Bugojno - U nedjelju, 11. listopada 2015., u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Bugojnu, proslavili smo svečano zavjetovanje naše šestorice braće.
Uz koncelebraciju dvadesetak svećenika sveto misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. U crkvi je bilo prisutno veliko mnoštvo domaćih vjernika, kao i rodbine naših zavjetovanika. U prekrasno osvjijetljenoj i uređenoj bugojanskoj crkvi osjećao se zaista svečarski duh. Prelijepom ugođaju i svečanosti liturgije pridonijeli su svojim skladnim pjevanjem i dva župna zbora: domaći bugojanski župni zbor i livanjski župni zbor. Nakon svete mise slavlje je nastavljeno uz obiteljsku trpezu u jednom od bugojanskih restorana.
Svečane zavjete su položili:
fra Goran Ignacije Barešić - župa Vitez
fra Emanuel Josić - župa Šikara
fra Matija Miletić - župa Bugojno
fra Jure Šekerija - župa Uskoplje
fra Darijo Džigumović - župa Dubrave
fra Želimir Gogić - župa Vijaka
U nastavku možete pročitati i propovijed koju je toga dana izrekao provincijal fra Lovro Gavran.
"Draga braćo svećenici, časne sestre i cijeli Božji narode, dragi kandidati za svečane zavjete, sve vas od srca pozdravljam i želim vam Božji mir i blagoslov!
Ne događa se svaki dan da se netko usudi pred Bogom i pred ljudima izreći svoje definitivno DA, za cijeli život – bez obzira o čemu se radilo. Danas je opća pojava posvuda oko nas da se mladi ljudi sve kasnije žene, jer nisu u stanju prihvatiti trajnu odgovornosti, donijeti konačnu odluku i doživotno se vezati bilo s kime, pa makar to bila i najdraža osoba na svijetu.
No, hvala Bogu, naših šest mladih franjevaca je donijelo jednu takvu odluku da danas reknu Bogu svoj „DA“, tj. da odgovore na Božji poziv da mu služe u Franjevačkom redu, kao redovnici Katoličke Crkve, s nakanom da uskoro postanu i Kristovi svećenici.
To je za nas velika radost, i stoga im već sad čestitam! A čestitam i cijelom našem narodu, iz kojeg su ovi mladići ponikli i kojemu će kao braća franjevci služiti tijekom cijeloga svog Bogu posvećenog života.
Međutim, posveta Bogu je velika obveza i teška odgovornost, pa je potrebno da se svi molimo za ove mlade ljude da im Bog dadne milost ustrajnosti do konca u vjernosti i u odanosti Bogu, Franjevačkom redu, svojoj Franjevačkoj provinciji i svome narodu. To je ono za što posebno molimo pod ovom sv. Misom.
Upravo čusmo jako lijepa i vrlo poučna misna čitanja. U prvom čitanju iz knjige Mudrosti kaže se da mudrost vrijedi više od zlata i srebra, zdravlja i ljepote… (usp. Mudr 7, 9-10). Tu su poruku ova naša mlada braća očito na vrijeme shvatila i mudro se opredijelila radije služiti Bogu, nego li bogatstvu, zdravlju i prolaznim užicima. Ukoliko ustraju u takvom stavu i življenju do kraja, zaista će se pokazati i dokazati mudrim i umnim prije svega pred Bogom, ali i pred dobrim i pametnim ljudima. (Istina, ludi svijet će takve uvijek smatrati ludima, ali to nas ne zanima. Tko se nastoji dokazati mudrim pred luđakom, pokazuje se glupim pred mudracem.)
Današnje drugo misno čitanje iz poslanice Hebrejima posvješćuje nam činjenicu da je Božja riječ „živa i djelotvorna, oštrija od svakog dvosjekla mača, … dijeli dušu i duh, … prosuđuje nakane i misli srca“ (Heb 4, 12). Taj tekst je odličan uvod u odlomak iz Evanđelja po Marku, što ga također malo prije čusmo, u kojem Isus Krist, utjelovljena Riječ Božja, proniče nakane i misli srca bogatog mladića, koji je sve postigao i sve ima, ali bi još želio i živjeti vječno, pa pita: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (Mk 10, 17).
Isus ga prvo poučava da treba paziti na značenje riječî koje izgovara: „Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini!“ (Mk 10, 18-19). To znači: Ako ne vjeruješ da sam Bog, ne nazivaj me dobrim. I ne umišljaj sebi da si dobar, jer samo je Bog uistinu dobar! Tek potom ga napominje što bi bezuvjetno morao činiti da se spasi – tj. morao bi opsluživati Božje zapovijedi, koje je Bog uputio svim ljudima koji vjeruju u njega i koji žele postići spasenje.
Budući da je mladić bio uvjeren da je s obzirom na vršenje Božjih zapovijedi besprijekoran, ali ipak želi i više od toga – to se Isusu svidje, pa mu ponudi i ono najuzvišenije, ponudi mu savršenstvo. Reče: „Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom!“ (Mk 10, 21). Sv. Matej u opisu toga događaja izričito spominje savršenstvo: „Ako zbilja želiš biti savršen, idi, prodaj što imaš…“ (Mt 19, 21). Dakle, ne radi se ni o kakvoj prisili, niti o obvezi, nego o Božjoj ponudi savršenstva i o ljudskom dragovoljnom prihvaćanju takve ponude, o slobodnom opredjeljenju za evanđeosko savršenstvo.
O sličnom se opredjeljenju radi i kod prihvaćanja ostalih evanđeoskih savjeta, i kod polaganja redovničkih zavjeta. Međutim, tu se hoće vjere, i to prave vjere! Tu se traži puno povjerenje u Isusa!
