Sveti Otac Benedikt XVI. uputio je Poruku sudionicima Međunarodnog susreta za mir koji se, pod geslom: „Ljudi i Religije”, održava od 9. do 11. rujna u Sarajevu u organizaciji Zajednice Svetog Egidija. Papinu Poruku od 4. rujna potpisao je državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, a naslovljena je na nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića.
Na svečanom otvorenju Međunarodnog susreta za mir, 9. rujna u Sarajevu, Poruku je pročitao pomoćni biskup u Rimu mons. Matteo Zuppi, a prenosimo je u cijelosti:
"Gospodine Kardinale,
osobita mi je radost da mogu već sada poslati srdačan pozdrav i izraze poštovanja Svetog Oca Benedikta XVI. uvaženim predstavnicima drugih Crkava i kršćanskih zajednica te velikih svjetskih religija kao i, Vama posebno dragim stanovnicima Sarajeva i svima koji su se okupili kako bi proslavili XXVI. Međunarodni susret za mir u organizaciji Zajednice Sv. Egidija.
Razlog je radosti i utjehe vidjeti da to hodočašće mira, koji je blaženi Ivana Pavao II. otpočeo u Asizu u listopadu 1986., nastavlja donositi plod. Sam Vrhovni svećenik, nakon dvadeset pet godina, htio je dati značaj tome hodočasteći u grad svetog Franje zajedno s mnogim vjernicima i mnogim muškarcima i ženama dobre volje koji iskreno traže istinu i zbog toga se zauzimaju za izgradnju mira. Tom je prigodom primijetio da je početak mira danas ugrožen dvostrukim rizikom: s jedne strane zloupotreba religije kao povoda za nasilje, a s druge strane kao „ne“ Bogu u ime potpuno sekularizirane vizije sa strane čovjeka koji je ponekad u stanju prouzročiti nasilje bez mjere. Učinke ovih dviju negativnih sila, koje teže ka istom cilju, su, između ostalog, na dramatičan način iskusili također u gradu Sarajevo u ratu koji je započeo prije dvadeset godina donoseći smrt i razaranje na Balkanu.
Kao protulijek takvoj prijetnji, koja se uvijek ponavlja, papa Benedikt XVI. je iz Asiza ponovno odaslao savez sastavljen od ljudi vjere i osoba koje se ne osjećaju pripadnicima pojedine religijske tradicije, ali su u ozbiljnom traženju istine u uvjerenju da ona može proizići iz dubokog i iskrenog dijaloga; za one prve, to je nastojanje za uvijek nužnim pročišćenjem življene religije, a za druge, da ostanu otvoreni za velika pitanja čovječanstva i za Tajnu koja obavija čovjekov život.
Na taj način, zajedničko hodočašće prema istini može, također, prerasti u zajedničko hodočašće prema miru. Izrazi toga su međunarodni susreti za mir koje promiče Zajednica Sv. Egidija. Posebnu vrijednost ima ovogodišnji susret u Sarajevu. Blaženi Ivana Pavao II., koji se osjećao tako duboko povezan s ovim gradom, potvrdio je to na sljedeći način: „Ne može se zaboraviti da je Sarajevo postalo znak patnji čitave Europe u ovome stoljeću. Sarajevo je to bilo na početku 20. stoljeća, kada je ovdje počeo Prvi svjetski rat, a ponovno je postalo na jedan drugi način kada su se ratni sukobi dogodili samo u ovim krajevima“. (Homilija u Sarajevu, 13. travnja 19971.). Danas, iz Sarajeva se želi odaslati poruka mira, zahvaljujući susretu tolikih muškaraca i žena različiti religija. Miru je potrebna potpora srdaca i umova koji traže istinu, koji se otvaraju Božjem djelovanju, pružaju ruke prema drugima. Važno je, dakle, proširiti pogled na cijeli svijet i na stvarne problematike suživota, pomirenja i mira koje ga još obilježavaju nadom i zauzetošću: nastavlja se, dakle, prijetnja terorizma, mnogi ratovi okrvavljuju zemlju, čini se da nasilje protiv brata nema kraja. Našem svijetu je uistinu potreban mir. Štoviše, iz našeg svijeta uzdiže se sve snažnije vapaj: „Neka dođe mir!“. Misao Svetog Oca, ovih dana, usmjerena je na poseban način prema Bliskom Istoku, prema dramatičnoj situaciji u Siriji i prema apostolskom putovanju koje je u pripravi da se ostvari u Libanonu. Želja je da te zemlje i sve zemlje, potrebne pomirenja i mira, čim prije pronađu mir u vedrom suživotu, u stabilnosti i u poštivanju ljudskih prava.
Dugo iskustvo dijaloga, življeno također u ovim susretima, pokazuje kako je varava kultura sukoba, a u isto vrijeme ističe vrijednost dijaloga uspostavljenog na postojanom kolosijeku istine iz koje izvire mir: „Živjeti zajedno je u biti jednostavna pretpostavka koja proizlazi izravno iz našeg ljudskog stanja. Stoga je naša dužnost dati joj pozitivan sadržaj. Živjeti zajedno može se pretvoriti u življenje jednih protiv drugih, može postati pakao, ako se ne učimo prihvaćati jedni druge, ako svatko ne želi drugome ono što želi samom sebi. Ali, otvoriti se drugima, ponuditi drugima pomoć, također može biti dar“ (Benedikt XVI., Poruka za Međunarodni susret za mir, München, 1. rujna, 2011.). To je svijest koju treba proširiti u savjestima ljudi i naroda.
„Živjeti zajedno je budućnost!“ Ta vizija za nas kršćane je ukorijenjena u vjeri: „Bog u kojeg vjerujemo Stvoritelj je i Otac svih ljudi; polazeći od toga sve osobe su između sebe braća i sestre i čine jednu jedinstvenu obitelj. Kristov križ je za nas znak Božji koji, umjesto nasilja, stavlja: trpjeti s drugima i ljubiti s drugima“ (Benedikt XVI., Govor u Asizu, 27. listopada 2011.).
Sveti Otac, dok izražava želju da susret bude plodan, u duhu se ujedinjuje sa svim nazočnima siguran da će Gospodin, Otac svih ljudi, nastaviti voditi nas na putu mira i miroljubivog susreta između naroda blagoslivljajući svako naše nastojanje.
Također se pridružujem želji Vrhovnog svećenika i koristim prigodu izraziti Vama, gospodine Kardinale, osjećaje svoga poštovanje i zajedništva u Kristu.
Castel Gandolfo, 4. rujna 2012.
Kardinal Tarcisio Bertone, državni tajnik"
www.ktabkbih.net
