Sarajevo - Tijekom svečanog Euharistijskog slavlja, 27. listopada 2013. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu dvije članice Družbe sestara Služavki Maloga Isusa Provincije Bezgrješnog Začeća BD Marije Sarajevo s. M. Liberija Filipović i s. M. Ana Uložnik primile su misijski križ po rukama vojnog biskupa u BiH mons. dr. Tome Vukšića.

Svetu misu predslavio je zlatomisnik mons. dr. Mato Zovkić, uz koncelebraciju biskupa Vukšića i 19 svećenika među kojima su bili: nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela (PMD) BiH don Ivan Štironja i nacionalni ravnatelj PMD-a Republike Hrvatske vlč. Antun Štefan te dijecezanski ravnatelj PMD-a Vrhbosanske nadbiskupije preč. Pavo Šekerija i dijecezanski ravnatelj PMD-a Vojnog ordinarijata vlč. Josip Tadić. Osim brojnih sestara Služavki Malog Isusa na čelu s provincijalnom glavaricom s. M. Admiratom Lučić, na Misi je sudjelovala i najbliža rodbina spomenutih sestara te vrhbosanska bogoslovna zajednica.

Na početku misnog slavlja nove je misionarke pozdravio mons. Zovkić izražavajući radost zbog sestara misionarki koje su nastavak crkvenog poslanja. Misna čitanja navijestile su nove misionarke s. Liberija i s. Ana. Posebno snažno odjeknule su riječi sv. Pavla apostola iz Druge poslanice Timoteju da je „prispjelo vrijeme moga odlaska“, a navijestila ih je s. Ana koja uskoro odlazi u Haiti.

Nakon što je preč. Šekerija navijestio misni evanđeoski odlomak, ravnatelj Štironja ukratko je predstavio Republiku Haiti u koji odlaze sestre misionarke napominjući da je ta zemlja dvostruko manja od Bosne i Hercegovine s dvostruko više stanovnika najvećim dijelom afričkog podrijetla te podsjećajući da je prije tri godine ovu zemlju pogodio strašan potres tijekom kojeg je život izgubilo oko 250 tisuća ljudi. Sestrama misionarkama obratio se ovim riječima: „Hvala vam što preko vas i vaše zajednice vidimo otvorenost Vrhbosanske metropolije, i uopće Crkve u Hrvata, prema potrebama Opće Crkve. Promatrajući vas dvije, uočavam iskustvo i mladost. Potrebno je i jedno i drugo, a jedinstvo toga dvoga osobito. Isus je obećao prisutnost tamo gdje se dvoje ili troje sabiru u njegovo Ime. Zajedno i za jedno – s istim ciljem, pođite s Isusom i s Gospom. Nošene evanđeljem, u sjeni Isusova križa […]. Želimo vam da budete misionarke koje prema riječima vašega utemeljitelja Sluge Božjega Josipa Stadlera: Imaj(u) prema Bogu srce djetinje, prema bližnjemu srce materinje, prema sebi srce sudačko.“

Prigodnu propovijed uputio je biskup Vukšić koji je na početku kazao da „danas zahvaljuju Bogu za dvije nove misionarke iz Družbe sestara Služavaka Malog Isusa koje odlaze na svoju novu dužnost, na svoju prvu misijsku postaju u Republiku Haiti, nadbiskupiju Port-au-Prince“. Podsjećajući da ovom Misom i mons. Zovkić slavi zlatni svećenički jubilej, rekao je da „oba razloga naše zahvalnosti Gospodinu upućuju da se kao tema današnjeg razmišljanja ima služenje Crkvi na svećenički način i kršćansko svjedočenje i naviještanje Evanđelja na misionarski način“. Za početak razmišljanja o svećeništvu, kao crkvenoj službi svjedočenja i naviještanja, posudio bih nekoliko misli svetog Ireneja, crkvenog oca i biskupa s kraja drugoga stoljeća, misionara ondašnje Galije, a današnje Francuske, što neka bude misaona spojnica s drugim lijepim današnjim događajem u ovoj katedrali, blagoslovom i misijskim poslanjem spomenutih sestara“, kazao je biskup Vukšić pojašnjavajući da je za sv. Irineja „Krist, ne samo objavitelj Oca i Spasitelj čovjeka, nego prije svega mjesto, točka i sakrament susreta Boga i čovjeka. I ne samo mjesto susreta, nego događaj i stvarnost u kojoj Bog biva počovječen a čovjek pobožanstvenjen“.

