu s časnim prethodnicima, papama svetim Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI., poticali sve članove svojih mjesnih Crkava na praštanje i pomirenje, na odlučno zauzimanje oko istine i pravde te na pružanje konstruktivnih doprinosa za obnovu razrušene zemlje, osobito vlastitih domova i infrastrukture. Također je podsjetio da su se dosljedno i neumorno, u brojnim zajedničkim apelima, obraćali političkim dužnosnicima, domaćim i međunarodnim, da se odlučnije založe za zaštitu i afirmiranje osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda.

Biskup Komarica je izrazio zahvalnost Svetoj Stolici, osobito svetom Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., za njihova višestruka snažna upozorenja domaćim i stranim političarima da zajednički i odlučnije porade oko uređenja BiH, osobito za njihova insistiranja oko stvaranja preduvjeta i potrebne pomoći za održivi povratak prognanih i izbjeglih katolika, za koji je kazao da je do sada konstantno onemogućavan. Istaknuo je da im je svima u nezaboravnom sjećanju dvostruki apostolski pohod pape svetog Ivana Pavla II. u Sarajevu 1997. godine te u Banjoj Luci 2003., izrazio je zahvalnost i papi Benediktu XVI. za Temeljni ugovor između Svete Stolice i BiH, za koji je izrazio žalost što nije proveden „zbog nesređene političke situacije u zemlji“. Ustvrdio je da su svjesni svoje obveze u izgradnji prijeko potrebnih mostova između katoličanstva i pravoslavlja, kršćanstva i islama, zapadne i istočne europske kulture u trajnom dosluhu s uputama Pape i Svete Stolice, te je obrazložio da su u tu svrhu, uz pomoć crkvenih institucija iz nekih europskih zemalja, otvorili u sedam gradova katoličke školske centre s različitim školama koje pohađa više od 5.000 učenika, među kojima je velik postotak nekatoličke djece. Ustvrdio je da je veliki broj novih duhovnih zvanja tijekom svih ovih poratnih godina izraz posebne Božje brige za krajevnu Crkvu, te da se biskupi, kao pastiri mjesnih Crkava, trude oko izgradnje što većeg jedinstva između njih, svećenika, redovnika i svih drugih koji su s njima na službi katoličkom puku kao i drugim sugrađanima.

U svom odgovoru papa Franjo je kazao da je „duhovno iskustvo posjeta grobovima Apostolâ i susreta s Rimskim Biskupom uvijek snažan trenutak vjere i zajedništva“ te zahvalio „na iskrenim pozdravima vaših Crkava i naroda Bosne i Hercegovine“. Dodao je da osobno, nestrpljivo iščekuje posjet „vašoj Domovini idućeg šestoga lipnja gdje ću s vašim narodom osjetiti kako je lijepo i ugodno kao braća biti zajedno“. Napomenuvši da je pročitao s pažnjom izvješća biskupa i u njima njihove nade i planove, istaknuo je da je, zajedno s njima, „molio za sve stanovnike vaše Zemlje i za sve one koji su bili prisiljeni otići u inozemstvo zbog ne tako davnih ratnih događanja, zbog nezaposlenosti i neizvjesnosti za budućnost“.

Papa Franjo je potom rekao da je iseljavanje svakako jedna od zbiljnosti koja biskupima stoji veoma na srcu jer to „izaziva poteškoće u povratku mnogih vaših sunarodnjaka, manjak radnih mjesta, obiteljsku nestabilnost, afektivno i društveno razdvajanje čitavih zajednica, manjkavosti u djelovanju župa“. Dodao je i da su još uvijek „živa sjećanja na sukobe, bilo na osobnoj bilo na općoj razini s ranama srca koja i danas krvare“. „Znam dobro da to u vama kao Pastirima pobuđuje gorčinu i zabrinutost. Papa i Crkva su s vama u molitvi i po djelotvornoj potpori vaših planova u korist onih koji naseljavaju vaše krajeve, bez ikakve razlike. Stoga vas ohrabrujem da ne štedite svoje snage u podupiranju slabih, da pomognete – na način kako vam je najprikladnije – sve one koji imaju opravdanu i iskrenu želju za ostankom u rodnoj zemlji te utažiti duhovnu glad onih koji vjeruju u neprolazne vrijednosti, proizašle iz Evanđelja, koje su tijekom stoljeća podupirale živote vaših zajednica. Okrijepljeni melemom vjere te vašim primjerom i propovijedanjem, tako će moći ojačati vlastitu usmjerenost na dobro. U tom su vam djelovanju od neizmjerne pomoći vaši svećenici, koji su, kako mi velite, velikodušni, marljivi i uvjerljivi pastiri stada koje im je povjereno“, kazao je papa Franjo.

