Plehan - Ispred novoizgrađene i još nedovršene župne i samostanske crkve sv. Marka evanđeliste na Plehanu kod Dervente, uz koju se nalazi poznati franjevački samostan, u nedjelju 26. kolovoza svečanim Misnim slavljem završeno je obilježavanje dva desetljeća izgnanstva Hrvata
katolika iz Derventskog dekanata odnosno tog dijela bosanske Posavine i Bosne i Hercegovine, a obilježavanje je bilo pod geslom : „Dani molitve i nade“.
Središnje Misno slavlje predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s biskupom banjolučkim i predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjom Komaricom, vojnim biskup u BiH mons. dr. Tomom Vukšićem te biskupom varaždinskim i predsjednikom Hrvatskog Caritasa mons. Josipom Mrzljakom i uz suslavlje provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovre Gavrana i još 19 svećenika koji djeluju u Derventskom dekanatu i nekoliko drugih svećenika koji su se pridružili ovom velikom slavlju. Sudjelovao je veći broj redovnica među kojima i provincijalna glavarica sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije s. Admirata Lučić. Okupilo se oko pet tisuća vjernika koji su po velikoj vrućini hlad pronašli pod velikim šatorom ili pod okolnim drvećem te u sjeni crkve sv. Marka. Na Misi su sudjelovao i veći broj društveno političkih predstavnika među kojima: visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Davor Čordaš, zagrebački i slavonsko-brodski gradonačelnici Milan Bandić i Mirko Duspara, zamjenik predsjednika HDZ-a R. Hrvatske dr. Drago Prgomet koji je rođen u Žeravcu kod Dervente, bivši član Predsjedništva BiH Krešimir Zubak, predsjednik Kluba Hrvata u Vijeću naroda RS Josip Jerković, veći broj generala hrvatske komponente Oružanih snaga BiH i drugi. Misu je izravno prenosila Hrvatska televizija dok su događanja popratili BHT1, FTV i druge televizije, radiji i tiskani mediji iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Pozdrav svim nazočnima u ime 19 svećenika koji djeluju u 15 župa Derventskog dekanata uputio je derventski dekan i brusnički župnik preč. Marko Hrskanović koji je podsjetio da je u tom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije prije rata svoj miran život živjelo približno 50 000 duša te da je svaka župna zajednica imala svoju crkvu. „Zatim je izbio rat u proljeće 1992. Već u ljeto 15 zvonika je ležalo kao 15 mrtvaca. A od žive Crkve ni traga, svi su nestali“, podsjetio je dekan Hrskanović na tužne ratne dane te dodao da nakon rata svećenici Derventskog dekanata sanjaju san poput sna starozavjetnog proroka Ezekijela koji je gledao veliku dolinu puna suhih ljudskih kostiju kojima je Bog dao da se priberu i da po njima narastu žile i meso te se presvuku kožom i u njih uđe duh te su oživjeli i stali na noge, a dolina smrti je po sili Božjoj postala dolinom života i pustinja lijepa kao zemaljski raj. „Slično viđenje sanjaju svećenici Derventskog dekanata. Poput proroka gledaju ove opustjele posavske doline i brežuljke, ruševine, zgarišta i groblja, i prorokuju nadu. Taj san sniva dva desetljeća veliko mnoštvo izgnanih, njih preko 100.000 opečaćenih kao Hrvati i katolici“, kazao je dekan Hrskanović poručujući svima da oni vole bosansku Posavinu pa makar i bila samo san te se mole i nadaju životu.
Prvo čitanje čitala je povratnica u bosansku Posavinu Danijela Zirdum obučena u narodnu nošnju, a drugo Robert Čabraja, kateheta u Slavonskom Brodu rodom iz župe Novo Selo kod Bosanskog Broda dok je evanđeoski misni odlomak otpjevao derventski župnik vlč. Filip Marić.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je najprije zahvalo braći u biskupstvu na njihovu sudjelovanju i potpori kao i svećenicima Derventskog dekanata što su došli na ideju da se okupe i zajedno mole za sve žrtve rata na tim prostorima. Pozdravio je i sve koji su nikli na tim prostorima bosanske Posavine, a koji još i danas nose veliku ljubav prema svom kraju i svom zavičaju. Podsjećajući da je 1991. godine u Derventskom dekanatu živjelo 48.481 katolika te da svećenici danas imaju kontakt samo s njih 1.072. istaknuo je da tu gorku istinu ne mogu staviti „pod tepih“ i da bi šutnja o toj krutoj stvarnosti bila teški grijeh.
„Kad se govori o zlu koje je dovelo do ovog rata, onda znaju neki ukazivati na Jasenovac i na kolektivnu krivnju hrvatskog naroda. Većina nas nije mogla slijediti, što je tada bilo. Ostaje pitanje, kako to da se uporno govori da krivnja nije kolektivna nego osobna odgovornost, a samo Hrvati moraju nositi kolektivnu krivnju? Svi dobro znamo kako su nakon drugog svjetskog rata „pročešljani“ ovi tereni od tadašnje vlasti koja se osvetila nad Hrvatima ako su išta značili: pobijeni su, noć ih je progutala ili su otčamili godine i godine u zatvorima radi te političke osvete kolektivnoj krivnji. To spominjem zato što skoro da nema obitelji koja nakon rata nije oplakala radi gubitka kojeg člana. To se ne spominje nego se nabija kompleks Jasenovca; ne spominju se druga stratišta, druga mjesta tuge i boli počevši od Vukovara preko Srebrenice do svih drugih bolnih stratišta. Valjda i druge žrtve treba poštivati... Koliko nas treba nestati da se jednom prestane opravdavati zločin? Pitanje je, smije li se ili može li se zločin zločinom pravdati? Predugo se s mrtvima manipulira. Bez istine se ne gradi pravedan i stabilan mir. Ovdje su tri povijesti koje se pišu, a međunarodne snage žele zanijekati našu različitost i identitet te nas asimilacijom žele integrirati. Primjenjuju pristrana mjerila: prema jačima diplomatskim razgovorima, a prema slabijima silom i nametanjem“, kazao je kardinal Puljić.