„Draga braćo i sestre! Danas se u ovoj katedrali, kako spomenuh na početku, zbiva još jedan važan događaj, koji vrlo sretno možemo povezati s upravo izrečenom mišlju iz Pavlove poslanice Filipljanima. Dvije časne sestre, Liberija i Ana, vođene upravo ovim tumačenjem apostola Pavla, odlučile su poći na Haiti kao misionarke. I danas mole blagoslov Crkve, u kojoj žele, i u ime koje žele ostvarivati ovu svoju plemenitu nakanu. Kao svoj odgovor, Crkva im danas predaje križ u znak blagoslova, i kao znak poslanja da idu i budu što sličnije Kristu, otkupitelju i prijatelju svih ljudi“, kazao je biskup Vukšić.

„Poštovane i drage sestre misionarke! Danas primate misionarski križ. Tako se to kaže! A zapravo, vi ćete primiti lik Krista na križu, Krista vjernoga čak i usred strašne patnje. Moglo bi se tumačiti, da bi križ bio samo znak i mjesto zločina i mržnje, kad na njemu ne bi bilo lika Krista, vjernoga volji Očevoj. To jest, s likom takvoga Krista, križ, od znaka zločina i mržnje, pretvara se u mjesto i znak neizmjerne božanske ljubavi i vjernosti. Ili, kao što o Kristu piše sveti Pavao, najveći kršćanski misionar svih vremena, koji neka vam bude primjer i nadahnuće: 'On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom'. A zašto? – 'Da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.“ I svaki jezik da prizna: „'Isus Krist jest Gospodin!' – na slavu Boga Oca' (Fil 2,6-11)“, rekao je biskup Vukšić te dodao: „Drage sestre! Propovijedajte Krista raspetoga i uskrsloga, Božju silu i Božju mudrost, Spasitelja svijeta, koji neka vas učini vjernim navjestiteljicama Evanđelja i svjedokinjama svoje ljubavi u svijetu!“.

Nakon propovijedi biskup Vukšić blagoslovio je misionarske križeve i, zajedno s ravnateljem Štironjom, predao ih sestri Liberiji i sestri Ani što su svi nazočni popratili dugim pljeskom. Blagoslivljajući sestre misionarke, biskup Vukšić je, između ostalog molio: „Upravi dakle svoj pogled, Gospodine, na ove tvoje službenice koje odlaze u daleke zemlje zaštićene znakom križa svetoga, da bude navjestiteljice spasenja i mira. Svojom desnicom upravljaj, Gospodine, njihove korake, a snagom svoje milosti obnavljaj njihov duh, da ih ne nadvladaju teškoće koje ih očekuju. Neka njihove riječi budu odjek Kristova glasa, da oni koji ih budu slušali budu privučeni posluhom Evanđelja. Ulij u njihova srca Duha Svetoga, da budu sve svima, da bi k tebi, Oče, privukle mnogu djecu, koja će ujedinjena u tvojoj Crkvi nikada ne prestajući tebi pjevati hvale“. Predajući misionarske križeve biskup Vukšić je kazao: „Primi ovaj križ, u znak Kristove ljubavi i naše vjere. Propovijedaj Krista raspetoga, Božju silu i Božju mudrost“.

Nakon Mise sestre Služavke su u provincijalnoj kući „Egipat“ upriličile malo slavlje na kojem je prigodnu riječ uputila sestra Admirata podsjećajući da su, „hranjene evanđeoskim naukom, učiteljstvom Crkve i pravilima Družbe Sestre Služavke Maloga Isusa, sestre Liberija Luca Filipović i sestra Ana Uložnik osjetile u duši želju da navijeste i svjedoče Isusovu ljubav narodima i krajevima koji ne poznaju Spasitelja svojih duša“. Spomenula je da je sestra Liberija prije šest godina uputila zamolbu Provincijskoj upravi za odlazak u misije te da je „ove godine u više navrata spominjala i sestra Ana Uložnik kako bi rado pošla u misije“. Dodala je da je obadvije molbe Provincijska uprava odgovorila pozitivno te da su pratile događanja u Crkvi i „molile da ih Dijete Isus dovede u mjesto gdje želi biti proslavljen“ te da je, „između više mogućnosti i lokacija prevagnula misija u sirotištu u Haiti“.

„U nadbiskupiji Port-au-Prince, svećenik hrvatskog porijekla velečasni Giordano Belanich, koji djeluje u HKM u New Jersey, je u Bon Repos (periferija Port-au-Prince) osnovao centar Alojzije Stepinac za prihvat djece bez roditelja. Tu se nalazi 48 napuštene djece. Velečasni Belanich kaže kako većina njih ne bi bili živi da nisu primljeni u Centar. Našu zajednicu je pozvao da se zauzmemo za njih i da ih odgajamo. Pismenu zamolbu za dolazak sestara uputio je 24. kolovoza o.g., a zatim smo dobile i službeni poziv nadbiskupa Guire Poulanda da sestre karizmu sluge Božjeg Josipa Stadlera žive i u njegovoj nadbiskupiji. Časna Majka Radoslava Radek nam je 16. rujna 2013. dala odobrenje da sestre mogu poći u misiju u Haiti i ostvariti svoje misijski poziv“, pojasnila je s. Admirata.