Napominjući da je društvo, u kojemu žive obilježeno multikulturalnom i multietničkom dimenzijom, kazao je da je biskupima povjerena zadaća da budu „očevi svima, unatoč materijalnoj oskudici i krizi u kojoj se nalaze“. „Svaka kršćanska zajednica zna da je pozvana otvoriti se, očitovati u svijetu svjetlo Evanđelja; ne smije ostati zatvorenom samo u okviru svojih običaja, ma kako plemeniti bili. Zajednica vjernika izlazi iz vlastitoga 'dvorišta', postojana u vjeri, potpomagana molitvom i hrabrena vlastitim pastirima kako bi živjela i naviještala novi Život kojega ona sama čuva, a to je Krist, Spasitelj svakoga čovjeka. U tom smislu, podržavam poticaje koji mogu proširiti prisutnost Crkve izvan obrednog ambijenta, obogaćujući maštom i kreativnošću svaku djelatnost koja bi mogla utjecati na društvo donoseći vam svježi duh Evanđelja. Svaka osoba ima potrebu, čak i onda kada ne zna, susresti Gospodina Isusa“, rekao je Sveti Otac te potaknuo biskupe da u svojim nastojanjima pokušaju „unaprjeđivati društveni pastoral u susretima s vjernicima, posebno s mladima, kako bi ih se tako formiralo da budu voljni ostati u svojim krajevima, kao pokretači i kao oni koji su odgovorni za obnovu i rast vaše Zemlje, od koje ne mogu očekivati da samo primaju“. „U ovome obrazovno-pastoralnom djelovanju, društveni nauk Crkve je od djelotvorne pomoći. Upravo je ovo način kako nadići stare materijalističke naslage koje još uvijek postoje u mentalitetu i u životu nekih dijelova društva u kojemu živite“, istaknuo je papa Franjo..

„Vaša služba, draga Braćo, obuhvaća različita područja: pastoralno, ekumensko, međureligijsko. Zahvaljujući vašim izvješćima, mogao sam si bolje predočiti veliki trud koji ulažete u spomenutim prilikama, posao koji očituje vaše očinstvo u susretima s povjerenim vam narodom. Ohrabrujem vas podsjećajući da, s poštovanjem prema svima, slobodno i neustrašivo svjedočite svoju pripadnost Kristu. Svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici koji žive u bliskom odnosu s građanima različitih vjerskih tradicija, mogu vam ponuditi korisne savjete za vaše djelovanje i nastupe, polazeći od njihovih spoznaja i iskustava s raznolikim zajednicama. Smatram da bi ovakav ili sličan mudri pristup mogao donijeti sjeme i plodove pomirenja, prihvaćanja, pa čak i suradnje“, riječi su pape Franje koji je pohvalio njihovu „pastoralnu osjetljivost, jest onaj o odnosu između vašega i redovničkoga klera“.

„Na koncu, dopustite mi jednu sasvim osobnu besjedu među nama Biskupima, kako i priliči u potpunoj ljubavi. Poznate su mi povijesne prilike koje su doprinijele različitosti Bosne od Hercegovine u mnogim oblicima. Ipak, vi ste jedno tijelo: vi ste katolički Biskupi na jednom pograničnom području u zajedništvu s Petrovim Nasljednikom. Spontano mi iz srca izlazi samo jedna misao: vi ste u zajedništvu. Iako je katkada nesavršeno, ovo zajedništvo biva s upornošću građeno na svim razinama bez ikakve razlike“, rekao je papa Franjo. (kta)

 

Govor pape Franje biskupima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine prigodom pohoda Ad limina

Gospodine Kardinale,
draga Braćo Biskupi,

duhovno iskustvo posjeta grobovima Apostolâ i susreta s Rimskim Biskupom uvijek je snažan trenutak vjere i zajedništva. Želim vam srdačnu dobrodošlicu i zahvaljujem vam na iskrenim pozdravima vaših Crkava i naroda Bosne i Hercegovine. Osobno, nestrpljivo iščekujem posjet vašoj Domovini idućeg šestoga lipnja gdje ću s vašim narodom osjetiti kako je lijepo i ugodno kao braća biti zajedno (usp. Ps 133, 1).

