Mladi iz Busovače i Guče Gore na SHKM u Sisku
Guča Gora - Dva mjesna bratstva Franjevačke mladeži , Bosne Srebrene, iz Busovače i Guče Gore, sudjelovali su pored brojnih drugih na ovogodišnjem Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku. Nakon mjeseci iščekivanja, međusobnog upoznavanja i učenja plesnih koraka i himne susreta došao je i taj dan, dan polaska.
Zbog boljeg upoznavanja i bolje atmosfere susret smo započeli dan ranije. Već u petak 4. svibnja ekipa iz Guče Gore zaputila se sa svojim duhovnim asistentom najprije našim susjedima, busovačkim framašima. To je bila duga i nadasve zanimljiva noć, u kojoj nitko nije spavao jer smo s nestrpljenjem iščekivali sam susret. Domaćin ovogodišnjeg susreta mladih iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dijaspore bio je grad Sisak. Grad duge tradicije življenja, mjesto stare Kvirinove biskupije i najmlađa obnovljena biskupija, grad industrije i centar moslavačkog kraja.
Krenuli smo za Sisak u subotu u 3 sata. Bez ikakvih problema stigli smo oko 9 sati do našeg domaćina Mate Jurića, rodom iz Rame, koji nam je zaželio dobrodošlicu i bio naš vodič. Prijepodnevne slobodne sate iskoristili smo za razgledavanje Siska i druženje s mladima koji su u rijekama pristizali u grad svjetlosti. Geslo susreta „u svjetlosti hodimo“ izabrano je da mlade potakne da se ne boje živjeti po opće prihvaćenim vrednotama i kriterijima koji su preduvjet boljeg i smislenijeg svijeta. Kao i što pjesma susreta započinje ..s osmjehom na susret krećemo…“ – tako su i rijeke mladih s osmjehom i pjesmom stigli u suncem okupan Sisak.
Rijeke mladih u 13 sati krenule su od katedrale prema mjestu središnjeg liturgijskog slavlja. Kolona od pet kilometara svjedočila je o brojnosti i šarenilu mladih koji su došli iz svih krajeva gdje žive Hrvati. Na Susretu je sudjelovalo 30 000 mladih a naša ekipa brojala je 64 mladih framaša: jedanaest iz Guče Gore, pedeset iz Busovače, dvojica iz Kiseljaka i jedan iz Nove Bile. Središnje misno slavlje predvodio je kardinal Bozanić, domaćin biskup Vlado Košić pozdravio je nazočne mlade i zaželio im da se ugodno osjećaju i da s radošću hode kroz svoj život u svjetlosti. Biskup Mijo Gorski u sadržajnoj propovijedi zamolio je mlade da ne boje odgovornosti u društvu, umjetnosti, kulturi i politici. „Ohrabri se draga katolička mladeži, s Bogom možeš više i bolje. Budite ponosni i radosni Kristovi vjernici, budite ponosni članovi Katoličke Crkve, budite hrabri i časni građani naše domovine“.
Poslije mise mi mladi vratili smo se svojim domaćinima u župi Popovača. Naši domaćini pobrinuli su se da se odmorimo i okrijepimo nakon napornog i iscrpnog dana. U nedjeljno jutro svi su hodočasnici bili radosni jer su upoznali nove mlade ljude, nove obitelji koji su im svojom dobrotom ustupili svoj dom. U jutarnjim satima mladi su ispred župne crkve sv. Alojzija Gonzage molili zajedno s ostalim župljanima ove župe. U 11 sati započelo je misno slavlje koje je predvodio domaćin vlč. Mato Draganović uz koncelebraciju četvorice svećenika i tri đakona. U ovoj župi bilo je 500 mladih iz Subotice, Zagreba, Rijeke, Zadra i Splita. Nakon uvodnog zanimljivog predstavljanja domaćina, započelo je misno slavlje. Mladi su animirali liturgijsko pjevanje, a dopredsjednica frame Busovača Ivana Jezildžić pročitala je drugo čitanje dok je đakon otpjevao evanđelje bosanskim napjevom. Poslije mise uslijedila su predstavljanja svih grupa. U tom predstavljanju svi smo donijeli dio sebe, dio svoje kulture, običaja i podijelili s drugima. Ekipa iz Bosne, naravno, pokupila je najviše ovacija zbog velikog broja naših ljudi koji žive u tom kraju. Uz pjesmu našim domaćinima ostavili smo i nekoliko suvenira iz naših krajeva, knjige, rakiju i livanjski sir.
Posebno me se dojmila izjava jednog svećenika iz Afrike koji je rekao kako smo došli u Popovaču i doista se uvjerili da vlada dobra atmosfera i prava „ludnica“. U tako dobrom raspoloženju uslijedio je zajednički ručak. Naši domaćini potrudili su se i pripremili ručak za sve mlade i župljane. Nakon okrepe uputili smo se na obližnje igralište i naše druženje nastavili uz glazbu s tamburašima i sport. I naše cure mogle su se okušati i pokazale su zavidno umijeće u igranju loptom.
Sve što je lijepo, nažalost, kratko traje. Tako se i ovom našem lijepom susretu bližio kraj. U nedjeljno predvečerje krenuli smo put Bosne. Naši domaćini bili su toliko dobri da su nam pripremili hranu za put. Svi su nas lijepo ispratili, oprostili smo se s našim vodičem Matom i nakon župnikovog blagoslova naša kuća putujuća „Globtourov autobus“ bio je na putu za Bosnu ponosnu. U povratku posjetili smo svetište svetog Ive u Podmilačju. Sretni zbog lijepog druženja, novih poznanstava a i možda novih ljubavi, radosni i pomalo umorni vratili smo se u svoje obitelji. Dobro raspoloženje, pjesma, kreativnost, naša mladost i radost pokazali su se na ovom susretu. Ovi susreti imaju smisla i svoju vrijednost zbog toga što mladi mogu pokazati da su živi dio Crkve i da traže da se čuje i njihov glas.
Na kraju koristim priliku da zahvalim prvenstveno svim mladima na lijepom i primjernom ponašanju. Hvala našim domaćinima u Popovači na gostoprimstvu, župniku Mati hvala na svim lijepim riječima i lijepo organiziranom druženju, a prijatelju Mati hvala što je izabrao baš nas da dođemo u njegovu župu i budemo smješteni un njegovu ulicu. Dok u mislima još prebiremo po sjećanjima na lijepo druženje u Sisku, već se polagano trebamo pripremati za susret za dvije godine u Dubrovniku.
Fra Jurica Periša, đakon