„Vrijeme koje živimo je obilježeno Godinom Vjere i Utemeljiteljevim obljetnicama života. Svjetlo dana ugledao je prije 170 godina a svjetlo vječnosti prije 75 godina. Koliko se samo za nas zauzima kod Gospodina! Nije li u tom ozračju i u sjeni njegova sveta života rastao misionarski polet naših sestara… Otvorena su vam Vrata vjere da i vi možete drugima otvarati ista ta vrata“, kazala je s. Admirata zaželjevši da s. Liberiju i s. Anu sveti Rafael arkanđel vodi i prati na putu „ad genetes“ (k narodima) i upućuje ih uvijek kako će proslaviti Oca i navijestiti Isusa Spasitelja svih ljudi.

Prigodnu riječ uputio je i ravnatelj Štefan ističući da u misionarskom radu ne prvom mjestu treba biti Krist jer će na taj način ljubav prema siromasima doći na prvo mjesto. Sestre misionarke nazvao je trubadurima Bože ljubavi i heroinama Kristove ljubavi prema siromasima ističući da će im domovinska Crkva u Hrvata uvijek biti potpora.

S. M. Liberija (Luca) Filipović rođena je 10. veljače 1947. godine u župi Poljaci, selo Jagodnjak kod Brčkog, od oca Pere i majke Mare rođene Antunović. Drugo je dijete u obitelji od šestero djece. U kandidaturu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske Provincije ušla je 21. 8. 1962. Vrijeme kandidature provela je u samostanu „Josipovac“ u Mandaljeni kod Dubrovnika, a novicijat u Zagrebu na Kraljevcu od 15. 8. 1965. Prve redovničke zavjete položila je 15. 8. 1966. u Zagrebu na Kraljevcu, a doživotne zavjete 6. 1. 1973. godine u Dubrovniku. U Metkoviću je kroz tri godine vršila službu sakristanke u župi sv. Ilije; zatim je također tri godine bila sakristanka u Hrvatskoj župi u Torontu (Canada). Iz Toronta je premještena u Hamolton također na Hrvatsku župu gdje je vršila dužnost kuharice i obavljala druge kućene poslove. Nakon pet godina provedenih u Hamiltonu premještena je u novootvorenu Hrvatsku župu Missisaugu gdje je na Sheridan College u Oakville završila školu za predškolski odgoj. Godine 1979 odlazi u Rim na studij i na Papinskom Sveučilištu Salezijanum magistrirala je psihologiju. Po povratku iz Rima posvetila se odgoju kandidatica. Nakon toga izabrana je za savjetnicu vrhovne glavarice. Nakon te službe vraća se u Sarajevo i biva izabrana za zamjenicu provincijske glavarice, nakon čega je tijekom šest godina obnašala službu provincijske glavarice. Po završetku mandata provincijske glavarice vršila je službu zamjenice provincijske glavarice, predstojnice samostana Egipat, ravnateljice Stadlerovog dječjeg doma „Egipat“ i vrtića „Srce“. Tijekom proteklih pet godina vrši službu predstojnice Kuće Navještenja na Gromiljaku i ekonome sarajevske Provincije.

S. M. Ana (Ana) Uložnik rođena je 26. kolovoza1986. u Prozoru u župi Šćit od oca Slavka i majke Kate rođ. Barešić. Ima brata Antu i sestru Mariju. Osnovnu školu je završila u Rami (Ripci). U kandidaturu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske Provincije ušla je 26. kolovoza 2001. godine u Slavonskom Brodu, nakon čega nastavlja redovničku formaciju kandidature u Kući Navještenja na Gromiljaku. U novicijat je primljena 14. kolovoza 2004. Formaciju novicijata prošla je od 2004. do 2006. u Zagrebu na Kraljevcu. Prve je svete zavjete položila 15. kolovoza 2006. na Gromiljaku, a doživotne 14. kolovoza 2011. u Slavonskom Brodu. Na Papinskom je Sveučilištu Salezijana u Rimu, godine 2012., magistrirala na pedagoškim znanostima sa specijalizacijom socijalne pedagogije. Vršila je službu odgojiteljice i ravnateljice Stadlerovog dječjeg doma „Egipat“. (kta)