Sarajevo - Fra Luka Markešić

Pitanje Boga u Crkvi i društvu danas

Franjevačka teologija, Sarajevo 2013, str. 327.

Slika Ivo Dulčić: Krist kralj, crkva Gospa od zdravlja, Split

UZ GODINU VJERE

"On, prvi i najveći evangelizator je dao apostolima, na dan svoga uzašašća k Ocu, nalog: "Pođite i učinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih poštivati sve što sam vam zapovjedio" (Matej 28,19-20). U vjernosti ovom nalogu, Crkva - narod kojega je Bog odabrao, od dana Duhova, kada je primio Duha Svetoga kao dar (Dj 2,14), tako da naviješta njegova divna djela (vidi 1 Petrova 2,9) - nikad nije prestala oglašavati, cijelom svijetu, ljepote Evanđelja navješćujući Isusa Krista kao pravoga Boga i pravoga čovjeka: istog „jučer, danas i zauvijek" (Heb 13,8), koji je svojom smrću i uskrsnućem donio otkupljenje i tako doveo staro obećanje do ispunjenja. Stoga, evangelizacijsko poslanje, kao nastavak djela Gospodina Isusa namijenjenog i za rad Crkve, potrebnog i nezamjenjivog, odraz je njezinog vlastitog bića."

Apostolsko pismo Svugdje i uvijek / Ubicumque et semper
vrhovnog pastira Benedikta XVI.

Predgovor

Apostolskim pismom Vrata vjere (Porta fidei) papa Benedikt XVI. objavio je Godinu vjere, koja je započela 11. listopada 2011., na pedesetu obljetnicu otvorenja Drugoga vatikanskog koncila, a završit će 24. studenoga 2013., na svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja.

Vrata vjere (usp. Dj 14,27), koja su nam otvorena, kaže on, vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi. Taj put započinje krštenjem (usp. Rim 6,4), po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća Gospodina Isusa koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju u njega (usp. Iv 17,22). Ispovijedati vjeru u Trojstvo – Oca, Sina i Duha Svetoga – znači vjerovati u jednoga Boga koji je Ljubav (usp. 1 Iv 4,8): Otac, koji je u punini vremena poslao svoga Sina radi našeg spasenja; Isus Krist, koji je u otajstvu svoje smrti i uskrsnuća otkupio svijet; Duh Sveti, koji vodi Crkvu kroz stoljeća u iščekivanju Gospodinova povratka u slavi.

Početak Godine vjere, piše Kongregacija za nauk vjere, podudara se sa zahvalnim sjećanjem na dva velika događaja koja su označila lice Crkve u našim danima: pedesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila, kojeg je sazvao Ivan XXIII. (11. listopada 1962.), i dvadesetu obljetnicu proglašenja Katekizma Katoličke crkve, kojeg je Crkvi dao Ivan Pavao II. (11. listopada 1992.).

Što se tiče Koncila, papa Benedikt XVI. se odlučno zauzima za ispravno tumačenje Koncila, odbacuje takozvanu "hermeneutiku diskontinuiteta i raskida" kao pogrešnu i promiče onu koju je on sam nazvao "hermeneutikom reforme, obnove u kontinuitetu jedinog subjekta – Crkve, koju nam je Gospodin darovao; to je subjekt koji raste u vremenu i razvija se, no ipak ostaje uvijek isti, jedan jedini subjekt putujućeg Božjeg naroda".

U tom smislu treba prihvatiti i tumačiti Drugi vatikanski koncil prije svega kao poruku o Bogu koji se po Duhu Svetom objavljuje u Isusu Kristu, koji je svjetlo na licu Crkve za prosvjetljenje cijeloga svijeta. Četiri konstitucije toga sabora imaju naime kao glavnu zadaću propovijedanje živoga Boga i svjedočenje vjere u službi života svih ljudi. S obzirom na to, one su u simfonijskom skladu, kao što je izraženo u formuli izvanredne sinode biskupa u godini 1985: Crkva (konstitucija o Crkvi) – pod Božjom riječju (konstitucija o Objavi) – slavi tajne Krista (konstitucija o Liturgiji) – za spasenje svijeta (konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu).

