Franjevačka provincija Sv. Križa - Bosna Srebrena

  • Puni ekran (Fullscreen)
  • Široki ekran (Widescreen)
  • Uski ekran (Narrow screen)
  • Veća slova
  • Standardna veličina slova
  • Standardna veličina slova


Dekanatski put križa za mlade‏

E-mail Ispis PDF

Tuzla - U subotu, 24. 3. 2012. godine, pred zoru, naša skupina Franjevačke mladeži, krenula je na dekanatski križni put za mlade koji se trebao održati u Drijenči. Sastali smo se ispred samostana Svetih apostola Petra i Pavla u Tuzli, gdje smo se zajedno s našim duhovnim asistentom fra Marijom Divkovićem uputili prema našoj jednodnevnoj duhovnoj obnovi. Pred nama je bio put od približnih 26 kilometara.

Laganim koracima pješačili smo do Brežaka. U Breškama nas je dočekao fra Franjo Martinović, župnik i dekan, gdje smo nakon njegove dobrodošlice imali mali odmor i zakusku. Nakon toga prikupili smo energije i nastavili dalje. U toku "putovanja" razmjenjivali smo mišljenja i iskustva o raznim stvarima i radovali se onom što nas čeka kada dođemo do odredišta. Nastavak puta je bio poprilično dugotrajan i iziskivao je dosta snage, ali se nismo predavali. U sebi smo nosili istu želju i uzbuđenje pred onim što predstoji. Imali smo priliku vidjeti razna naselja kroz koja smo prolazili i neobična okruženja u kojima su ljudi nastanjeni. Nekima od nas se put činio veoma dugotrajan, ali želja za promjenom i obnovom duševnog stanja nas je održavala. Ono što nas je posebno fasciniralo u toku putovanja je mjesto Zeleni Kamen. Na veliko iznenađenje nas mnogih, taj zeleni kamen, po kojem je mjesto dobilo ime, zaista i postoji.

Kada smo konačno stigli u Drijenču, okupili smo ispred župne kuće, gdje smo si priuštili kratki odmor uz naravno neizostavno dobrodošlicu Frame Drijenča. Nakon pokorničkoga bogoslužja i svete ispovijedi uslijedio je obred Križnog puta uz brdo Kalvariju. Molili smo se i pjevali u čast Isusu sa željom da oplemeni naše duše i podari nam vjeru i nadu. Nakon Puta Križa slavili smo svetu misu kod zadnje postaje a misno slavlje predvodio je fra Marinko Baotić, župni vikar u Tuzli.

Nakon toga vratili smo se do crkve, u čijem smo dvorištu imali ručak. Tu smo zajedno objedovali i odmarali, spremajući se za povratak, koji je uslijedio nakon ručka. Bilo nam je jako žao što se kraj približavao, jer je dan bio iskorišten na pravi način. Na povratku smo se oprostili sa mještanima i zahvalili na tako lijepom gostoprimstvu.

Kada smo krenuli ostala je u nama želja da se ponovo vratimo i provedemo tako lijepe trenutke koje smo doživjeli. Od silnog umora smještajući se u autobus počeli smo lagano kunjati. Oči su se same zatvarale tako da nije bilo potrebe boriti se za san.

Iako sam bila iscrpljena jedino u meni je ostala želja da se vratim istim putem, ali laganim koracima. Na početku sam dobila čak i "zeleno svjetlo" od Diveta, koji mi je želio praviti društvo pri povratku. Međutim, nedostatak energije i snage da mi ispuni tu želju ga je nadmašio. Ali ipak se nadam da ću jednog dana uspjeti ostvariti svoju zamisao. Vrijeme je brzo proteklo, ali pred nama stoji još mnogo zajedničkih putovanja koje ćemo sigurno ovako pamtiti.

FRAMA TUZLA

Trenutno se nalazite na: FSR i FRAMA Novosti Dekanatski put križa za mlade‏