Franjevačka provincija Sv. Križa - Bosna Srebrena

  • Puni ekran (Fullscreen)
  • Široki ekran (Widescreen)
  • Uski ekran (Narrow screen)
  • Veća slova
  • Standardna veličina slova
  • Standardna veličina slova


20. obljetnica izgnanstva Hrvata iz Derventskog dekanata

E-mail Ispis PDF

Derventski dekanat - Križnim putem kroz župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Brusnici kod Bosanskog Broda u bosanskoj Posavini, započeo je u večernjim satima u petak, 24. kolovoza duhovni program obilježavanja 20. obljetnice (1992. - 2012.) izgnanstva Hrvata katolika iz tog dijela bosanske Posavine.

Program su, pod geslom „Dani molitve i nade“, pripremili svećenici Dervenstkog dekanata. Ni temperatura od visokih 41 stupnja nije zbunila petstotinjak vjernika, kako povratnika iz svih petnaest župa derventskog dekanta, tako i brojnih koji su za tu prigodu došli iz raznih krajeva kamo su raseljeni, da zajedno s dvadesetak svojih duhovnih pastira, predvođenih derventskim dekanom i brusničkim župnikom preč. Markom Hrskanovićem sudjeluju u molitvi i hodu na Križnom putu. Postaje su, u duljini od tri kilometra, bile raspoređene kroz župu Brusnica. Sudjelovali su i pojedini predstavnici vlasti predvođeni g. Davorom Čordašem, ministrom za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske.

Prva postaja Križnog puta moljena je ispred vanjskog oltara novog župnog pastoralnog centra nakon čega su vjernici dva sata moleći koračali putovima koji povezuju zaseoke te lijepe brežuljkaste župe. Križ su nosili i kod svake postaje molili predstavnici jedne od ukupno 15 župa Derventskog dekanata. Nošene su i zastave papinske – žuto-bijele boje na kojima su bila orisana imena svake od 15 župa toga dekanata i naslikane njihove župne crkve. Nekada lijepe, a sada porušene kuće, i toga su dana dovoljno „progovarale“ o strahotama koje su Posavljaci proživjeli tijekom ratnih stradanja. Činjenica da su ih njihovi vlasnici donekle obnovili, ili barem oko njih iskrčili korov i očistili, znakovi su nade u život koji se tu polako diže iz pepala. Dirljivi su bili prizori ispred nekoliko kuća, u kojima uglavnom sami žive stariji i nemoći, kada su, u znak strahopoštovanja i pobožnosti, izišli iz svojih kuća i klečeći dočekivali povorku molitelja Križnog puta.

Svaki je sudionik dobio prigodnu brošuru s tekstovima postaja, kratkim zemljopisnim i povijesnim prikazom svake župe te pismom svećenika derventskog dekanta prognanim župljanima. Od, u ratu porušene stare brusničke crkve, koja je bila zadnja postaja Križnoga puta, ostali su tek vidljivo izranjeni kameni zidovi. Iz njih se nazire, da je nekada doista lijepa bila ta crkva posvećena Rođenju BDM - Maloj Gospi. Uz crkvu je Gospinja špilja, a cvijeće pored nje i krunica u Gospinoj ruci vidljivi je znak da se Brusničani Gospi utječu i mole njezin zagovor.

