Kiseljak - Protekli vikend većini je vjerovatno bio samo još jedan obični vikend, još jedan u nizu u ovoj godini. Ni po čemu zanimljiv ni po čemu poseban. Međutim, to se ni u najmanju ruku ne odnosi na naše kiseljačke framaše a vjerujemo ni na sve one koji su ovaj vikend, ili bar jedan njegov dio, proveli u Kiseljaku kao gosti naših framaša. E sad, oni neupućeni vjerovatno se pitaju koji je to razlog tolikog slavlja, prelijepe atmosfere i radosti koja se jednostavno osjetila u zraku oko župne crkve i koja je,utaborivši se na onom našem dobro znanom brdašcu, lagano ispunila cijeli naš Kiseljak.
Taj razlog bio je obred primanja (35 framaša) i obećanja (45 framaša) u našu FRAMU, dan kada su naši framaši odlučili reći DA Kristu, dan za koji su odredili da će biti njihov novi početak, novi trud i pokušaj slijeđenja Isusa Krista po primjeru sv.Franje.
Taj razlog okupio je u nedjelju toliki broj mladih u našoj župnoj crkvi koji su došli podržati naše framaše i svjedočiti ljepotu življenja u zajednici Franjine mladeži.
Ipak, postoji početak prije početka. To je za nas bila subota poslijepodne kada su nam došli prvi gosti. Bili su to mladi iz župe Tolisa (inače fra.Mariovog rodnog mjesta).Oni trenutno nemaju FRAMU, ali se neformalno sastaju i trude se da to jednog dana postignu iako su u počecima rada frame bili prvi u Bosni.
Njih 23, koliko ih je došlo, drage volje su ugostili i objeručke dočekali i prihvatili naši framaši.
Kao i uvijek naši animatori su bili vrijedni, pa su organizirali i pripremili subotnje večernje druženje u kripti crkve kako bi se domaćini upoznali, razgovarali i sprijateljili s gostima.
To je bila večer novih prijateljstava, druženja, razmjene iskustava, prijateljskih savjeta, plesa, pjesme. Jednostavno vesela i ispunjena večer.
Većina nas te večeri sklopila je nova prijateljstva, koja će ostati i nakon svega ovoga trajna prijateljstva. Kažu da je nemoguće da se ljudi za tako kratko vrijeme sprijatelje i povežu, ali mi znamo da je itekako moguće. Možda zato jer je ono što nas je približavalo jedne drugima bilo čisto, iskreno, neiskvareno, bez ikakvih površnih i lažnih potreba.
Tolišani su svojim dolaskom nesumnjivo učinili ovaj događaj ljepšim i uzvišenijim jer su na neki čudan i poseban način učinili i nas same bliže jedne drugima, njihova želja i upornost u oživljavanju FRAME pokazala nam je koliko smo mi sretni jer smo dio tog bratstva koje je duboko urezano u našu svakodnevnicu, te nas je učinila svjesnijim samog sutrašnjeg događaja.
A taj nedjeljni događaj nemoguće je riječima opisati.
Mnogima od nas upravo su ovi obredi i druženje nakon obreda bili najljepši događaj u cijelom framaškom, čak i višegodišnjem stažu.
Središnji događaj bilo je večernje euharistijsko slavlje na kojem je i održan obred primanja i obećanja u FRAMI.
Misnom slavlju, koje je predvodio fra.Mato Topić u koncelebraciji s mjesnim duhovnim asistentima, prisustvovali su, osim naših framaša i župljana, i naši gosti iz Brestovska,Novog Šehera, Sarajeva, Kreševa, Sivše, Busovače, Banbrda, Bugojna, Fojnice, Visokog te Tolise.
Nakon propovijedi, tijekom koje se fra Mato osvrnuo na FRAMU općenito, njeno sve veće i razmjernije pozitivno djelovanje, predstojeću smjenu duhovnih asistenata koja ne smije i ne bi trebala ugroziti, niti promijeniti stanje u bratstvima, te na sve predstojeće predviđene događaje i susrete, slijedila je prozivka framaša i pristupanje i davanje obećanja u bratstvo Franjevačke mladeži.
Dodatnim susretima unaprijed toliko smo se spremali za ovo, toliko iščekivali i konačno smo, čuvši svoje ime, mogli osjetiti da smo pozvani.
Da, pozvani, pozvani izgrađivati bolji, drugačiji, ljepši svijet. Pozvani pomagati, graditi sebe i druge, učiniti svoj život ispunjenijim sigurni u svoje korake jer nas štiti naš serafski otac sv.Franjo.
A na taj poziv svi smo spremno odgovorili jednim glasnim i jasnim 'Evo me'.
'Evo me', koje je značilo puno više od samo dvije puste riječi uludo izgovorene, sadrži svu našu spremnost da vlastitim životom nasljedujemo Isusa Krista, slijedeći primjer poznatog nam asiškog sveca, spremnost da budemo 'drugačiji' jer upravo kao takvi smo posebni smo i jedinstveni, spremni se žrtvovati, pomagati, darovati zajednici, a to je ono što je u današnjem društvu rijetko. Mogu slobodno reći da nas FRAMA odgaja i od nas čini takve, vrijedne i posebne osobe.
Nakon euharistijskog slavlja nastavili smo zajedničko druženje u kripti crkve.
Naša dramska sekcija obradila je jednu temu s dodatnih susreta te nam je odglumila.
To su tri evanđeoska savjeta: siromaštvo, čistoća i ponizost-temelji franjevaštva.
Nakon toga nastavljeno je framaško neformalno druženje čiji su glavni akteri bili članovi benda FRAME Busovača, koji su svojom svirkom uljepšali i misno slavlje, pa im se posebno i zahvaljujemo. Posebne zahvale idu i Tolišanima koji su nas, iako nisu toga svjesni, doista naučili nečemu.(Rastanak je čak izmamio i suze na nekim licima).
Zahvale idu, naravno, i svim našim gostima koji su s nama podijelili te trenutke, učinili ih ljepšim i veselijim.
Ovaj događaj svima nama bio je, na neki način, punjenje baterija, poticaj za dalje, određena pogonska snaga za nove korake, bitke i pobjede u bratstvu Franjevačke mladeži.
I kao što naša himna kaže:''Pođimo zajedno s pjesmom na usnama, raširenih ruku, srca radosna..(kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva)..''
Fra Mario Jurić
