Banja Luka - Božićnu poruku biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice, prenosimo u cijelosti:

"Svjetlost će nas danas obasjati

Jer nam se rodio Gospodin!
I nazvan je imenom: Savjetnik čudesni, Bog silni,
Otac vječni, Knez mironosni.
Njegovu kraljevstvu neće biti kraja. – Usp. Iz 9,2 – 6; Lk 1,33
(Ulazna pjesma Mise zornice)

Draga braćo svećenici i redovnici,
drage sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici-laici,

slavlje najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića nužno je povezano sa svjetlom, sa toplinom. To svjetlo i toplina nisu plod samo obiteljskog ili crkvenog ozračja. Oni se mogu naći čak i u onim sredinama gdje nema ni doma, ni obitelji, ni crkve. Svjetlo Božića je svjetlo najmoćnije nade, koje je obasjalo cijelo čovječanstvo. To čovječanstvo, koje je čamilo u tami vlastitog grijeha i beznađa, pohodio je sam njegov Stvoritelj – Bog. On mu se smilovao i kroz utjelovljenje, očovječenje svoga Sina opet ga učinio svojim ljubimcem. Sin Božji se kao čovjek, kao maleno nejako Dijete, one povijesne blagoslovljene „tihe“ božićne noći rodio u jednoj špilji, nedaleko od drevnog grada Jeruzalema, na periferiji gradića Betlehema.

Ono što se one svete božićne noći događalo u betlehemskoj špilji, gdje nije bilo predviđenog mjesta za ljudska bića, nego za stoku, za ovce, ispunjeno je nedokučivom Božjom tajnom.

Tajna je to Božjeg milosrđa i ljubavi prema čovjeku i čovječanstvu i ujedno Tajna poslušnosti Božje izabranice – Presvete Djevice Marije njegovu spasonosnom pozivu, kojega je primila.

Premda se taj povijesni događaj zbio još prije 2000 godina, svake godine iznova, iz generacije u generaciju proslavljanje Rođenja Bogočovjeka, Isusa Krista pogađa srca i umove brojnih ljudi iz brojnih naroda i oni ne mogu ostati nezainteresirani.

Taj sudbonosni događaj za čovječanstvo zbio se tada onako kako se zbio: tj. u odbačenosti od ljudi, u krajnjoj bijedi, u pećini izvan ljudskog naselja. Ljudi u naselju, u gradiću Betlehemu nisu, nažalost, bili spremni prihvatiti ni Bogorodicu Mariju, ni njenog zaručnika. Josipa s njom, kao ni Novorođenče koje je upravo trebalo doći na svijet. Na samom ulasku Boga u ljudskom obličju u rijeku čovječanstva, za njega nije bilo mjesta među ljudima! Svijet, čovječanstvo se pokazalo prema Bogu, svome Stvoritelju i Spasitelju negostoljubivo.

A što se kasnije, tijekom 20 stoljeća od sudbonosnog Kristovog rođenja dogodilo s tom negostoljubivošću čovječanstva prema Bogu?

Kako se danas ljudi odnose prema objavljenom i utjelovljenom Bogu?

- Zar se i danas u mnogim sredinama ne prezire Boga i njegovu ljubav? Zar mu se i u našoj životnoj sredini, u našoj zemlji ne uskraćuje „stanarsko pravo“, kad se iz nje tjera ili omalovažava one koji u njega vjeruju, koji se trude oko obdržavanja njegovih zapovijedi?
- Mi bismo, zacijelo, htjeli da te negostoljubivosti nema, da za Boga, koji je „radi nas ljudi i radi našega spasenja“ postao čovjekom, sva vrata svih ljudskih srdaca uvijek stoje otvorena! S tim i takvim raspoloženjem smo mi došli na ovo božićno slavlje, okupili se oko naših božićnih jaslica.
- Betlehemska štalica i njezine jaslice u koje u obliku nemoćnog Djeteta dolazi na svijet utjelovljena Božja Ljubav, povlašteno su mjesto za iskazivanje solidarnosti s čovjekom, solidarnosti nas svih sa svim ljudima, osobito s onima koji su iz bilo kojeg razloga nepoželjni, za koje „nema mjesta u svratištu“ (usp. Lk 2, 7); koji su osobito slični malom Isusu, koji se solidarizirao sa svakim čovjekom.
- Zato, u ovom jedinstvenom, svetom božićnom ozračju želimo s ljubavlju misliti i Božjoj pomoći preporučiti svu onu braću ljude, koji su postali žrtve ljudske neljudskosti, žrtve preziranja temeljnih prava svakog čovjeka!
- Želimo misliti i na sve osamljene i zapuštene ljude, koji su zaboravljeni čak i od vlastite djece i rodbine; na sve stare, nemoćne i bolesne, na sve beskućnike, na sve prognanike, na gladne i bijedne koji su žrtve izrabljivanja i nepravde od strane bezobzirnih egoista i nehumanih privrednih sistema kao i društvenih uređenja i sve ih preporučiti Božjoj ljubavi!
- Želimo u ovom božićnom slavlju misliti i na sve one, kojima nije moguće sudjelovati u božićnoj liturgiji, jer nemaju blizu ni svećenika ni bogoslužnog prostora i sve ih preporučiti Božjoj utjehi! 
- Želimo također misliti i na sve one, kojima su duša i savjest uzdrmani - jednako kao i njihova vjera, te su nesretni a srce i duša im plaču te i njih preporučiti Božjem milosrđu!

