Kazijevići/Fojnica - U petak, 2. kolovoza 2013. godine u Kazijevićima (Ljolje) je proslavljena svetkovina Gospe od anđela ili Porcijunkula. Sv. misu je predvodio fra Domagoj Šimić, a s. Simplicija Budimir je predvodila crkveno pjevanje.

Bilo je preko 150 vjernika, Fojničana, koji žive u svom kraju i onih koji su zbog raznoraznih okolnosti morali ići u inozemstvo. Sve njih je na početku pozdravio fra Nikica Vujica, fojnički gvardijan.

Prije sv. Mise je bio kulturni trenutak u kojem je likovni kritičar Vojo Vujanović dao svoj kritički osvrt na slikarsko-umjetničko djelo naše fojničanke Vjeke Čondrić. Ona je za ovu priliku izradila sliku koja govori o Porcijunkuli. Kritičar Vujanović je između ostalog rekao: ''Moram priznati da sam pomalo uzbuđen stojeći ovdje pred svima vama. De facto nikada nisam bio u ovakvoj situaciji kao što sam sada. Kršćanstvo i slika su uvijek bili u neposrednom dosluhu. Postavka ove slike zapravo je jedan od apsolutno logičnih kretanja ljudske vjere, smisla i logike. Stojimo pred jednom slikom koja pokašava da svojom vizualnošću govoriti o onom suštinskom religioznom u čovjeku. O motivu neću govoriti, nego o tome na koji način je umjetnica pokušala izreći da ono unutarnje vjersko dođe do izražaja. Umjetnica je u prvi plan izrazila dvije sfere u dvije boje (smeđa i plava), a to su sfere vjere koju ispovjedamo. Jadna je boja habita, franjevaca, boja zemlje; ona boja koja govori o tome da su franjevci uvijek bili na zemlji i da su uvijek bili ljudi vezani za zemlju i svoje svakodnevno obitavalište. Umjetnica je ovim htjela dati određenu himnu sv. Franji i njegovoj misli. Slika je rađena umijećem umjetnice i njenom unutarnjem ponesenošću kojom je mogla uraditi ovakvu sliku. To je izišlo iz njezine duše, iz njezina duha. A plava boja je zapravo boja do koje je umjetnica došla intuitivno, po unutarnjem zagovoru, da tom bojom ozvaniči izvanzemaljsko, tamo gdje se uzdižemo iznad naše svijesti. Zato ova boja na slici ne smeta. Slika je dakle bojeno nebo koje nas nosi na zemlji. A pozadina je astralni prostor kojom je umjetnica unijela treći momenat između zemaljskog i uznesenog; kao prostor u kojem obitavamo i iz kojega ne možemo izići; to je fluid u kojem se osjećamo lijepo, a to je prostor anđela, čiju je muziku sv. Franjio čuo kada je popravljao malu crkvicu u blizini Asiza. Tako muzika anđela dopire do nas, do naših osjećanja, do nas danas koji se ovdje nalazimo...''

Nakon sv. mise je bilo radosno druženje uz pjesmu, kolo, razgovore, ali i žalost što nema više vjernika, katolika, u ovom kraju fojničke Župe. Što je tu je, živjeti se treba i mora. Neka nas zagovara draga naša Gospa od anđela! / R. R.