Pročitao sam s pažnjom vaša izvješća i u njima vaše nade i planove te sam, zajedno s vama, molio za sve stanovnike vaše Zemlje i za sve one koji su bili prisiljeni otići u inozemstvo zbog ne tako davnih ratnih događanja, zbog nezaposlenosti i neizvjesnosti za budućnost.

1. Iseljavanje je svakako jedna od zbiljnosti koja vam stoji veoma na srcu. Ono izaziva poteškoće u povratku mnogih vaših sunarodnjaka, manjak radnih mjesta, obiteljsku nestabilnost, afektivno i društveno razdvajanje čitavih zajednica, manjkavosti u djelovanju župa. Još su uvijek živa sjećanja na sukobe, bilo na osobnoj bilo na općoj razini s ranama srca koja i danas krvare.
Znam dobro da to u vama kao Pastirima pobuđuje gorčinu i zabrinutost. Papa i Crkva su s vama u molitvi i po djelotvornoj potpori vaših planova u korist onih koji naseljavaju vaše krajeve, bez ikakve razlike. Stoga vas ohrabrujem da ne štedite svoje snage u podupiranju slabih, da pomognete – na način kako vam je najprikladnije – sve one koji imaju opravdanu i iskrenu želju za ostankom u rodnoj zemlji te utažiti duhovnu glad onih koji vjeruju u neprolazne vrijednosti, proizašle iz Evanđelja, koje su tijekom stoljeća podupirale živote vaših zajednica. Okrijepljeni melemom vjere te vašim primjerom i propovijedanjem, tako će moći ojačati vlastitu usmjerenost na dobro. U tom su vam djelovanju od neizmjerne pomoći vaši svećenici, koji su, kako mi velite, velikodušni, marljivi i uvjerljivi pastiri stada koje im je povjereno.

2. Društvo u kojemu živite obilježeno je multikulturalnom i multietničkom dimenzijom. Vama je povjerena zadaća da budete očevi svima, unatoč materijalnoj oskudici i krizi u kojoj se nalazite. Neka vaše srce uvijek bude raspoloženo primiti svakoga, neka poput Kristovog srca znade primiti u sebe – s božanskom ljubavlju – svako ljudsko biće.
Svaka kršćanska zajednica zna da je pozvana otvoriti se, očitovati u svijetu svjetlo Evanđelja; ne smije ostati zatvorenom samo u okviru svojih običaja, ma kako plemeniti bili.
Zajednica vjernika izlazi iz vlastitoga “dvorišta“, postojana u vjeri, potpomagana molitvom i hrabrena vlastitim pastirima kako bi živjela i naviještala novi Život kojega ona sama čuva, a to je Krist, Spasitelj svakoga čovjeka. U tom smislu, podržavam poticaje koji mogu proširiti prisutnost Crkve izvan obrednog ambijenta, obogaćujući maštom i kreativnošću svaku djelatnost koja bi mogla utjecati na društvo donoseći vam svježi duh Evanđelja. Svaka osoba ima potrebu, čak i onda kada ne zna, susresti Gospodina Isusa.
U vašim nastojanjima pokušajte unaprjeđivati društveni pastoral u susretima s vjernicima, posebno s mladima, kako bi ih se tako formiralo da budu voljni ostati u svojim krajevima, kao pokretači i kao oni koji su odgovorni za obnovu i rast vaše Zemlje, od koje ne mogu očekivati da samo primaju. U ovome obrazovno-pastoralnom djelovanju, društveni nauk Crkve je od djelotvorne pomoći. Upravo je ovo način kako nadići stare materijalističke naslage koje još uvijek postoje u mentalitetu i u životu nekih dijelova društva u kojemu živite.

