Vrbanjci/K. Varoš - U nedjelju, 7. listopada u župi Vrbanjci kod Kotor Varoša, svečano pontifikalno Misno slavlje predslavio je banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica, tijekom kojeg je posvetio obnovljenu župnu crkvu sv. Franje Asiškog.
Tog dana proslavljen je i patron župe, na koji se redovito okuplja veliki broj protjeranih Vrbanjaca, a ove godine se, još zbog posvete crkve, okupio najveći broj Vrbanjaca u zadnjih 20 godina, njih preko 700, tako da je župna crkva bila premala da primi sve koji su došli na slavlje. Uz upravitelja župe fra Antu Šimunovića, koji je župnik u susjednoj župi Kotor Varoš, na Misi je suslavilo još sedam svećenika. Na Misi je bilo i nekoliko redovnica rodom iz tog kraja. Na početku Misnog slavlja, biskupa Komaricu i nazočne je pozdravio upravitelj župe, zatim je kratko predstavio tijek poslijeratne obnove župne crkve, čije je radove vodio fra Pero Karajica, tadašnji upravitelj župe, a završili sadašnji upravitelj, fra Anto i njegov pomoćnik fra Marko Bandalo.
U prigodnoj propovijedi biskup Komarica je najprije izrazio svoju „veliku radost zbog radosti svih župljana kojima je na srcu njihova župna crkva“. Podsjetio je na neke činjenice iz duge povijesti kršćanstva i katoličanstva na području župe Vrbanjci. Spomenuo je nalazište velike starokršćanske bazilike u selu Šiprage. Naveo je podatke o broju katoličkih obitelji i njihovih članova iz izvješća apostolskih upravitelja iz godine 1736., 1768., 1813. i 1855. Pojasnio je da katolicima ni tada nije bilo lako živjeti pod tuđinskom, otomanskom vlašću, pa su ipak ostajali na svojim ognjištima, rađali djecu i odgajali ih u vjeri katoličke Crkve. „Vi ste potomci tih vjernih i postojanih svojih predaka, a narod veli da, jabuka ne pada daleko od stabla! Zato ste i sada – makar prisilno u tuđini, vjerni Kristu, Gospi i Kristovoj Crkvi! Zahvaljujem vam i čestitam vam“ naglasio je biskup Komarica. Spomenuo je da se – uslijed neimaštine – crkva gradila i dovršavala nekoliko decenija, a pred sam rat je tadašnji župnik vlč. Adolf Višaticki predvodio njezinu temeljitu obnovu, koju je rat prekinuo. „Sada ste konačno vi svojom odlučnošću i slogom, vlastitim sredstvima i radom, uspjeli ispuniti zavjet i želju vaših očeva i predaka, a na ponos svoj i svojih potomaka“ rekao je biskup Komarica.
Zatim je uslijedio obred posvete oltara. Nakon litanija svih svetih i potpisa povelje, u oltar su zajedno s poveljom ugrađene moći bl. Ivana Merza, koji je jedno vrijeme radio u selu Maslovare, na području župe Vrbanjci, a sada se stalno „nastanio“ u najsvetijem mjestu – u oltaru dovršene župne crkve. Uzbuđena su bila lica vjernika za vrijeme mazanja oltara sv. Krizmom i kađenja oltara i crkve, a posebno oduševljenje je zavladalo kad je u crkvi zapaljeno 7 svijeća na oltaru i četiri svijeće na četiri ugla crkve i kad je cijela crkva rasvijetljena. Na kraju Mise, fra Anto je istaknuo da mu je posebna čast što se njegov potpis nalazi na povelji koja je pohranjena u oltar.
Zatim je biskup Komarica još jednom zahvalio Bogu na velikom daru i velikim milostima koje su toga dana ispunile župu Vrbanjce i njene župljane. „Vi ste svojom velikom zauzetošću oko obnove ove crkve i materijalnim darovima pokazali koliko vam je stalo do ove crkve, zato je ona ovako lijepa. I nije vam bilo teško doći iz ’bijeloga‛ svijeta, da na ovaj radosni dan budete u svom rodnom kraju. Hvala vam na tome. Božji je to dar i neka On nagradi vašu zauzetost svojim blagoslovom“, istaknuo je, vidno uzbuđen, biskup Komarica. Nakon Mise biskup Komarica je u župnom dvorištu, pred nazočnim mnoštvom, koje se krijepilo „na gozbi ljubavi“, uručio zahvalnice onima koji su najviše pomogli oko dovršenja obnove crkve. Tijekom Misnog slavlja pjevanje je predvodio župni band iz župe Šurkovac, koji je nastupio i nakon Mise, na radost svih nazočnih.
Župa Vrbanjci odvojila se od Kotorišća (Kotor Varoša) kao samostalna kapelanija 25. rujna 1883. odredbom nadbiskupa Josipa Stadlera, apostolskog upravitelja Banjolučke biskupije. Prva župna crkva sagrađena je 1887. godine. Gradnja današnje župne crkve započela je davna 1938. godine, a Drugi svjetski rat je prekinuo njezin dovršetak. U nedovršenoj crkvi se desetljećima slavila bogoslužja. Crkva je 1992.g. oštećena. Župu su do 1995. godine, vodili dijecezanski svećenici, a nakon izgona svih vjernika 1995., za preostale malobrojne vjernike brinu se franjevci iz župa Kotor Varoš i Sokoline. Župa Vrbanjci je 1991.g. brojila oko 3.000 vjernika, 1999. samo 10 vjernika, a danas trajno boravi samo oko 40, dok ih više desetina često posjećuje svoje ruševne domove i obnavljaju ih vlastitim sredstvima. Za obnovu krova i povratak se biskupu Komarici prijavilo s molbama preko 100 obitelji. (kta/tabb)
