Shëngjin/Albanija - U utorak 14. lipnja, franjevački novaci zajedno sa svojim meštrima krenuli su na put za Albaniju, gdje su, na poziv albanskog kustoda fra Aurela Gjerkaja, organizirane duhovne vježbe pred prvo zavjetovanje.
Polazak je bio u 8:30 sati. Novaci su s meštrima najprije posjetili župu Tuzi koja se nalazi u Crnoj Gori, gdje ih je srdačno dočekao župnik fra Pashko Gojçaj. U Tuziju je novake dočekao i voditelj duhovnih vježbi, fra Mijo Šuman, koji se, nakon okrepe i kratkog upoznavanja novaka sa samostanom i župom koju naseljavaju albanski katolici, zajedno s njima uputio u albanski grad Shëngjin, u prijevodu Sveti Ivan, gdje su bile organizirane duhovne vježbe.
Dolazak u Shëngjin bio je u večernjim satima. Svi su se najprije smjestili, a onda zajednički započeli duhovne vježbe molitvom Povečerja poslije kojeg je fra Mijo održao uvodno predavanje gdje je pobliže odredio sam termin Boga, njegovu trojstvenu osobnost i pokretačku snagu u svim narodima počevši od politeističkih naroda do shvaćanja Boga kojeg svijet danas ima. Poslije predavanja svi su zajedno zazvali pomoć Duha Svetoga, pjesmom O dođi stvorče, kako bi Duh Božiji vodio i obilnim plodovima obdario predstojeće vrijeme.
Drugi dan duhovnih vježbi novaci su započeli molitvom brevijara i slavljem sv. mise. Prijepodne je fra Mijo održao predavanje na temu Izrael – nagrade i kazne, u kojem je obratio pažnju na biblijsko shvaćanje izraelskog naroda te njegovo sadašnje stanje. Poslije ručka novaci su imali vremana za rekreaciju. Poslijepodne, nakon molitve krunice, fra Mijo je održao treće predavanje na temu Povjerenje i patnja, u kojem je usporedio kršćanski život s dječijim pokazujući kako se ljudi danas približavaju Bogu bilo iz straha, bojeći se da kao i farizeji ne povrijede Božjeg zakona, ili se približavaju pak iz neke koristi. Vodeći se Leibnizovom mišlju kako se zlo događa jer smo stvorenja, fra Mijo je naglasio da kršćani ne bi smjeli biti opterećeni pitanjem gdje je Bog kad boli, jer je i Isus trpio i prihvatio svoju patnju. Po završetku predavanja molio se brevijar poslije kojeg je uslijedila večera i vrijeme za odmor i druženje.
Treći dan duhovnih vježbi program je bio sličan. U prijepodnevnom razmatranju fra Mijo je novacima pokušao približiti pitanje tijela, duše i duha. Podsjećajući kako su svi ljudi stvoreni od praha zemaljskog, tijelo je jedina poveznica sa svijetom, po kojem se prema organskom sastavu čovjek ne razlikuje previše od ostalih zemaljskih bića. Ipak, razlikujemo se po posjedovanju duše. Ona je nešto netjelesno, kako je filozof Adler rekao princip kretanja u ljudskom životu koji se dijeli na: osjećaje, tj. doživljaje okolnog svijeta, iskustva – skup pohranjenih osjećaja, te razum – zbroj iskustvenih podražaja po kojima smo razvijeniji od ostalih zemaljskih bića. Poslije predavanja uslijedio je ručak nakon kojeg su novaci imali vremena za rekreaciju i odmor. Po završetku zajedničke molitve krunice, fra Mijo je u predavanju na temu Čudo. Što čudo znači? dotakao pitanje čovjekove vjere. Pokazao je kako faze vjerovanja u čudo variraju od dječinje faze u kojoj se ono svemu divi i čudi, preko adolescencije u kojoj se sve želi iskusiti na svojoj koži, do zrele dobi u kojoj je čovjek u stanju diviti se i u isto vrijeme ispitivati svijet oko sebe. Govoreći o biblijskim čudima, od deset egipatskih zala pa sve do mnogih Isusovih ozdravljenja, fra Mijo je povukao paralelu do franjevačke duhovnosti koja svoje temelje ima upravo u čuđenju i divljenju svemu stvorenom. Poslije predavanja posjetili su nas albanski kustod fra Aurel i bivši provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, te je u lijepoj atmosferi zajedništva i bratstva okončan još jedan dan.
Idućeg dana, novaci su imali izmjenjen raspored. Poslije sv. mise i doručka uputili su se u posjetu franjevačkim samostanima u Laçu i Lezhë-u. Novaci su imali prilike posjetiti kuću novicijata, čuti o tužnoj i teškoj povijeti franjevačke zajednice u Albaniji koja je doživjela mnoga zla za vlasti Envera Hoxhe i komunizma, a posljedice su vidljive i danas. Nakon posjete samostanu u Lezhë-u novaci i meštri posjetili su i grob čuvenog heroja Skender-bega, nakon čega su se uputili u najstarije albansko svetište koje se nalazi na brdima Laça. Tu ih je dočekao čuvar svetišta fra Mirash Marinaj, koji im je pokazao svetište sv. Ante koje godišnje obiđe do milijun ljudi, te ih je poslije toga počastio izvrsnim ručkom u obližnjem restoranu Laguna e vjeter. Po povratku u Shëngjin novaci su imali vremena za odmor i rekreaciju.
Zadnji dan duhovnih vježbi novaci su slavljem sv. mise i pjesmom Tebe Boga hvalimo okončali duhovne vježbe i uputili se za Livno. Ipak, posjetili su najprije grad Skadar, gdje je sjedište albanske kustodije, a poslije kratkog posjeta župi i katedrali u Skadru zaputili su se u Tuzi. U Tuziju ih je fra Pashko počastio ručkom. Meštri i novaci oprostili su se, nakon kratkog druženja, od njega i duhovnika te u popodnevnim satima krenuli pravcem Livna.
Fra Blaž Protuđer