3. Vaša služba, draga Braćo, obuhvaća različita područja: pastoralno, ekumensko, međureligijsko. Zahvaljujući vašim izvješćima, mogao sam si bolje predočiti veliki trud koji ulažete u spomenutim prilikama, posao koji očituje vaše očinstvo u susretima s povjerenim vam narodom.
Ohrabrujem vas podsjećajući da, s poštovanjem prema svima, slobodno i neustrašivo svjedočite svoju pripadnost Kristu.
Svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici koji žive u bliskom odnosu s građanima
različitih vjerskih tradicija, mogu vam ponuditi korisne savjete za vaše djelovanje i nastupe, polazeći od njihovih spoznaja i iskustava s raznolikim zajednicama. Smatram da bi ovakav ili sličan mudri pristup mogao donijeti sjeme i plodove pomirenja, prihvaćanja, pa čak i suradnje.

4. Još jedan daljnji vid djelovanja kojeg bih želio naglasiti, a i vi ste ga spomenuli, zbog čega
pohvaljujem vašu pastoralnu osjetljivost, jest onaj o odnosu između vašega i redovničkoga klera.
Poznajem po neposrednom iskustvu složenost tih odnosa, kao i poteškoće usklađivanja
određenih karizmi. No, najvažnija je činjenica ta da se je u obje dimenzije jednoga svećeništva uvijek promicalo jedno jedino poslanje: služiti Kristovom Kraljevstvu. Oni koji sve svoje snage posvete toj misiji, na čast su i ponos apostolskom navještanju. Podsjećam na ono što Sveti Ivan Pavao II. nadahnutim riječima reče u Sarajevu prigodom posjeta u travnju 1997. godine, a čini mi se da su proročke i danas: Biskup je otac: zna da svaki savršeni dar dolazi od Boga (usp. Govor biskupima, 13. travnja 1997, 4).
U ovoj Godini posvećenog života trebamo uvidjeti kako su sve karizme i službe ustanovljene na slavu Božju i na spasenje svih ljudi, bdijući da one budu uistinu usmjerene na izgradnju Kraljevstva Božjega i da ne budu ukaljane pristranim ciljevima. Neka se one provode u duhu ljudskoga i bratskoga zajedništva, podnoseći terete jedni drugih (usp. Gal 6,2) u duhu služenja.

5. Na koncu, dopustite mi jednu sasvim osobnu besjedu među nama Biskupima, kako i priliči u potpunoj ljubavi. Poznate su mi povijesne prilike koje su doprinijele različitosti Bosne od Hercegovine u mnogim oblicima. Ipak, vi ste jedno tijelo: vi ste katolički Biskupi na jednom pograničnom području u zajedništvu s Petrovim Nasljednikom. Spontano mi iz srca izlazi samo jedna misao: vi ste u zajedništvu. Iako je katkada nesavršeno, ovo zajedništvo biva s upornošću građeno na svim razinama bez ikakve razlike.
U pripadanju istome Apostolskom Zboru, treba djelovati od središta; ostala mišljenja prelaze
u drugi plan i razlučuju se u svjetlu jedinstva vaše vjere i vaše službe.

Draga Braćo, u iščekivanju susreta s vašim narodom u Sarajevu, baštinikom tolikih mučenika i ispovjedalaca vjere koji su tijekom duge i mučne povijesti vaše Zemlje tu istu vjeru sačuvali živom, želim vam iskazati ljubav, pažnju i blizinu Rimske Crkve.
Ovo su osjećaji koje vam srdačno izražavam i molim vas da ih prenesete vašim zajednicama.
Želio bih da svi i dalje molite za moje služenje Crkvi te vama i vašemu narodu, s bratskim osjećajima, udjeljujem svoj Apostolski Blagoslov.

 

Govor predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine prigodom pohoda Ad limina

Sveti Oče,

S dubokom zahvalnošću Jednomu i Trojedinom Bogu za ovaj njegov dar milosnog susreta s Vama, kao Kristovim Namjesnikom na zemlji i Petrom naših dana – izražavam Vam osjećaje sinovske odanosti.

To činim i u ime svih članova naše Biskupske konferencije – ovdje nazočnih:

- njegove eminencije kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog;

- mons. dr. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog;

- mons. dr. Tome Vukšića, vojnog ordinarija u BiH;

- mons. dr. Pere Sudara, pomoćnog biskupa vrhbosanskog i

- mons. dr. Marka Semrena, OFM, pomoćnog biskupa banjolučkog;

zatim, također i u ime svih svećenika, redovnika i redovnica koji djeluju u naše četiri nad/biskupije i Vojnom ordinarijatu:

- 247 dijecezanskih svećenika; 331 redovničkog svećenika; 10 redovničke braće i 509 redovnica; 89 bogoslova i 73 sjemeništarca, kao i u ime 420.000 katolika kojima je – nakon ratnog nasilnog istrebljivanja i poratnog sprječavanja povratka prognanika -uspjelo do sada održati se u svojoj Domovini.

