Sarajevo - Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu održan je 23. svibnja 2014. znanstveni skup „Fra Stipan Margitić i Bosna Srebrena (1650-1750)“, koji je 15. po redu u nizu „Tihi pregaoci“.

Fra Stipan Margitić je franjevac Bosne Srebrene (Jajce, sredina 17. stoljeća – Fojnica, 1730). Objavio je dvije knjige na bosančici (Ispovijed krstjanska, Mleci 1701; Fala od sveti, Mleci 1708). Organizatori skupa su Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, a suorganizatori Franjevačka teologija (Sarajevo) i Institut za latinitet (Mostar).

Sudionicima Skupa najprije se obratio fra Marko Karamatić, član Organizacijskog odbora,  a zatim je pozdrav uputio dekan Teologije fra Vili Radman, te provincijal fra Lovro Gavran, koji je Skup i otvorio. Potom je govorio akademik Radoslav Katičić osvrnuvši se na Margitića kao zapaženog pisca u okviru hrvatske književne i jezične povijesti. Sljedeći govornik bio je Miroslav Palameta s temom „Margitićeva pripovjedna radionica“, govoreći o mogućnosti intertekstualnog preispitivanja Margitićeva odnosa prema piscima i tekstovima kojima se služio. – Stipe Kutleša je govorio o „uskršnjim propovijedima Stipana Margitića“ u kojima obrađuje teme uskrsnuća, Duha Svetoga, Trojstva, Uzašašća, Tijelova, Isusa kao dobrog pastira… U okviru toga on se dotiče ne samo teoloških, nego i moralnih, filozofskih, socijalnih i političkih tema. – Ivan Karlić je u svom izlaganju ukazao na elemente franjevačke kristologije u propovijedima fra Stipana Margitića, dok je Marija Pehar govorila o teološkom sadržaju Bezgrešnog začeća i njegovu štovanju u njegovim propovijedima. – Josip Grubeša je svratio pozornost na etičke ciljeve u Margitićevim korizmenim propovijedima, a Ivan Bekavac Basić je govorio o moralnom nauku o spolnosti u djelu Ispovijed krstjanska, gledajući ga u kontekstu moralnih tumačenja 18. stoljeća, ali i u kontekstu najnovijih stavova oko četvrtog modula zdravstvenog odgoja u hrvatskom osnovnom i srednjem školstvu. – Pavao Knezović se pozabavio antičkim tragovima u propovijedima u kojima je otkrio 547 informacija iz povijesti, religije, filozofije i uopće kulture i civilizacije Rimskoga Carstva. – Alojzija Tvorić je na primjeru  propovijedi vezanih  uz vrijeme došašća analizirala odnos prema klasičnoj strukturi propovijedi, utjecaj prethodnih razdoblja na njezin stil, leksičke značajke, stilska obilježja… – Marijana Borić se osvrnula na temu franjevačkog pučkog školstva do konca 18. stoljeća. Kako nije bilo državnog školstva, franjevci Bosne Srebrene (od Dalmacije do Slavonije) s ciljem da poučavaju svoj puk organizirali su pučku nastavu što je pomoglo održanju hrvatskog nacionalnog identiteta. Analizirala je tragove franjevačke pouke, a posebno udžbenik nepoznatog franjevca „Blago otkriveno maloj diciczi i potribnim“. – Rudolf Barišić svoj je prilog posvetio tradiciji franjevačke epistolografije, koju se može promatrati s više gledišta. S historiografskog gledišta dragocjene su okružnice provincijala i apostolskih vikara, kao izvor za rekonstrukciju crkvenih prilika u dekadentnom razdoblju Osmanskoga Carstva, ali su važne i s jezičnog aspekta. Danas sve više na značenju dobiva i privatna korespondencija franjevaca. – Sanja Vulić je svoj referat posvetila jeziku fra Stipana Badrića. Autorica je analizirala Badrićevo djelo Ukazanje istine koje je u stvari prijepis djela Krste Pejkića Zrcalo istine. Badrić ga je potpisao uopće ne spominjući Pejkića. Rad se ponajviše temelji na usporedbi Badrićevih i Pejkićevih jezičnih rješenja. – Luciana Boban i Jelena Ostojić imale su izlaganje o medicinskom djelu fra Franje Gracića Sacerdotis viatoris analysis (1795). Iako djelo na prvi pogled izgleda prije svega kao ljekaruša, u njemu se nalaze i druge teme  kao što su prirodne ljepote Bosne i njezina povijest u zadnja dva poglavlja. U radu je  pozornost posvećena Gracićevu latinskom izrazu.

FIA