Nakon zajedničke molitve u prostoru porušene stare župne crkve, hodočasnici su se kraćim putem vratili u župni pastoralni centar ispred kojega je slavljena Misa. Predvodeći Misno slavlje u zajedništvu s petnaestak svećenika, derventski župnik vlč. Filip Maršić pročitao je prigodno pismo koje su svećenici toga dekanata uputili svojim župljanima u izgnanstvu kao i svima koji su na bilo koji način odgovorni za povratak u bosansku Posavinu. S vjerom da ima smisla moliti, nadati se, stvarati mogućnosti za povratak i novi život na prostorima bosanske Posavine, oni između ostalog pozivaju svoje vjernike u izgnanstvu da ne zaborave svoj zavičaj: „Zavičaj nije blato, nije bezvrijedna prašina. Zavičaj ima dušu i srce. Zavičaj je poput stare majke, koju djeca sve više vole i sve više paze što je starija. Ne ostavljajmo je samu, ne prepuštajmo je drugome, ne trgujemo i ne prodajemo majku - grudu svoju. Ne brišemo svoje ime s tla na kojem smo došli na ovaj svijet, ni ime svoga oca, djeda, pradjeda, predaka svojih. Ne preziremo utrobu u kojoj smo nastali i koja nas je hranila; ne brišimo sveto sjećanje koje je duša našeg života. Nemamo pravo na nebrigu, zaborav i odmetništvo od zavičaja i od predaka svojih koji su ovdje Boga slavili i od vjere živjeli. Nemamo se čega plašiti, jer mi hoćemo graditi, a ne rušiti; hoćemo saditi, a ne čupati; hoćemo obnavljati, a ne zatirati; hoćemo njegovati i razvijati međuljudske odnose, a ne mrziti i ratovati. Želimo živjeti sa svima u ovoj domovini kao braća na baštini svojih predaka. Želimo da naš povratak bude blagoslov za domovinu iz koje smo privremeno izgnani. Ne smijemo se stidjeti svoga zavičaja, niti se ponašati kao stranci prema baštini praotaca. Nek nestane bojazni na svim stranama! Neka nastane povjerenje među svim ljudima! Nek pobijedi ljubav! Neka se opravda nada u srcima povratnika! Dobro došli!“, poručili su toga dana svećenici Derventskog dekanta.

Kao znak duhovne povezanosti sa svima koji su u bosanskoj Posavini poginuli ili nestali u domovinskom, te u I. i II. svjetskom ratu, nazočni su vjernici na Misi sudjelovali s upaljenim lampionima, koje su na kraju položili uz Gospin kip i križ postavljen prije dvije godine kada je župa slavila svoju stotu obljetnicu postojanja. Dekan Hrskanović pozvao je na kraju nazočne da sudjeluju u ostalom programu obilježavanja te važne obljetnice koji se nastavlja u subotu, 25. kolovoza u derventskoj crkvi sv. Juraja mučenika, kada će s početkom u 19 sati djelo W.A. Motzarta - Requiem izvesti Zagrebačka filharmonija i akademski zbor Ivan Goran Kovačić iz Zagreba. Napose je pozvao sve prognane Posavljake da u nedjelju, 26. kolovoza dođu na Plehan na središnji događaj, Euharistijsko slavlje koje će s početkom u 11 sati predvoditi nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.

Podatak da je u Dervenstkom dekanatu prije Domovinskog rata, 1991. godine živjelo 48.481 Hrvata katolika, a danas ih je tek 1072, dovoljno govori o težini situacije u tom kraju. Iako svjestan te činjenice, dekan Hrskanović je optimist. Ističući kako za sve strahote, koje su se dogodile, ne žele tražiti krivca, naglasio je da, usprkos teškoj situaciji, narod vjeruje Bogu, vjeruje u nadu. Pozvao je sve odgovorne da pokažu veću zauzetost i organiziranost te učine sve kako bi omogućili bolje uvjete opstanka, a i povratka u bosansku Posavinu. Dodao je da postoje i mnogi pravoslavci koji bi bili sretni da se katolici vrate u Posavinu, u kojoj, kako je rekao, nije teško niti neizdržljivo živjeti. Poručio je na kraju da Bog po našoj vjeri može i od kamenja učiniti živa bića te omogućiti da ponovo nastane povjerenje među ljudima. (kta/b.l.)

Trenutno se nalazite na: Povijest Provincije Zadnje novosti 20. obljetnica izgnanstva Hrvata iz Derventskog dekanata