A ona je još uvijek politički, ekonomski, pravno i socijalno nesređena, jer joj se onemogućuje potrebna i sigurna podloga za izgradnju pravednog i dugorajnog mira u njoj - a time ujedno i u njenom okruženju.

Osobito je dramatično pogođena Banjolučka biskupija u kojoj - zahvaljujući miroljubivom držanju najvećeg dijela katolika – skoro da i nije bilo ratnih sukoba. Unatoč takvom njihovom miroljubivom držanju, ubijeno je više stotina nedužnih civila u njihovim domovima, a s njima i sedam njihovih župnika te jedna redovnica. Čak tri četvrtine! od predratnog broja njenih članova danas nedostaje, koji su posvuda raspršeni.

I Vrhbosanska nadbiskupija danas broji tek oko jedne trećine! svojih predratnih vjernika jer su svi drugi također nasilno protjerani iz svojih vjekovnih rodnih mjesta.

U jednoj polovini zemlje (entitet Republika Srpska) nedostaje čak 95% od predratnog broja katolika! U drugoj polovini (entitet Federacije BiH) broj katolika također se dramatično smanjio i kontinuirano se smanjuje, poglavito usljed negativnih vanjskih čimbenika.

Mi smo, biskupi, tijekom rata i u poraću – uvijek u tijesnom kontaktu s Vašim časnim prethodnicima, papama svetim Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. – poticali sve članove svojih mjesnih Crkava na praštanje i pomirenje, na odlučno zauzimanje oko istine i pravde te na pružanje konstruktivnih doprinosa za obnovu razrušene zemlje, osobito vlastitih domova i infrastrukture.

Također smo se dosljedno i neumorno, u brojnim našim zajedničkim apelima, obraćali političkim dužnosnicima, domaćim i međunarodnim – zaduženim za učinkovit i brz oporavak zemlje – da se odlučnije založe za zaštitu i afirmiranje osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda, kako osobnih tako i kolektivnih, te za ostvarivanje u praksi jednakopravnosti između građana različitih vjeroispovijesti i nacionalnosti.

Veoma smo zahvalni Svetoj Stolici, osobito Papama – svetom Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., za njihova višestruka snažna upozorenja domaćim i stranim političarima da zajednički i odlučnije porade oko uređenja Bosne i Hercegovine kao pravne, sigurne i prosperitetne države za sve njezine stanovnike uključujući, dakako, i katolike Hrvate – do sada – većinom obespravljenu populaciju. Osobito smo im zahvalni njihovo višekratno insistiranje oko stvaranja nužnih preduvjeta i pružanje potrebne pomoći za održivi povratak mnogih prognanih i izbjeglih katolika koji se uporno i s pravom žele vratiti u svoja rodna mjesta i u svoje župe, a što im se, na žalost, do sada konstantno onemogućivalo.

Svima nam je u nezaboravnom sjećanju dvostruki apostolski pohod velikog i dokazanog prijatelja naše zemlje i svih njezinih stanovnika – pape svetog Ivana Pavla II. – u Sarajevu 1997. godine te u Banjoj Luci 2003., kada nam je na oltar Crkve podigao prvoga domaćeg sina – vjernika laika – blaženog Ivana Merza.

Znamo i trajno osjećamo očinsku skrb Kristovih Namjesnika i iskrenu, bratsku pomoć svih u Rimskoj kuriji za sve nas katolike u ovoj zemlji, burne i za njezine katolike nerijetko tragične prošlosti, gdje se nalaze tragovi Kristove Crkve još iz stoljećâ ranoga kršćanstva, koja je podarila brojne svjedoke vjere i kandidate oltara.

Zahvalni smo Svetoj Stolici i posebno Vašem prethodniku papi Benediktu XVI. za Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine koji je ratificiran 2007. godine. Izražavamo svoju žalost što, zbog nesređene političke situacije u zemlji, tijekom proteklih osam godina nije došlo do provedbe toga Ugovora. Iskreno se nadamo da će se to u što skorije vrijeme vidjeti dobri rezultati.

