Sarajevo - U srijedu, 2. listopada 2013., u prostorijama Franjevačkog provincijlata Bosne Srebrene u Sarajevu, organiziran je svečani prijem povodom svetkovine sv. Franje Asiškog.
Na prijemu su bili uzvanici iz vjerskog, političkog i kulturnog života grada Sarajeva. Prijem je počeo u 18 sati, a otvorili su ga franjevački bogoslovio pjesmom sv. Franje Bože moj, dopusti mi mira tvog da budem glas. Prigodnu pozdravnu riječ prisutnima uputili su mnp. o. provincijal fra Lovro Gavran i vikar Provincije fra Marijan Karaula. U nastavku možete pročitati u cijelosti pozdravni govor mnp. o. Provincijala.
Provincijalov pozdrav i poruka
"Dragi gosti, sve vas srdačno pozdravljam. Dobro nam došli!
- Na prvom mjestu pozdravljam uzoritog Kardinala, g. Vinka Puljića,
- njegovu ekscelenciju, Apostolskog Nuncija u BiH, mons. Luigija Pezzuto,
- vojnog ordinarija, mons. Tomu Vukšića i svu braću svećenike.
- Pozdravljam časne sestre, a posebno s. Ivanku Mihaljević, provincijalku Školskih sestara franjevki Krista Kralja,
- poštovanu gospodu, predstavnike građanske vlasti, a posebno g. Živka Budimira, predsjednika Vlade Federacije BiH i sve ostale dužnosnike na svim razinama,
- također i vaše ekscelencije, članove diplomatskih predstavništava u BiH,
- poštovane predstavnike drugih vjerskih zajednica, a posebno g. Murisa Hadžibaščauševića, imama Ferhadija-džamije, osobnog delegata Reisa Huseina Kavazovića;
- isto tako i sve uvažene predstavnike političkih stranaka i nevladinih organizacija,
- sve predstavnike oružanih snaga BiH,
- časne predstavnike medija, i sve vas ostale drage goste.
Dobro nam došli na ovaj jednostavni prijateljski susret s braćom franjevcima, povodom svetkovine sv. Franje Asiškog, utemeljitelja Franjevačkog reda!
Prošle godine smo se po prvi put ovako okupili prigodom svetkovine sv. Franje. Bio je to lijep susret, pa smatramo da bismo ovakve susrete mogli pretvoriti i u jednu lijepu tradiciju. Zato smo vas pozvali i danas. Naime, ovo nam je dobra prigoda da se bolje upoznamo i da podijelimo neka svoja osobna iskustva i ideje s dragim nam ljudima, s kojima se tijekom godine inače rijetko susrećemo, a dobrohotni susreti su nam uvijek obostrano korisni.
Bosanski franjevci su kroz cijelu svoju povijest bili značajan čimbenik mira, dobrohotnog povezivanja i razumijevanja u bosansko-hercegovačkom društvu, kao i čimbenik očuvanja državnosti i integriteta BiH, a da i ne spominjemo očuvanje nacionalne i vjerske svijesti i identiteta Hrvata katolika u BiH. Oni to žele i dalje biti, radeći zdušno za dobrobit ne samo svoga naroda i svoje vjerske zajednice, nego također i za dobrobit cjelokupnog bosansko-hercegovačkog društva i države BiH.
Karizma sv. Franje Asiškog, njegova ideja i njegov duh, kojim se nadahnjuju ne samo naša braća i sestre – franjevci i franjevke, nego i mnogi drugi dobri ljudi diljem svijeta, iz svih naroda i svih religija, jako je korisna i nužno potrebna i bosansko-hercegovačkom društvu, koje je prepuno socijalnih, kulturnih, vjerskih i političkih razlika, a ono ipak mora biti jedno društvo i jedna država, povezana mnoštvom zajedničkih interesa, kako unutar same Bosne i Hercegovine, tako i sa cijelom međunarodnom zajednicom, a prije svega s Europom.
Ta određena zdrava napetost između stvarnih i važnih razlika među našim etničkim, vjerskim, političkim i kulturnim zajednicama – i isto tako važnih dubokih veza među njima, čini BiH vrlo zanimljivom zemljom na svjetskoj pozornici, ali zato i vrlo odgovornom za stvaranje jednog zdravog mentaliteta ne samo u BiH, nego i u svijetu uopće, da je suživot različitih ne samo moguć, nego i poželjan. Mi moramo biti svijetu dobar primjer za to.
