Karaula, Marijan (Ljubunčić kod Livna, 27. III. 1954 – ). Skraćenice: M. K, Mak. Pseudonimi: Marinko Božinović, Jan Kamensky. Otac Mijo; majka Janja, rođ. Ištuk. Osnovnu školu završio je u Ljubunčiću i Slakovcima (1961-1969), gimnaziju u Visokom (1969-1973), novicijat na Humcu i Cerniku (1973-1974), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1974-1975, 1977-1982). Za svećenika je zaređen 21. ožujka 1982. u Lištanima kod Livna. Bio je kapelan u Vidošima (1982), Tuzli (1982-1983), Brajkovićima (1983-1984) i Lepenici (1984). Kad je 1983. pokrenut list Svjetlo riječi, kooptiran je najprije u njegovo uredništvo, a od 1984. tehnički je urednik. Glavni urednik (1994-1998), ravnatelj (1997-2002) a od 2003. urednik je izdavačke djelatnosti. Godine 2003. izabran je za definitora Provincije.

– Kao gimnazijalac, surađuje u đačkom listu Novi cvijet , zatim u Našim ognjištima (Svetoj baštini ) i Svjetlu riječi, u kojem objelodanjuje vrijedne priloge i reportaže. Surađivao je također u Herceg-Bosni , Livanjskim vidicima , Kani , Bosni franciscani , Krijesnici ; svoje je priloge objavljivao i na radio-postajama Livno, Herceg-Bosna, Hrvatski katolički radio. Urednik je Biserja sv. Ante i Kalendara sv. Ante , te mnogih izdanja Svjetla riječi.

•  Žrtve i mučenici, Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu , Svjetlo riječi, Sarajevo 1999.

•  Ljudi i krajevi. Reportaže o nekim župnim zajednicama i značajnijim vjerskim slavljima , Svjetlo riječi, Sarajevo 2002.

•  Zaboravljena mučenica. Snimkom i riječju o župi Podhum/Žitače, Svjetlo riječi, Sarajevo 2003.

•  Visočka Franjevačka klasična gimnazija u komunističkoj Jugoslaviji, u: Dies academicus (zbornik u čast dr. fra Rastislava Drljića i dr. fra Berislava Gavranovića), Zagreb, 2001., 19-40.

Spisateljska djelatnost fra Lovre Karaule , u: Pro populo. Život i djelo fra Lovre Karaule (1800.-1875.), Sarajevo, 2000., 151-163.