I malo novorođeno Dijete u betlehemskoj štalici plače. Tko čuje taj plač? Nebo! Nebo reagira i umjesto nemoćnog Djeteta javlja se; javlja nam „radosnu vijest“, otvara i oči i uši svima nama, poručujući nam: „Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2, 14).

Rođenje Spasitelja ljudskog roda – Isusa Krista – nepresušni je izvor nove snage, nove energije za cijeli ljudski rod. Ta božanska snaga je ponuđena svakom čovjeku, i svaki čovjek ima pravo na utjelovljenog Sina Božjeg, na njegovu ljubav, milosrđe i pomoć. Sv. evanđelist Marko izvještava nas, kad je Isus nastupao i učio narod, svi su bili zaneseni njegovim naukom, jer ih je učio kao onaj koji ima vlast. Svi su zaprepašteno pitali jedan drugoga: Što je ovo? Nova i silna nauka! (usp. Mk 1, 22-27).

A Isus je govorio o Božjem milosrđu prema siromasima, obespravljenima, prema zalutalima i grijehom opterećenima, o beskrajnoj ljubavi svoga nebeskog Oca prema svim ljudima. Ali je također jasno postavio čovječanstvu zahtjev da ta neupitna, spasonosna Božja ljubav i dobrota mora imati mjesta u ovom našem svijetu. To se i događa djelovanjem ljudi koji se otvaraju Božjem Duhu, koji primaju Krista u svoj život i daju se voditi duhom Kristova Evanđelja. Isusov „ljubljeni učenik“ sv. apostol Ivan ovako tvrdi: A onima koji Isusa primiše, koji vjeruju u njegovo Ime, podade moć da postanu djeca Božja (usp. Iv 1, 12).

Kada je tomu tako, onda se – i u radosnoj prigodi ovogodišnjeg slavljenja Božića – obraćam svima vama, članovima moje biskupijske zajednice, bilo da ste u svojim župama ili još uvijek u progonstvu, u drugim zemljama i tuđim krajevima, željno iščekujući dan svoga povratka u rodni kraj. Sve vas pozivam i potičem:

- Otvorite svoje srce veličanstvenoj Božjoj istini o dostojanstvu čovjeka, kako ju cijelom svijetu obznanjuje Božićni događaj!
- Otvorite se Tajni Božje ljubavi i milosrđa koja se ne da zanijekati niti iskorijeniti iz povijesti čovječanstva, od kako je u tu povijest osobno ušao sam Sin Božji, rođen u božićnoj noći!
- Poštujte i vi tu Tajnu!
- Oslobodite put da ta usrećujuća božanska Tajna može doći do svakog ljudskog srca!
- Omogućite joj da u vašem, životnom okruženju ona mogne doći do izražaja i da usrećuje svakog čovjeka bez ikakve razlike!
- Zahvaljujem vam svima koji se istinski trudite oko obrane i promicanja objavljene Božje istine o Bogu i o čovjeku kao miljeniku Božjem: oko obrane i promicanja Božje pravednosti, milosrđa, dobrote i ljubavi!
- Zahvaljujem svim roditeljima i svim obiteljima koji se trudite svakodnevno oslanjati na svjetlo i snagu Božjega Duha i tako pomagati Bogu u izgrađivanju njegova kraljevstva na zemlji, s jasnom sviješću kako je sam Bog objavio da „njegovom kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1, 33).
- Zahvaljujem osobito vama draga braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice, vjeroučitelji i drugi angažirani vjernici-laici za vaš neumorni trud u pomaganju braći ljudima u njihovim duhovnim i tjelesnim potrebama!

Svima vama, a osobito mladima i djeci želim od srca obilje Božjeg svjetla, snage i duševnog mira.

Blagoslovljena vam svima Svetkovina Božića! Mir i blagoslov Božji neka Vas prati sve dane nove Godine spasenja 2015.

Vaša braća u novorođenom „Knezu mironosnom“ (Iz 9, 5)

Mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki
Mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki