Kovačići/Sarajevo - Na blagdan sv. Nikole Tavelića, 14. studenog 2013., u prostorijama Franjevačkog provincijalata a Kovačićima u Sarajevu, otvoren je i svečano posvećen oratorij (kapela) sv. Nikole Tavelića.
Obred posvećenja i svetu misu slavio je uzoriti kardinal Vinko Puljić, sarajevski nadbiskup. U koncelebraciji su bili mons. fra Marko Semren, pomoćni banjolučki biskup, fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene, gvardijan samostana sv. Križa na Kovačićima fra Jozo Marinčić, te preko dvadeset drugih svećenika. Oratorij je napravljen na mjestu nekadašnje crkve bl. Nikole Tavelića, koja je zajedno s franjevačkom bogoslovijom franjevcima oduzeta 1947. godine. No, nešto više o povijesti ove franjevačke zgrade možete pročitati u tekstu niže.
Prije same posvete oltara pročitana je Povelja o posveti oratorija, koja je kasnije ugrađena ispod menze oltara zajedno s relikvijama Rimskih mučenika koji su pokopani u katakombama.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor franjevačkih bogoslova Fra Nenad Dujić iz Nedžarića, pod ravnanjem bogoslova fra Emanuela Josića. Na misu posvete oratorija okupilo se preko stotinu sarajevskih vjernika, među kojima znatan broj Franjevačke mladeži, te studenata iz Franjevačkog međunarodnog studentskog doma na Kovačićima.
Prije početka misnog slavlja vikar Provincije fra Marijan Karaula je napravio kratki povijesni prikaz nastanka ove franjevačke zgrade na Kovačićima, njezine sudbine kroz prošlost, te današnjeg stanja:
Za podizanje ove goleme zgrade dva su momenta bila odlučujuća:
1. Već ubrzo nakon preseljenja objedinjene Bogoslovije iz Livna u Sarajevo primijetilo se da samostan sv. Ante na Bistriku nije odgovarajuće rješenje za jednu visokoškolsku ustanovu; nije, naime, imao dovoljan broj najpotrebnijih prostorija za predavanja, ali i soba za stanovanje studenata, čiji se broj iz godine u godinu povećavao. Stoga se dugi niz godina borila uprava Franjevačke teologije u Sarajevu s pitanjem kako odgovoriti i udovoljiti sve većim potrebama za prostorom ovoga prosvjetnog zavoda. Već tada se pomišljalo i na gradnju nove zgrade Bogoslovije.
Problem se pokušao riješiti nadogradnjom samostana sv. Ante za još jedan kat, čime bi se dobilo nemalo prostorija. No, bio je ovo ipak samo pokušaj i samo privremeno rješenje, a problem je i dalje ostao.
2. Prigodom jubileja 1300. obljetnice uspostavljanja odnosa sa Svetom Stolicom, Hrvatski je episkopat dao sebi zadatak da ishodi od Svetog Oca proglašenje svecem bl. fra Nikole Tavelića. Tim se činom željelo našem blaženom zemljaku ne samo dati ono mjesto koje je on davno zaslužio nego bi i hrvatski narod konačno dobio prvog sveca svoje krvi. Na taj bi se način također odalo priznanje i zahvalnost čitavoj plejadi hrvatskih sinova koji su tijekom naše mukotrpne prošlosti dali svoje živote za krst časni i slobodu zlatnu.
Izgledalo je sasvim prikladnim da se ovom hrvatskom velikanu duha podigne jedno zavjetno svetište čitavog hrvatskog naroda. Još normalnijim se činilo da se to svetište podigne u srcu one pokrajine koja je imala najmukotrpniju prošlost i u kojoj je u najtežim njezinim danima, kroz punih dvanaest godina, fra Nikola propovijedao Evanđelje.
Stoga su bosanski franjevci, koji su već nekoliko godina ionako namjeravali pristupiti izgradnji odgovarajuće zgrade za svoju Bogosloviju u Sarajevu, odmah pomislili da tu zgradu stave pod zaštitu bl. Nikole, a uz nju da podignu Zavjetno svetište bl. Nikoli Taveliću. Ideju je prihvatio i odobrio hrvatski episkopat, a napose ju je prihvatio i pohvalio vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić.
O potrebi gradnje nove zgrade Franjevačke bogoslovije prvi put se službeno progovorilo na sastanku odgojitelja provincije Bosne Srebrene 14. ožujka 1931. u Visokom. Na sastanku, u čijem su radu sudjelovali odgojitelji iz visočkog Sjemeništa i sarajevske Bogoslovije, zaključeno je da je iz pedagoških razloga potrebito da se rastavi provincijalova kurija od bogoslovije, tim više što će već za jednu godinu bogoslovija biti apsolutno pretijesna za, hvala Bogu, velik broj naših klerika.
