Uskoplje / Gornji Vakuf – župa Uznesenja Marijina

Ispis

Župa Gornji Vakuf nastala je u 18. stoljeću. Matice ima od 1796. godine. U srednjem vijeku ovo se područje nazivalo Uskoplje (usko polje!), a kasnije, sve do druge polovice 19. stoljeća, uobičajen je skraćeni naziv Skoplje, a potom je prevladalo ime Gornji Vakuf. Danas se ovo područje naziva Uskoplje-Gornji Vakuf.

Već u vrijeme bosanske samostalnosti osjećala se ovdje snažna nazočnost franjevaca, koji su tu imali i samostanska središta (Bistrica, Vesela Straža). U blizini G. Vakufa, u selu Zvizda, rodio se fra Anđeo Zvizdović, koji je god. 1463, izašao pred sultana i isposlovao povelju (ahd-namu), na temelju koje su franjevci mogli, zajedno s katolicima, ostati i djelovati pod osmanskom vlašću.

Tijekom 16. i 17. stoljeća broj je katolika znatno opao. Godine 1675. bilo ih je svega 530. Kroz to su vrijeme ramski franjevci vodili dušobrižništvo u skopaljskom kraju. Nakon njihova prisilnog odlaska iz Rame 1687. godine, dušobrižništvo preuzimaju fojnički franjevci. U prvoj polovici 18. stoljeća broj se katolika još smanjio: god. 1737. ima ih svega 370.

Od druge polovice 18. stoljeća franjevci trajno borave u skopaljskoj župi. Pod konac stoljeća, godine 1796, podignuta je u mjestu Voljice kućica za župnika. Odatle je župno središte premješteno u G. Skoplje (G. Vakuf) vjerojatno početkom 19. stoljeća. U međuvremenu broj se katolika znatno povećao kako prirodnim priraštajem tako i doseljavanjem.

Godine 1855. podignut je novi župni stan, a 1869. župna crkva. Zbog trošnosti i ruševnosti crkva je 1913. god. morala biti zatvorena za upotrebu. Nova trobrodna crkva, po projektu Karla Pařika (Paržika), izgrađena je godine 1928-31. Na zvoniku crkve su dva zvona (1.200 i 700 kg). Godine 1963. crkva je iznutra renovirana po planu ing. Dimitrijevića. Izgrađeni su glavni i dva pobočna oltara, te propovjedaonica, a prezbiterij je obložen mramorom. Godine 1976. u crkvi je postavljen veliki mozaik posvećen Gospi, kojega je autor Josip Bifel, te Put križa slikara Slavka Šohaja. J. Marinović je izradio kip Gospe u bronci 1987. god. God. 1970. crkva je dobila nove orgulje (17 registara), koje je izgradio Jenko iz Ljubljane. U zadnjem ratu župna crkva je teško oštećena a toranj zapaljen. Po prestanku rata toranj je obnovljen i postavljena nova konstrukcija. U tijeku je obnova same crkve.

U župi se nalazi nekoliko podružnih crkava: Pidriš (zavjetna crkva Sv. Ante, izgr. 1972. god.), Voljice (Sv. Ane, izgr. 1981-83. god), Dobrošin (Sv. Ivana Krstitelja, izgr. 1986. po projektu Z. Karačića), te dvanaest grobljanskih kapelica. Podružne crkve u Voljicama, Dobrošinu i Pidrišu ukrašavaju djela M. Ostoje, A. Mamuše i A. Starčevića.

Donedavna župna kuća izgrađena je godine 1938. po projektu Karla Paržika. Godine 1987. započela je gradnja sadašnje župne kuće.

U ratu je u potpunosti uništen Dom sv. Ante . To je bio vjeronaučni centar i ujedno skromni životni prostor časnih sestara Kćeri milosrđa. Nakon rata sagrađen je novi Dom sv. Ante ponajviše donacijom rimskog Caritasa i prilozima župljana. U njemu se nalazi stambeni prostor časnih sestara, tri velike vjeronaučne dvorane (oko 480 kvadratnih metara) i garaže.

Župa Gornji Vakuf imala je 1762.god. l.435 katolika, 1813. god. 4.120, 1877. god. 2.747. te 1935. god. 4.750 katolika. Od dijelova ove župe tijekom su vremena nastale župe Bugojno, Rostovo, Gračanica i Bistrica. Franjevci su godine 1852. osnovali pučku školu, koju su dulje vremena sami vodili.

Župa G. Vakuf je godine 1991. imala 6.789 vjernika (1974: 5.500). njihov broj se u ratu smanjio. Župa danas ima 4.400 vjernika. Nju tvore sljedeća naselja: G. Vakuf, Batuša, Dobrošin, Gaj, Galičica, G. Voljice, Jagnjid, Jelače, Krupa, Kute, Mačkovac, Mošćani, Mračaj, Osojnica, Paloč, Pidriš, Ploča, Podgrađe, Potrlica, Rosnice, Trnovača, Uzričje, Vaganjac, Vrse i Ždrimci.