Petrićevac/Banja Luka - Svečanim Euharistijskim slavljem u ponovno izgrađenoj i još nedovršenoj crkvi sv. Ante Padovanskog u predgrađu Banje Luke na Petrićevcu, 22. lipnja 2013. svečano je obilježena deseta obljetnica drugog pastirskog pohoda sada blaženog pape Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini i proglašenja blaženim banjolučanina Ivana Merza, 22. lipnja 2003.

Svetu misu predslavio je nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar u zajedništvu s biskupom banjolučkim i predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom banjolučkim mons. dr. Markom Semrenom i uz koncelebraciju 36 svećenika među kojima su bili: provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, postulator za kanonizaciju blaženog Ivana Merza p. Božidar Nagy (Nađ), župnik i gvardijan franjevačkog samostana na Petrićevcu fra Ivo Orlovac i drugi.

U svom pozdravu na početku Mise, biskup Komarica je na osobit način pozdravio nadbiskupa Hočevara, biskupa Semrena, provincijala fra Lovru i ostale svećenike, dijecezanske i redovničke, sestre redovnice, hodočasnike iz Republike Hrvatske i iz drugih biskupija BiH, članove župnih zborova župa Banjolučke biskupije, cijenjene dužnosnike politike i društva, svu braću i sestre te slušatelje Radio Marije Bosne i Hercegovine! „Izražavam svakome od Vas pojedinačno duboku, iskrenu zahvalnost, što ste – uz veće ili manje žrtve – odlučili sudjelovati u ovom današnjem zahvalnom spomen-slavlju – uz obilježavanje 10. obljetnice jedinstvenog, veličanstvenog događaja koji se zbio na ovom mjestu, Misi koju je predvodio veliki i dobri, nezaboravni papa Ivan Pavao II., sada Blaženik, a uskoro i Svetac Katoličke Crkve“, kazao je biskup Komarica posebno zahvaljujući mnogobrojnim hodočasnicima iz zagrebačke župe bl. Ivana Merza i iz župe Srca Isusova koju vode oci isusovci, u čijoj se crkvi, u čuvenoj Palmotićevoj ulici, nalaze posmrtni ostatci blaženog Ivana Merza.

„Posebno se radujem što ste se ovom osobitom prigodom, okupili na zajedničko zahvalno slavlje i vi, članovi župnih zborova iz devet naših župa, predvođeni svojim zborovođama: ima vas čak 200 pjevača iz Livna, Bile, Vidoša, Čuklića, Glamoča, jajca, Bihaća, Budžaka i banjolučke katedrale. Zahvaljujem i svima vama, cijenjeni prijatelji Boga i čovjeka, koji ste, kao politički ili društveni dužnosnici došli na ovo naše zajedničko vjerničko spomen-slavlje o 10. obljetnici onog jedinstvenog slavlja vjere, nade, ljubavi, pomirenja i mira koji se zbilo ovdje na ovaj isti dan 2003. godine. Tada nas je sve obasjalo, ne samo ovo žarko i sjajno sunce, koje i danas obasjava i grije ovaj grad i kraj, nego i Sunce Božje dobrote, ljubavi, milosrđa i mira. Došao je među nas Božji prorok naših dana – najveći suvremeni Mirotvorac čovječanstva, istinski Bogoljubac i čovjekoljubac, istinski prijatelj katolika i nekatolika i naše u ratu satrvene domovine, blaženi papa Ivan Pavao II. Donio nam je jedinstveni dar – u osobi našeg sugrađanina, člana naše biskupije – blaženog Ivana Merza, kojega je podigao na čast oltara i postavio nam ga za zagovornika i za svijetli primjer kršćanskog načina života i apostolskog zalaganja“, kazao je biskup Komarica.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Hočevar je podsjetio da su okupili na obljetnicu pohoda pape Ivana Pavla II. kao glasonoše radosti koji je proglasio blaženim Ivana Merza pozivajući da i noge svih vjernika budu noge glasonoša mira. „Neka bude blagoslovljen ovaj trenutak slavljenja deseta obljetnice toga događaja. Pozivam sebe i vas riječima psalmiste da slavimo Gospodina novom pjesmom i da ga veličamo u sjaju svetosti slave Njegove“, rekao je nadbiskup Hočevar ističući da su danas prije svega pozvani, čak i ako nose na svome srcu i tijelu iskustvo patnje i nesreće, veličati Gospodina. „Božja je providnost na tako čudesan način, ne samo izabrala papu Ivana Pavla II., nego i vodila tako svu povijest da je on mogao doći tu među nas. Isto tako je Božja providnost vodila život i djelo blaženog Ivana Merza“, kazao je nadbiskup Hočevar ističući da brojni mučenici nisu na prvom mjestu mučenici koji pate nego apostoli svjedočenja, vjernosti i duboke vjere. „U ovoj Godini vjere želimo se prije svega diviti tako bogatoj vjeri naroda Bosne i Hercegovine, katolika ove zemlje. Tko se ne bi divio i zahvaljivao za tolika duhovna zvanja i toliko drugih darova. „Podignimo zato danas hrabro svoj pogled Bogu koji nam daje ove veličanstvene milosti da bismo mogli zavrijediti nove darove“, riječi su nadbiskupa Hočevara koji je naglasio da, slaveći desetu obljetnicu, žele osobito diviti dvojici blaženika.
Nadbiskup Hočevar se potom posebno osvrnuo na život blaženog Ivana Pavla II. i čudesan način na koji je Božja providnost vodila njegov život. „Danas se želimo diviti da je Božja providnost dala tom velikom sinu Poljske veliku mudrost, srce široko poput morske obale. Odakle mu takvo srce i takva mudrost? Božja providnost ga je pripremala da bi i vama i vašoj zemlji na početku 21. stoljeća, na početku trećeg tisućljeća posvjedočio da je svetost jedina snaga koja preobražava ovaj svijet. Tako on, sveto živeći, dolazi proglasiti blaženim sina vaše zemlje. I danas se svi trebamo diviti da Božja providnost tako čudesno progovara“, rekao je nadbiskup Hočevar ističući da u čovjeku vlada kriza jer se više ne divi Božjoj svetosti, jer više ne pada ničice pred živog Boga da bi otkrivao svetost njegove slave.
„Vi imate privilegij upravo ovdje u Bosni i Hercegovini, a napose sada u Banjoj Luci da je Bog vama tako predivno progovorio na početku ovog stoljeća i tisućljeća“, naglasio je nadbiskup Hočevar te kazao da je svetost nadahnuće, oganj, energija i smjerokaz za put kojim treba ići. „Evo, zašto je naš drugi blaženik Ivan Merz osjećao da treba biti redovito ne samo sudionik bogoslužja već da treba čitavim svojim bićem uranjati u svete tajnu. Tko je uronjen u Božju svetost, nužno je i nositelj kulture, novih odnosa, najljepšeg jezika. On stvarnost stvara ne samo umjetnička djela nego umjetničke živote. A svetost je najveća i najvrhunskija ljepota i umjetnost“, rekao je nadbiskup Hočevar pozivajući sve da uranjaju u Božju svetost.

