Kiseljak - Pod geslom ''U svjetlosti hodimo'', protekli vikend, točnije 4. i 5.svibnja održan je ovogodišnji, sedmi po redu, susret hrvatske katoličke mladeži. Na susretu je sudjelovala i naša FRAMA Kiseljak (64 framaša), a za ovogodišnje mjesto okupljanja naše katoličke mladeži odabran je grad Sisak. Dugo čekajući ovaj susret, pripremajući se za njega, odbrojavajući sate, bili smo presretni kad je on samo iz naše mašte prešao u stvarnost.
U subotu poslijepodne, nakon uzbudljivog putovanja i mi smo se pridružili rijeci mladih koja se taj dan slila ispred sisačke katedrale, stopili smo se s masom i postali samo jedan mali djelić onih koji su tog dana odlučili svjedočiti da ima vjere i duha mladeži među hrvatskim katoličkim narodom. Ta rijeka od oko 30 000 mladih svojom veselošću, pjevanjem, plesom, slavljenjem Boga jednostavno je slala poruku nade, nade da još uvijek postoji nada u sretnu i svijetlu budućnost vođenu ovom mladeži.
Okupljeni ispred sisačke katedrale u popodnevnim smo se satima u dugačkoj, rasplesanoj i raspjevanoj povorci zaputili prema središnjem mjestu okupljanja, a to je prostor ispred crkve sv. Kvirina, pritom čineći ulice Siska živim, a njegove stanovnike vjerojatno najponosnijim domaćinima.
Vođeni onom da je pjesma dvostruka molitva svi smo opustili svoje glasnice i svojom dvostrukom molitvom slavili Boga, zahvaljujući Mu na svemu.
Prelijep, sunčan dan bio je samo jedan u nizu darova kojima nas je tog dana obdario.
Uvod koji je trajao od 14 h, pa do svečanog misnog slavlja koje je bilo predviđeno za 18h, bio je samo nastavak prelijepe atmosfere, duhovne obnove,i ispunjenosti. Domaćini, organizatori i volonteri pobrinuli su se baš za sve, ali bez Njega bi sve bilo nemoguće, On je ipak bio Glavni.
Jer, On je bio razlog našeg okupljanja, onaj razlog koji nas potiče, gura, vodi, neprestance nas prateći i nadgledajući svaki naš korak. I nijedno drugo Biće ne bi moglo okupiti ovu mladež. Neku drugu, neodređenu, vjerojatno i bi, ali ovu i ovakvu nikada i nitko drugi.
Sam uvod, osim pripreme za misno slavlje, bio je i određeno druženje, susret sa poznanicima, prijateljima iz drugih župa, prilika za razmjenu iskustava i upoznavanje.
Središnje misno slavlje, s početkom u 18h, predvodio je nadbiskup zagrebački, Josip Bozanić,a nadbiskupijski zbor uljepšao ga je svojim pjevanjem.
U propovijedi je mons. Mijo Gorski pozvao nas mlade da se čuvamo privlačnosti lažnog sjaja u blještavilu svjetovne ponude, istaknuo kako tek u Kristovom svjetlu možemo raspoznati tko smo i koja je naša životna zadaća jer stvoreni smo na sliku i priliku Božju i kao takvi smo posebni, jedinstveni, sa određenom zadaćom darovani svijetu.
Posebno mi se svidjelo to što je govorio i o mjestu i zadaći mladih u svojoj župnoj zajednici. Naime, nismo slučajno dio svoje župe, nego njoj pripadamo iz određenog razloga i upravo iz tog razloga smo pozvani izgrađivati je, oživljavati, činiti boljom. Zato Kiseljačani, dajmo se na posao.
Mons. Mijo je također pozvao mlade da bez straha uđu u brak i osnuju obitelji, te da se uključe u politički, kulturni i vjerski život, vođeni Kristovim svjetlom, te da se ne bojimo i ne ustručavamo biti oni koji privlače Kristu.
Iako veseli, nasmijani i ispunjeni, nakon misnog slavlja, na odlasku iz grada za koji će nas vezati prelijepe uspomene, bili smo već pomalo umorni i iscrpljeni tako da smo željno iščekivali trenutak kada ćemo doputovati i zakoračati Ivanić-Gradom (koji je bio naš grad domaćin) i smjestiti se u obitelji koje su nas primile.
E, sad kad sam već spomenula te obitelji, ne mogu ići dalje, a se ne osvrnem na njihovu dobrodošlicu, te na to kako su nas lijepo prihvatili, ugostilii nahranili. Jednom riječju, bili su divni domaćini i hvala im na tome. I također da odmah zahvalim najboljoj i najdivnijoj volonterki Ružici Dabić što je imala toliko strpljenja i volje s nama boraviti.
Naime, u Ivanić-Gradu bilo je smješteno 500-tinjak mladih. Mora se priznati, ne baš mala brojka.
Svi zajedno okupili smo se na misnom slavlju u nedjelju,u 11h u sportskoj dvorani Žeravinec. Misno slavlje predvodio je kotorski biskup, mons.Ilija Janjić koji je tijekom propovijedi rekao kako, neovisno o zvanju koje u životu odabrali, trebamo biti graditelji boljeg društva, a početi možemo odmah.
Podsjetio nas je da je dobro društvo ono u kojem ima solidarnosti, zajedništva, pomirenja, međusobnog pomaganja i iznad svega,vjere.
Oba misna slavlja, subotnje i nedjeljno,definitivno su poslužila svojoj svrsi, bila su vrelo iz kojeg smo iscrpli i dobili duhovnu snagu, vjeru i jakost, bila su upravo ono što nam je bilo potrebno i za čim je žeđala naša duša-duhovna hrana.
Nakon misnog slavlja, ispred Pučkog otvorenog učilišta uslijedilo je predstavljanje grupa smještenih u Ivanić-Gradu, njihovog djelovanja i aktivnosti (pričom, pjesmom, igrokazom..)..
Čisto informativno, budući da smo najjači u priči, a o pjevanju da ne govorimo, nakon kratkog govora, predstavili smo se i izvedbom našeg tradicionalnog kiseljačkog napjeva, a domaćinima smo na poklon donijeli simbole našeg grada: kiseljačke pogače i mineralnu vodu točenu 'direkt' s izvora.
Predstavljanje i ručak koji je uslijedio nakon toga, bili su još jedna dodatna prilika za upoznavanje, druženje, ali i zbližavanje samih naših Framaša.
Pametno kažu:''Sve što je lijepo kratko traje.''
Tako je i našem susretu došao kraj, a nama naravno nije bilo dosta ni Siska, ni Ivanić-Grada, ni naše strpljive i optimistične Ružice, ni obitelji u kojima smo bili smješteni, ni svih onih koje smo upoznali u ta dva dana, a ni svega onoga lijepog što smo doživjeli i što je još važnije, osjetili.
I eto, da se nismo ni okrenuli, vratili smo se u svoj Kiseljak, vratili se u svakodnevnicu, ali nesumnjivo, bar malo, ali primjetno i dovoljno, drugačiji, sretniji, ispunjeniji i duhovno jači, spremniji izgrađivati bolje društvo, šireći duh franjevaštva i izgrađujući prvo sebe unutar zajednice Franjine mladeži, a onda prenositi Franjin duh na sve one s kojima dođemo u doticaj.
I još jednom zahvaljujemo našim domaćinima, organizatorima SHKM-a, našem duhovnom asistentu, mladima i naravno Bogu, za kojega se nadamo da ćemo mu uzvratiti barem jedan dio onoga što On nama daje.
Lijepo je biti dio FRAME Kiseljak..!..
Valentina Gluvić