Treba li graditi novu bogosloviju, treba li je graditi u Sarajevu ili negdje drugdje, kako financirati njezinu gradnju, koliko i kakvih prostorija bi ona trebala imati neka su od pitanja o kojima su se fratri Bosne Srebrene, posebice članovi uprave Provincije, pokušavali usuglasiti sljedećih nekoliko godina. Više Provincijskih kapitula i kongresa bilo je posvećeno ovoj temi. A kako se nikako nije počinjalo s gradnjom, nekoliko su puta i profesori Bogoslovije urgirali šaljući provincijskoj upravi svoja pisma i predstavke.
Jedno je bilo sigurno: Gotovo svi u provinciji uviđali su golemu potrebu, upravo nužnost gradnje nove zgrade bogoslovije iako nisu svi bili za to da se ona gradi u Sarajevu. Najvrjednije saznanje s ovih sastanaka i razgovora bilo je da se počelo ozbiljno misliti o najvećoj potrebi Provincije, kako su o gradnji nove zgrade bogoslovije mnogi tada govorili i predstavljali je drugima.
Između tri ponuđena prihvaćen je arhitektonski plan Franje Lavrenčića. Pomalo neobično s obzirom da je u konkurenciji bio i plan Jože Plečnika. Gradnja je na nekadašnjem igralištu nogometnog klupa SAŠK započela 12. travnja 1940., a blagoslov temeljnog kamena bio je 4. kolovoza iste godine…
Radovi su izvanredno napredovali te je Generalni vizitator fra Karlo Nola, rado se odazvavši molbi provincijala fra Anđela Kaića i uz svečanu asistenciju, 27. kolovoza 1942. obavio posvetu novoga samostana, u kojem je ubuduće trebala biti smještena Franjevačka bogoslovija.
Krajem rujna iste godine preselili su se profesori i bogoslovi iz samostana sv. Ante na Bistriku u novu zgradu na Kovačićima da započnu školsku akademsku godinu 1942/43. Radost bosanskih franjevaca nije bila mala budući da je ovim činom napokon ostvarena njihova dugogodišnja vruća želja da otvore svoju vlastitu, prostranu te svim zdravstvenim i školskim zahtjevima odgovarajuću Bogosloviju.
Njihova je radost bila još i veća kada je dvije godine kasnije u istoj zgradi započela nastava Franjevačkog fakulteta, prvog i jedinog takvog fakulteta na ovim širim našim prostorima. Djelovao je u sastavu Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu, a služio je izobrazbi svećeničkog podmlatka hrvatskih provincija reda Male braće, i to: Provincije Bosne Srebrene, Provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, Provincije Presvetoga Otkupitelja, Provincije Svetog Jeronima i Provincije Svetog Ćirila i Metoda. Mogao je primati i pripadnike ostalih redova kao i svećenički pomladak svjetovnog klera.
Sa Bogoslovijom i Zavjetnim svetištem blaženog Nikole Tavelića te uredništvom Glasnika bl. Nikole Tavelića, koje je također u njoj bilo smješteno, postala je nova zgrada na Kovačićima ubrzo središte vjerskog života u Sarajevu.
Nakon II. svjetskog rata mnogo je toga krenulo u drugom smjeru od onog što su bosanski franjevci i drugi planirali i željeli… U proljeće 1947. iznenada je stigla vijest da je zgrada samostana i Teologije u Kovačićima s crkvom i svim nekretninama, presudom vrhovnog suda NR BiH, prešla u vlasništvo Državnog erara kao naplata ratne dobiti, na koju je osuđen Provincijalat.
Cijela zajednica, koja je do tada živjela u samostanu bl. Nikole Tavelića, definitivno je napustila zgradu 3. svibnja 1947. godine. Preselili su u samostan sv. Ante na Bistriku, a do nedavnog rata u ovoj je zgradi djelovao Poljoprivredni fakultet.Zgrada je tijekom rata više puta zapaljena i gotovo potpuno uništena.
Godine 1997. franjevci pripremaju obnovu zgrade. Izrada projekta povjerena je projektantskom birouMedico inženjering iz Sarajeva. Planovi obnove cijelog kompleksa su urađeni a tijek obnove ovisi od financijskih sredstava. Do sad je statički riješeno 75% zgrade.
Kompleks polako dobiva novi izgled s ciljem da se u pretvori u Franjevački međunarodni studentski centra (FMSC). U dosada uređenim prostorima smješteni su sljedeći sadržaji:
a) Franjevački samostan sv. Križa - Franjevački provincijalat
b) Ured i pučka kuhinja Kruh sv. Ante
c) Franjevački studentski dom sa 110 studenata
d) Franjevački medijski centar Svjetlo riječi
e) Humanitarna udruga Sprofondo-Bezdan
f) Humanitarna organizacija Catholic Relief Services (CRS)
g) Interreligijska služba Oči u oči
h) Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene
i) Multimedijalna dvorana sa 300 mjesta
j) Oratorij sv. Nikole
FIA