Podsjetio je da su se najprije vratili hrabri svećenici kao simbol povratka i opstanka te da su moćnici svijeta davali novac, ali da taj novac nije stizao povratnicima katolicima. „Vlast na ovim prostorima je zakazala dati sigurnost, a granice su često bile teško premostive jer su postojale razne administrativne igre koje su priječile ili, bolje reći, obeshrabrile mnoge u borbi za svoje. Danas je došlo vrijeme da sami postanemo svjesni sebe, svoga prava i svoga dostojanstva. Moramo se odgovornije postaviti prema svojim korijenima, grobovima svojih predaka i kolijevki koja nas je odnjihala“, poručio je kardinal Puljić pitajući, kako da ne progovori kad se od pedeset tisuća vjernika spalo na tisuću? „Nemojmo napuštati Gospodina i Njegovu Riječ!...Tu smo rođeni kao Crkva i tu kolijevku, koja nas je odnjihala u vjeri, ne želimo napustiti i ne smijemo je zaboraviti. Želimo da te suhe kosti prohodaju i opstanu na ovoj grudi... Danas molimo u prvom redu da se ohrabrimo; u drugom redu da složni budemo; u trećem redu da nas se ne stide naši pokojnici pored čijih grobova hodamo te da im pokažemo svoj žar, svoju vjernost, svoju postojanost i svoju ustrajnost. S Kristom ne širimo mržnju nego ljubav i vjernost za opstanak i budućnost na ovim prostorima“, rekao je kardinal Puljić.
Na kraju Misnog slavlja nazočnima se obratio biskup Komarica koji je zahvalio trojedinom Bogu što im je omogućio „doista jedinstveno slavlje u zajedništvu vjere, nade i ljubavi i to na ovom mjestu koje je simbol našeg crkvenog identiteta“. „I Bog, naš Stvoritelj i Spasitelj, i povijest mjerit će nas ljude i narode po tome jesmo li u knjigu povijesti i vječnosti jasnim i sigurnim rukopisom upisali djela istinskog čovjekoljublja, slobode, praštanja, milosrđa, pravde, istine, zahvaljivanja i mira i time ujedno i djelo ostvarenja i obrane čovjekove bogolikosti i temeljnih ljudskih prava i sloboda koja svoje uporište imaju u Bogu Stvoritelju... Dosadašnja pa i nedavna naša povijest pa i u ovim krajevima morala bi nas poučiti – kamo vodi šutnja o nehumanim postupcima ili navikavanje na nepravdu i na zakon jačega.“, kazao je biskup Komarica pozivajući sve da se „zalažu svim silama uma i srca za duhovnu i materijalnu obnovu rodnog kraja i rodnog kraja predaka imajući na umu da je put u sretnu budućnost praštanje i zahvaljivanje“.
Riječi zahvale uputio je i dosadašnji plehanski gvardijan i župnik fra Mirko Filipović te pročitao pozdrav nadbiskupa metropolita zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića. Također je pročitao poziv svećenika Plehanskog dekanata svim prognanim iz izbjeglim Posavljacima da prve nedjelje u listopadu mjesecu – 7. 10 .2012. iziđu na lokalne izbore za općinska vijeća i načelnike općina. „Iskreno molimo sve vas koji imate pravo glasovati na ovim izborima da se potrudite i dođete te nedjelje u svoja rodna mjesta i glasujete. Vaš glas će značiti mnogo za sve one koji su se vratili svojim kućama i žive u Bosanskoj Posavini, ali i Vama koji obnavljate ili namjeravate uskoro obnavljati svoja porušena i zapuštena imanja“, poručili su svećenici toga dekanata.
Fra Mirko je također istaknuo da će cjelokupna prikupljena kolekta biti poslana u misije za odgoj katehista u Ugandi i za srednjoškolski centar u Ruandi koji je dobio ime po bosanskom franjevcu fra Vjeki Ćuriću koji je kao misionar izgubio život u toj zemlji.
Kardinal Puljić je potom blagoslovio sliku Majke pod Križem, autora Ljube Lacha, koja je bila u filijalnoj kapelici u Bukovcu u župi Foča kod Dervente. Ta slika je u ratu uništena, a izgorjelo je sve osim Gospina lica. Restaurirana je i postala zaštitnica svih prognanih Posavljaka i simbol neuništivosti majčinske ljubavi.
Ceremonijama je ravnao vlč. Željko Marić, a tijekom Mise pjevao je Župni zbor iz Žepča pod ravnanjem članice Marijih sestara Samuele Markanović.
Nakon Mise hrvatska komponenta Oružanih snaga BiH sve je počastila vojničkim grahom.
www.ktabkbih.net