Različitosti ima svugdje u svijetu. Nema etnički čiste države i nema etnički čista naroda. Nema čiste rase. Nema na svijetu ni jedne religije, koja nije dubokim vezama povezana i s drugim religijama, pa čak i s nevjernicima i ateistima. Štoviše, čak i negativne pojave u društvu mogu nam otvoriti oči za ono za što bismo se morali više boriti i na čemu bismo morali više raditi. Tako npr.:
- Nevjera i ateizam nekih ukazuju barem na propuste i manjkavosti vjernika, zbog kojih se nevjernici s njima ne mogu složiti.
- Ekstremizam i radikalizam drugih upozoravaju da u našem današnjem društvu nisu dovoljno zaštićena i poštivana nečija ljudska, građanska, nacionalna ili vjerska prava.
- Korupcija nas upozorava da nam je ogroman dio stanovništva nezaposlen i da nam je birokracija komplicirana, tako da ljudi zakonitim putem teško uspijevaju ostvariti svoja osnovna ljudska prava, pa su stoga često puta ponukani da se posluže i mitom i korupcijom, kako bi lakše postigli ono na što i po zakonu imaju pravo.
Zlatno pravilo moralnog ponašanja kaže: „Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi učini tebi“ i „Čini drugome ono što želiš da drugi učini tebi“. Ovo pravilo vrijedi za sve narode i za sve religije svijeta. Vrijedi za svakog dobronamjernog čovjeka. Samo zao čovjek, pokvaren u duši, može misliti drugačije.
Toga se pravila držao i sv. Franjo, koji je znao izvrsno povezati krajnje suprotnosti. On je s pravom prije i iznad svega ljubio Boga, ali je upravo iz ljubavi prema Bogu, neizmjerno ljubio i svakog čovjeka, a osobito čovjeka u nevolji. On je iskreno i bratski volio i svako drugo Božje stvorenje, i to upravo zato što je bio svjestan da je svako stvorenje jednako djelo Božje, kao i mi sami. Zato je ne samo Sunce i Mjesec, Zemlju i vodu, zrak i oblak, vjetar i vatru gledao kao svoju braću i sestre, nego je čak i u gori vuka mogao nazvati bratom i tjelesnu smrt sestrom.
Dobar će čovjek, poput sv. Franje, svako društvo učiniti boljim i svaku zemlju poželjnijom nego što je bila, kao što će i zao čovjek biti na štetu svakom društvu u kojem živi, loše će proći u svakom društvu i neće naći sreće nigdje na svijetu.
Jučer je započeo popis stanovništva u BiH. Zanimljivo je kako se sve vjere i nacije u BiH grčevito bore da se njihovih pripadnika popiše što više. Zašto? Zato što se svi osjećaju ugroženim! Ugroženim se osjećaju čak i oni najbrojniji, a što onda reći o onim najmanjim? Što reći o nacionalnim i vjerskim manjinama?
Očito je da moramo mijenjati mentalitet, prije svega svoj vlastiti! Moramo se brinuti da se oni najmanji i najneznatniji osjećaju najprivilegiranijim, da se osjećaju svugdje dobro došlim, da se ne osjećaju nigdje zakinutim. Ukoliko bismo to postigli, nitko više ne bi imao straha da će njegova prava biti pogažena i da će se on morati silom boriti za ostvarenje svojih ljudskih, vjerskih i nacionalnih prava. Štitit će ga država, društvo i zakon, a ne politička ili vojna sila, vlast, novac, mito i korupcija.
Ovo bi mogla biti sva naša poruka ne samo za današnji dan, nego i za sav naš život. Budemo li živjeli u duhu sv. Franje Asiškoga, usvojimo li njegov mentalitet, neće biti potrebno rasipati snage na politička prepucavanja, neće biti potrebno strahovati od vlastitih sugrađana i od društvene nepravde, a pogotovo neće biti potreban, pa ni zamisliv, bilo kakav rat ili vojni sukob.
Dao nam Bog, po zagovoru sv. Franje Asiškog, da svoju državu Bosnu i Hercegovinu znadnemo i htjednemo uređivati po Božjoj pravdi, kao državu svih njezinih građana, u kojoj će najmanji biti zaštićeni kao najmanje dijete u obitelji, a najveći poštivani, kao očevi, majke i starija braća i sestre – bez mržnje i rivalstva, bez straha i strančarenja, bez nepravde i nasilja.
Dragi naši prijatelji, dobro nam došli!
Neka i vama bude sretna i blagoslovljena svetkovina sv. Franje i neka njegov duh obogati i vašu dušu, a njegova dobrota oplemeni cijeli vaš život!
Hvala vam na strpljivosti i razumijevanju!"
Fra Lovro Gavran, provincijal