Prozor – U organizaciji Franjevačkog samostana Rama-Šćit i Kulturno-športskog centra Prozor, održana je u subotu 24. ožujka promocija knjige fra Ljube Lucića Osuđeni na nadu, koja je izišla u zajedničkoj nakladi Svjetla Riječi i Franjevačkog samostana Rama-Šćit. Promotri knjige bili su Ivan Lovrenović, poznati književnik i novinar i fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i glavni urednik Svjetla riječi. Moderator promocije bio je Ante Tomić.
Svjetlo riječi je list pokrenut prije 27 godina od grupe entuzijasta – franjevaca dviju franjevačkih provincija u Bosni i Hercegovini. Od 1992. godine vlasnik lista postala je Franjevačka provincija Bosna Srebrena. List se od početka bavi religioznim, kulturnim, društvenim te političkim temama, te je zbog svoje objektivnosti i kvalitete stekao velik broj poštovatelja, ali i osporavatelja. Danas Svjetlo riječi izlazi u 10.000 primjeraka i vodeći je katolički mjesečnik na hrvatskom govornom području.
Krug čitatelja Svjetla riječi je šarolik: od jednostavnih, dragih ljudi iz puka, pa do visokoobrazovanih stručnjaka, znanstvenika, političara i poznatih novinara. Poštovatelji su uvijek znali cijeniti njegovu otvorenost, istinoljubivost i odanost prema domovini Bosni i Hercegovini i vrednotama hrvatskog naroda u njoj kao i samu dijalošku otvorenost i poštovanje prema svima koji su druge vjere i nacije. Upravo je osporavateljima to uvijek smetalo, a posebice danas, kada sve više dolazi do izražaja nametanje jednostranačja iz čega uglavnom proizlazi manipulacija narodom u koji se kunu. I naravno da Svjetlo riječi ima svoje najveće osporavatelje u onima na vlasti i onima kojima ne odgovara nikakvo kritičko mišljenje i promišljanje.
Osim mjesečnika istoga naziva, Svjetlo riječi je i izdavačka kuća, koja je izdala na stotine izdanja. Osluškujući važnost društvenih događanja, uvijek su se trudili da izdaju zanimljive naslove, koji su nalazili širok krug čitatelja. Upravo je fra Ivan Šarčević, iz perspektive urednika i teologa govorio zbog čega će knjiga Osuđeni na nadu naći širok krug čitatelja. Fra Ivan Šarčević je istakao kako fra Ljubo Lucić za života nije objavio ni jednu knjigu, a da su posthumno objavljene tri knjige: Rama kroz stoljeća (Franjevački samostan Rama-Šćit i Svjetlo riječi, Sarajevo, 2002) i Između neba i granata. Sarajevski dnevnik 1992-1995, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb, I. dio 2005. i II. dio 2006. i treća Osuđeni na nadu (Franjevački samostan Rama-Šćit i Svjetlo riječi, Sarajevo, 2012). Širok je opseg tema bio o kojima je fra Ljubo pisao, a najviše je pisao o mržnji i nasilju na stadionu, Bosni, Crkvi bosanskoj, religiji, nacionalizmu i vjeri i drugim temama. On je pisao veoma jednostavno prenoseći perspektivu jednog franjevca, ali je to bilo nešto jedinstveno i specifično. Jedna od specifičnosti je ta da je bio čovjek koji se razumio u više sfera. Taj čovjek je bio svugdje prisutan, imao je nevjerojatnu energiju i svugdje je davao svoju notu. Uspio je na jedinstven način spojiti jednostavnost pisanja i težinu aktualnosti , istakao je Šarčević.
Ivan Lovrenović je kazao kako je Ljubo, i kao čovjek i kao pisac, bio poseban i da je imao više identiteta, pa i onaj najznačajniji, identitet pisca. U svojim tekstovima uspijevao je ono što uspijevaju najdarovitiji, jasnim i razumljivim jezikom govoriti o raznim temama. On smatra da su njegovi radovi spoj znanja i lakoće da se to znanje prenese u tekst, i to, kako kaže Lovrenović, u veoma pouzdan tekst. "Imao je takav raspon tema, kao da je tim pisanjem htio dohvatiti cijelu svoju stvarnost. U njegovom pisanju postoji i književni pristup i rasno novinarski pristup stvarima", istakao je Lovrenović.
Na kraju je kazao da je najautentičnije slika fra Ljube Lucića njegove reportaže koje je objavljivao, naviše, u Svjetlu riječi.
Na promociji je pročitan fra Ljubin tekst Kome treba sukob katolika i muslimana?, koji je objavljen u lipnju 1990. godine u Svjetlu riječi, a tekst je pročitala Barbara Markešić.
Cijeli radni vijek fra Ljubo je proveo u Sarajevu. Predavao je na Franjevačkoj teologiji više teoloških predmeta. Bio je novinar i glavni urednik Svjetla riječi, bavio se pastoralnim radom, propovijedao je, organizirao tribine i razne susrete. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima, te pisao o raznovrsnim temama u raznim revijama, kalendarima, časopisima i novinama. Tragično je preminuo 20. 12. 1995. godine u Zagrebu, a ukopan je 23. 12. 1995. godine u Ripcima u Fratarskoj grobnici.
Na promociji knjige Osuđeni na nadu nastupio je zbor Franjevačke mladeži (FRAMA) sa Šćita pod ravnanjem profesorice Sonje Jozić.
Ante TOMIĆ