Na kraju Mise nadbiskup Hočevar je osobito zahvalio Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine, a osobito biskupu Komarici, te svim svećenicima i vjernicima za posebnu blizinu koju pokazuju prema Beogradskoj nadbiskupiji i Katoličkoj Crkvi u Srbiji te pozvao da se pridruže proslavi 1700. obljetnice Milanskog edikta 21. rujna u Nišu. Kazao je i da može razumjeti patnje ljudi u BiH jer se u njegovoj obitelji, dok je bio malen, molilo za oosbu koja je bila kriva za smrt njihova nedužnog oca ubijenog odmah nakon drugog svjetskog rata. Potaknuo je sve na praštanje i na kršćansku ljubav. Biskupu Komarici je u znak zahvalnosti predao sliku majke cara Konstantina sv. Jelene.

Potom je postulator Nagya je kazao nazočnim sudionicima da su svi radosni i Bogu zahvalni za dar beatifikacije blaženog Ivana od prije 10 godina. „Ali naše misli i pogledi idu u budućnost u želji da što prije blaženi Ivan bude kanoniziran. Za proglašenje svetim treba ispuniti dva uvjeta: prvo, da blaženi Ivan zaživi u Božjem narodu kao Božji ugodnik odnosno da ga vjernici što bolje upoznaju, štuju, mole mu se. A drugi formalni uvjet jest jedno čudo koje treba izmoliti po njegovu zagovoru. Čudesa neće biti ako ne bude molitve“, pojasnio je p. Božidar te pozvao sve nazočne da se u svojim potrebama što više utječu u zagovor bl. Ivana kako bismo izmolili potrebno čudo za njegovu kanonizaciju. Potom je izmolio molitvu bl. Ivanu Merz koju je izmolio papa Ivan Pavao II. prije deset godina: Bože, naš Oče, blaženi je Ivan, vjeran krsnome pozivu na svetost, revno radio na odgoju mladež u vjeri i kršćanskome životu. Udijeli i nama da, ojačani njegovim zagovorom i potaknuti njegovim primjerom, vjerno i hrabro navješćujemo Evanđelje i za nj svjedočiti. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vjeke vjekova. Amen.

Nakon Mise uslijedio nastup zborova iz osam župa Banjolučke biskupije.

Potom je u kripti crkve otvorena izložba fotografija g. Frane Piplovića „Prođoh Bosnom nako“ koje pokazuju stradanje Crkve i ljudi u BiH, a osobito u banjolučkoj biskupiji. (kta)