Sarajevo - Čovjek vjernik započinjući neki posao uvijek zazove Boga u pomoć i moli Ga za blagoslov. Tako i po svršetku istoga zahvaljuje Bogu za sve milosti i dare primljene kroz proteklo razdoblje. Večeras su profesori, studenti i časne sestre Franjevačke teologije, zajedno s provincijalom fra Lovrom Gavranom, u samostanskom oratoriju zahvalili Bogu za proteklu akademsku godinu.
Sveto misno slavlje predvodio je provincijal uz koncelebraciju profesora Teologije. Kroz ovu svetu misu zahvalili su Bogu za sav onaj dosadašnji trud koji je bio plodonosan i na izgradnju, kako pojedinaca, tako i ove Ustanove. Budući da se nalazimo u predvečerje svetkovine Apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, ovo je bila prigoda da se proslavi i patron samostana u Nedžarićima. Provincijal fra Lovro je između ostalog u svojoj propovijedi poručio prisutnima: "Prije svega mi svi skupa dužni smo zahvaliti Bogu za mnoštvo njegovih darova, koji su se isprepleli u našem životu.Ne zakopavajmo povjereno nam blago vjere i znanja, koje smo stekli u ovoj vrijednoj odgojno-obrazovnoj ustanovi! Iskoristimo ga tako da ga podijelimo sa svima onima koji ga nemaju u dostatnoj mjeri i koji su ga željni. Radost, kad se podijeli, ona raste, udvostručava se.Tako i znanje, i vjera i svaki drugi dobri Božji dar. Dijelimo stečene Božje darove i obogaćujmo tako i sebe i druge! Ne zaustavljajmo se na pola puta! Ne ohladimo se! Ne prestanimo tragati za istinom! Ne prestanimo napredovati u znanju, u mudrosti i u milosti, pred Bogom i pred ljudima – kao što nikad ne možemo prestati napredovati u dobi." Na koncu svete mise okupljene je pozdravio gvardijan samostana fra Slavko Topić čestitajući najprije patron kuće sv. Pavla, te je čestitao imendan dvojici braće i pozvao sve na molitvu za sutrašnje ređenike. Slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici. U nastvku vam donosimo u cijelosti provincijalovu večerašnju propovijed.
Propovijed oca provincijala fra Lovre Gavrana na misi zahvalnici za kraj akademske godine na Franjevačkoj teologiji:
"Poštovani profesori,
draga braćo bogoslovi,
cijenjeni vanjski studenti i studentice –
sve vas srdačno pozdravljam, čestitam vam svetkovinu Sv. Petra i Pavla, čiju vigiliju slavimo večeras –
tim više zato što je Sv. Pavao nebeski zaštitnik naše Franjevačke teologije, i želim vam ujedno i sretan završetak ove akademske godine!
Završetak svake akademske godine i sam po sebi sadrži određenu dozu radosti, jer je to kraj jednog perioda napornog rada i počinje makar kratki predah i odmor. Tim više je to radost, ukoliko su ispiti uspješno položeni – a i ako nisu, dobro dođe jedan mali odmor i osvježenje prije novog ispitnog roka i prije nove glavobolje zbog napornog studija.
Nekima je od vas ovo završetak tek prve godine teologije, koja vam je donijela mnoge zanimljive novosti i osvježenje u odnosu na srednjoškolski sustav učenja. Otvorila vam je nove vidike u svijetu filozofije i teologije i ulila vam nove doze radoznalosti…
Drugi su išli dalje, pa možda već po malo osjećaju i zamor zbog višegodišnjeg studija.
A isto tako jedna lijepa skupina ovom sv. Misom završava svoj teološki studij – kako civili nakon pete, tako i franjevci nakon šeste godine studija. Njima na poseban način čestitamo! Njih devetorica – devet đakona – sutra će, ako Bog da, biti zaređeni za svećenike. To im unaprijed čestitamo. Čim oni proslave svoje mlade mise, odmah će preuzeti i svoje svećeničke službe na raznim župama Bosne Srebrene. Dao Bog da ih izvrše na dostojan način – na slavu Božju i na čast naše Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koja ih je duhovno rodila, i ove slavne visokoškolske ustanove, Franjevačke teologije u Sarajevu, koja ih je odgojila i pripremila za svećeničku službu!
Što reći u ovoj svečanoj prigodi?