Svjesni smo svoje obveze u izgradnji prijeko potrebnih mostova između katoličanstva i pravoslavlja, između kršćanstva i islama, između zapadne i istočne europske kulture u trajnom dosluhu s uputama Vašim, odnosno Svete Stolice. Nastojimo gajiti dobrosusjedske odnose i susrete – i to na svim razinama – s predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve, Islamske te Židovske zajednice. Ustrajavamo u poštovanju drugih oko nas, ne odričući se svoje vjerodostojnosti.

U istu smo svrhu, uz pomoć crkvenih institucija iz nekih europskih zemalja, otvorili u sedam gradova katoličke školske centre s različitim školama koje pohađa više od 5.000 učenika, među kojima je velik postotak nekatoličke djece. Na taj način, kao i razgranatim djelovanjem naših dijecezanskih Caritasa u korist brojnih siromašnih – ne samo katolika – koji često nemaju ni svoga doma, a još češće nikakvu prigodu za rad i zaradu, uspjeli smo ukloniti brojne predrasude i nepovjerenja, koje su uskogrudni domaći političari i njihovi naredbodavci putem medija godinama širili među pripadnike domicilnih naroda i vjerskih zajednica.

Zahvalni smo dobrom Bogu što nam je, unatoč našim vlastitim slabostima i ograničenostima, do sada uspjelo biti prepoznatljivim braniteljima i promicateljima dostojanstva svake ljudske osobe bez ikakve razlike, te upornog rada na učinkovitom liječenju još uvijek brojnih i dubokih ratnih rana.

Smatramo izrazom posebne Božje brige za našu krajevnu Crkvu zbog relativno velikog broja novih duhovnih zvanja tijekom svih ovih poratnih godina, koja se revno i složno uključuju u rješavanje aktualnih izazova u životu i pastoralu naše Crkve. Kao pastiri mjesnih Crkava trudimo se oko izgradnje što većeg jedinstva između nas, naših svećenika, redovnika i svih drugih koji su s nama na službi našem katoličkom puku kao i drugim našim sugrađanima.

Ne možemo ne izraziti svoju veliku zabrinutost i tjeskobu s obzirom na aktualnu društveno-socijalnu atmosferu koja rađa nesigurnošću za mlade obitelji i mnoge mlade koji se spremaju za stupanje u kršćanski brak. Nerijetki od njih su, na žalost, prisiljeni napustiti svoj rodni kraj i svoju Domovinu. Zajedno sa svim svojim suradnicima trudimo se biti im od konkretne pomoći osobito potičući ih na ustrajnost u življenoj vjeri predaka i kršćanskoj nadi.

Sveti Oče,

Vaša osobna, u više navrata izražena podrška, u dosadašnjim susretima s nekima od nas biskupa, veoma nas je ohrabrila da nastavimo s našim zajedničkim nastojanjima u izvršavanju ne samo slova nego i duha Evanđelja kao i jasnih naputaka Vaših predšasnika pape sv. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. kao i Vašeg naučavanja o služenju Crkvi i konkretnom društvu.

Beskrajno smo se svi u našoj zemlji, a osobito pripadnici naših nad/biskupija, obradovali Vašoj osobnoj najavi apostolskog Vašeg pohoda našoj „raspetoj Crkvi“ kao i svim žiteljima naše zemlje u lipnju ove godine. Svi smo zajedno odmah započeli zajedničkom molitvom dobrom Bogu da On obilno blagoslovi Vaš dolazak k nama kao i cjelokupnu Vašu apostolsku i proročku službu za naše dobro i za dobro cijele Kristove Crkve i cijelog čovječanstva.

Sveti Oče,

još jedanput Vam od srca zahvaljujem za ovaj blagoslovljeni susret s Vašom Svetošću i Vašim prvim suradnicima pri ovom našem pohodu Ad limina apostolorum.

Ponizno molim Vaš apostolski blagoslov za sve nas članove jedne svete katoličke i apostolske Crkve u našoj Domovini kao i za sve njezine stanovnike.

 

Vatikanski Grad, 16. ožujka 2015.

 

Mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki

predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

KTA