Katekizam je, prema njemu, istinski plod Drugog vatikanskog koncila, kojim se potpomaže njegovo prihvaćanje kao sažetak čitavog kršćansko-katoličkog nauka u praktičnom životu opće i krajevnih Crkava. Katekizam naime sadrži "novo i staro" (usp. Mt 13,52), jer vjera je uvijek ista i ujedno izvor uvijek novog svjetla. Taj je Katekizam "vrijedno i legitimno sredstvo u službi crkvenog zajedništva" i "sigurna norma za poučavanje vjeri". U njemu sadržaji vjere nalaze"svoju sustavnu i sveobuhvatnu sintezu. Tu, naime, izlazi na vidjelo bogatstvo nauka kojeg je Crkva prihvatila, čuvala i pružala u svojoj dvijetisućljetnoj povijesti. Od Svetog pisma do crkvenih otaca, od učitelja teologije do svetaca koji su živjeli u raznim razdobljima povijesti, Katekizam pruža stalni spomen na mnoge načine na koje je Crkva razmišljala o svojoj vjeri i sve više napredovala u nauku tako da može pružiti sigurnost vjernicima u njihovu vjerničkom životu".

Istina je pak da je došlo do zanemarivanja pitanja Boga u Crkvi, te se s pravom može kazati: Kriza koja je snašla evropsko kršćanstvo nije prvotno kriza Crkve, ona je dublja: ta je kriza postala krizom Boga. U prevladavanju postojeće krize, odnosno u "borbi oko Boga" u sadašnjoj situaciji povijesti Crkve i svijeta, potrebno je katolicima djelovati ekumenski i dijaloški, to jest zajednički s drugim kršćanima i religioznim ljudima uopće. U tom smisli zajedno s drugim kršćanima valja govoriti posebno o Bogu koji se objavio u Isusu Kristu. To je govor o Bogu Isusa Krista kao jednome i trojednom Bogu, što je za sve kršćane gramatika i suma nauka o Bogu i put spasenja, kako svjedoči evanđelist Ivan: Ovo je život vječni: spoznati tebe, jedino pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista (Iv 17,3).

Istina je, također, da se u tome kršćansko shvaćanje Boga razlikuje od shvaćanja židovstva, islama i drugih religija, što predstavlja izvjesnu teškoću interreligijskom dijalogu. Ali, to nas još više obvezuje za ozbiljan razgovor koji nadilazi razmjenu prijateljstva s njima i potiče traženje zajedničke istine o Bogu kao ljubitelju života i darovatelju sigurnosti čovjeka u nesigurnosti svijeta.

U svezi s tim, od presudne je važnosti početak dogmatske konstitucije Lumen gentium: "Svjetlo naroda je Krist pa stoga ovaj Sveti sabor, sabran u Duhu Svetom, žarko želi njegovom svjetlošću, koja odsijeva na licu Crkve, prosvijetliti sve ljude navješćujući evanđelje svemu stvorenju (usp. Mk 16,15)".

Godina vjere želi pridonijeti novom obraćenju Gospodinu Isusu i ponovnom otkrivanju vjere, kako bi svi članovi Crkve bili vjerodostojni i radosni svjedoci uskrsloga Gospodina u današnjem svijetu, koji su kadri mnogim ljudima koji traže Boga pokazati "vrata vjere". Ta "vrata" širom otvaraju čovjekov pogled na Isusa Krista, prisutnog među nama "u sve dane – do svršetka svijeta" (Mt 28,20). On nam pokazuje kako se "umijeće življenja" uči "u snažnom odnosu s njim". "Svojom ljubavlju, Isus Krist privlači sebi ljude svih pokoljenja: u svakom dobu on sabire svoju Crkvu povjeravajući joj naviještaj evanđelja, s nalogom koji ne zastarijeva. Zbog toga i danas postoji potreba za snažnijim zauzimanjem Crkve za novu evangelizaciju kako bi se ponovno otkrilo radost vjere i iznova pronašlo oduševljenje za prenošenje vjere" – piše Kongregacija za nauk vjere u svojoj pastoralnoj noti.

Ova knjiga želi biti poticaj za prihvaćanje vjere kao vrata u zajedništvo života s Bogom koji se po Duhu Svetom objavljuje u Isusu Kristu – svjetlu Crkve i cijeloga svijeta kao Božjega stvorenja. Zahvaljujem svima onima koji je tako prihvaćaju i u njoj nađu nadahnuće za aktivno sudjelovanje u obnovi Crkve i svijeta u novoj evangelizaciji po riječi i duhu Drugog vatikanskog koncila.

Fra Luka Markešić