Smatram da bismo večeras morali imati u vidu barem tri činjenice:
1) Prije svega mi svi skupa dužni smo zahvaliti Bogu za mnoštvo njegovih darova, koji su se isprepleli u našem životu. Promislimo malo: što nam je to Bog darovao, za što bismo mu morali biti zahvalni?
- On nas je bez ikakve naše zasluge stvorio i darovao nam je naše živote, koji su najveća vrijednost stvorenih bića;
- darovao nam je našu Crkvu i našu Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu;
- darovao nam je naše vrijedne učitelje, profesore i odgojitelje, naše uzore;
- darovao nam je svoje povjerenje i pozvao nas u svoju službu;
- darovao nam je brojne dobročinitelje, koji su nam omogućili studij, bez opterećenosti materijalnim problemima, kojima je danas opterećena većina čovječanstva;
- i konačno – darovao nam je fizičko, psihičko i duhovno zdravlje, razne sposobnosti, želju za znanjem i volju da svoje znanje prenesemo i na druge.
Za sve to mi večeras zahvaljujemo Bogu ovom sv. Misom zahvalnicom. 
2) Uz to, zamolio bih vas: ne zakopavajmo povjereno nam blago vjere i znanja, koje smo stekli u ovoj vrijednoj odgojno-obrazovnoj ustanovi! Iskoristimo ga tako da ga podijelimo sa svima onima koji ga nemaju u dostatnoj mjeri i koji su ga željni. Radost, kad se podijeli, ona raste, udvostručava se. A ako se podijeli sa mnogima, onda se mnogostruko povećava. Tako i znanje, i vjera i svaki drugi dobri Božji dar. Dijelimo stečene Božje darove i obogaćujmo tako i sebe i druge!
Naš studij, naš rad i trud, bit će smisleni tek ako ih pravilno iskoristimo – prenoseći i dijeleći stečeno blago s onima koji njime oskudijevaju.
3) A treća poruka ovog našeg današnjeg slavlja neka bude ova: ne zaustavljajmo se na pola puta! Ne ohladimo se! Ne prestanimo tragati za istinom! Ne prestanimo napredovati u znanju, u mudrosti i u milosti, pred Bogom i pred ljudima – kao što nikad ne možemo prestati napredovati u dobi. Kao što smo svaki dan sve stariji, tako bismo morali svaki dan biti i sve pametniji, sve mudriji, sve razboritiji, sve strpljiviji, sve dobrohotniji, sve širokogrudniji, sve samozatajniji, sve univerzalniji i sve svetiji.
Ovo vrijedi ponajviše za one koji danas završavaju svoj obvezni studij, jer postoji opasnost da umjesto napredovanja, počnu nazadovati – zaboravljajući stečeno, a ne stječući nova saznanja. Ta je opasnost nešto manja kod onih koji svoj studij još nisu završili, pa ga i dalje nastavljaju, ali i oni treba da rade na stjecanju novih saznanja i preko praznika – kao što će to neki i učiniti, barem na tečajevima stranih jezika i sl. Ali više od samog obveznog studija vrijedi pasija, želja, čežnja za sve dubljom, sve širom i sve obuhvatnijom spoznajom – jer ta nas želja vodi u beskraj i dovodi nas do Beskonačnog, do samoga Boga. Naime, čovjek je po svemu ograničeno biće; samo su mu želje beskonačne. Stoga nas nikakva spoznaja neće u potpunosti zasititi, osim sveobuhvatne Božanske spoznaje, božanskog sveznanja, koje se prvenstveno očituje u ljubavi i dobrohotnosti. Jer, istina je ono što reče sv. Augustin: „Nemirno je srce naše, Bože, sve dok se ne smiri u Tebi!“ Ako uvijek budemo težili za tom savršenom i sveobuhvatnom spoznajom, za onom savršenošću koju mi kršćani nazivamo svetošću – tek onda će naš studij teologije biti u potpunosti smislen, tek onda ćemo moći biti osobno sretni i samim tim usrećivati i druge ljude, tek tako ćemo moći biti od koristi i ljudima oko sebe i svijetu u cjelini, tek tako ćemo u stvari postati „sol zemlje i svjetlo svijeta“ – što Isus Krist traži od svakog svog istinskog učenika.
Dao Bog da tako bude sa svakim od nas! Amen."