Onaj mladić je imao veliko bogatstvo, ali je ono bilo pod njegovom kontrolom. Sad bi ga on trebao prodati i podijeliti siromasima i ujedno vjerovati u obećanje da će na taj način steći blago na nebu. On bi, istina, želio „baštiniti“ život vječni, ali nema povjerenja u Isusa i u njegovu riječ – da je upravo to pravi put do te baštine. On bi želio svojom snagom i svojim trudom steći Kraljevstvo Božje, a Isus veli da je to ljudima nemoguće. Božje Kraljevstvo je Božji dar čovjeku. Čovjek ga ne može svojim radom i svojom dobrotom zaslužiti. Može ga samo ponizno i zahvalno prihvatiti kao dar – inače ga uopće neće moći steći.
Ohol čovjek nije u stanju poniziti se pred bilo kime, pa ni pred Bogom. Oholica nije sposoban zahvaliti nikome ni za što. Radije će ostati bez dara, nego primiti dar, ukoliko bi za njega trebao izraziti zahvalnost.
Bogu je sve moguće. To svi znamo. Ali treba u Boga vjerovati i treba vjerovati Bogu, da bi se moglo biti dionikom njegova Kraljevstva. Treba imati puno povjerenje u njega i onda kad njegovi zahtjevi i njegova obećanja nadilaze naš razum i izgledaju nam sasvim nerealnim i nevjerojatnim. Mladić iz Evanđelja nije imao takvo povjerenje ni u Boga na nebu, ni u Isusa Krista, njegova Sina na zemlji, pa je tužan otišao od njega, iako mu je Bog dao veliko bogatstvo na zemlji i ponudio mu još veće na nebu.
Na prvi pogled izgleda da su ova šestorica naše mlade braće bolje razumjela Isusa i bolje mu povjerovala, nego bogati mladić iz Evanđelja. Istina, oni nisu imali silnog zemaljskog bogatstva, kojega bi se trebalo odreći, tako da im je bilo lakše odreći se onih neznatnih dobara koja su posjedovali, nego li bogatašu cijelog naslijeđenog i stečenog bogatstva.
Ali ipak, svatko od nas ima jedno veliko blago, koje nadilazi svako drugo: to je vlastiti život, vlastita volja, vlastite želje i vlastiti komoditet. Kad to dođe u pitanje, tada treba izdržati, tad se treba pokazati, tada treba dokazati svoju vjernost prema Isusu, tada treba očitovati svoje pouzdanje u Boga. Tada životom treba posvjedočiti da nam je Bog na prvom mjestu, da nam je Božja ljubav važnija od svake druge i da nam je Bog važniji i od našeg vlastitog života i od svih drugih dobara, koja bismo mogli uživati na ovom svijetu.
Tko se tu pokaže vjernim, on se zaista odrekao svega. Tko se ne može odreći svoga života, svojih želja, svojih planova i svoje volje – on se ustvari nije ničega odrekao. On ostaje zarobljen u svome zemaljskom prolaznom blagu, kao i onaj mladić iz Evanđelja.
Naša će mlada braća danas položiti tri redovnička zavjeta: siromaštva, poslušnosti i čistoće – na osnovu Isusovih savjeta iz Evanđelja. Položit će ih svečanim činom, i to doživotno, zauvijek.
Braćo, čestitam vam na toj dobroj odluci! Dao Bog da ustrajete do konca! Ne dopustite da vas bilo što pokoleba u vašoj odluci! Ustrajte u vjernosti do groba!
A mi svi ćemo se moliti za vas da vam Gospodin udijeli ne samo milost ustrajnosti na njegovu putu, nego i obilje milosti koje su vam potrebne da nastavite Isusova djela u današnjem svijetu. Jer premalo je onih koji su voljni i koji se usuđuju danas djelovati u Isusovu duhu. Malo je onih koji su spremni žrtvovati vlastite živote za uzvišene ideale, za koje je umro Isus i za koje su umirali proroci, apostoli, mučenici i misionari Kristove Crkve.
Dao vam Bog mudrosti, milosti i snage – da jasno spoznate u svakoj situaciji volju Božju i da imadnete hrabrosti i snage izvršiti je na slavu Božju, na spasenje Božjeg naroda i na svoje osobno posvećenje!
A vama roditelji, braćo, sestre, rodbino i iskreni prijatelji naših zavjetovanika poručujem: budite ponosni na svoje sinove, braću, rođake i prijatelje, koji se zavjetuju Bogu i koji su se odlučili svoj život posvetiti služenju Bogu i njegovu narodu, po Kristovoj Crkvi, u braći ljudima koje će Gospodin dovesti na njihov životni put.
Radujte se, jer sad i vi imate veliko blago na nebu, budući da posveta jednog redovnika Bogu vrijedi više od žrtvovanja velikog, nebrojenog i neprocjenjivog blaga. Tim više ako se radi o vlastitom sinu, bratu ili prijatelju. Nemojte misliti da ste ih zavjetovanjem izgubili. Naprotiv: dobili ste stostruko!
Molite za njih da ustraju do konca. Podržavajte ih u njihovu pozivu, a slobodno se i vi njima preporučujte u molitve. To zajedništvo bratske ljubavi Crkvu čini Kristovom obitelji. I svi skupa molimo i za nova sveta duhovna zvanja, jer je to Crkvi danas i te kako potrebno.
Sve te naše molitve i dobre želje uslišao i ispunio Trojedini milosrdni Bog: Otac i Sin i Duh Sveti. Amen."
