Kreševo - U nedjelju 25. studenog proslavljena je sv. Katarina Aleksandrijska, zaštitnica franjevačkog samostana Kreševo.
Misno slavlje predvodio je fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i gvardijan samostana sv. Ante na Bistriku. Misno slavlje su također suslavili fra Mijo Rajič, kreševski gvardijan, fra Janko Ćuro, definitor Bosne Srebrene, vlč. Marko Perić, kreševski dekan, fra Nikica Vujica, fojnički gvardijan, fra Zoran Jaković, sutješki gvardijan, fra Drago Pranješ, gučogoranski gvardijan, fra Josip Ikić, visočki gvardijan, te brojna braća iz samostana Kreševo i okolnih župa.
U prigodnoj propovijedi fra Ivan je istaknuo važnost sv. Kate u današnjem društvenom kontekstu. Iako je njen život ovijen legendom i čudesnim djelima, ona je ipak svoj život položila za Krista Kralja. Katarina Aleksandrijska je bila žena visokog položaja u društvu, a k tomu lijepa i pametna. Nakon što je u Aleksandriji mučenički posvjedočila svoju vjeru, pučka pobožnost razvila je o njoj razne legende i čudnovate zgode.
Najpoznatija legedna o sv. Kati jest ona vezana uz rimskog upravitelja Maksimina Daia koji je lijepu Katarinu htio oženiti. Budući da ga je odbila, on šalje 50 mislilaca da je uvjere kako Isus Krist nije mogao biti Bog jer je raspet na križu. Ali, kako kaže legenda, svojim izvanrednim govorništvom i dobrim poznavanjem teologije i filozofije, uvjerila je tih 50 mislilaca da je Isus Bog i uspjela ih je također obratiti na kršćanstvo. Iz obijesti i nemoći Maksimin daje pogubiti tih 50 mislilaca, a Katarinu odlučuje mučiti. U tu svrhu napravo je, prema nekim legendama, kotač s bodežima koji su je trebali sasjeći. No, tu se javlja Božja ruka i mučilo se raspada. Nakon ovog čudesnog događaja Maksimin naređuje da se Katarinu odvede izvan Aleksandrije i naređuje da joj se odrubi glava. Prema nekim izvorima njeno tijelo je poslije preneseno na Sinajsko gorje.
Sv. Katu danas slave kao zaštitnicu djevojaka, djevica, dojilja, znanstvenika, učitelja i učenika, teologa, zanatlija i svih zanimanja koji se bave kotačima. Budući da je sv. Kata između ostalog zaštitnica filozofa i znanstvenika, fra Ivan je ukazao i na trenutno obezvređivanje mišljenja i svega znanstvenog. Također je poručio da ne budemo slijepi promatrači patnje naših susjeda i najbližih, nego da se usudimo takvima i pomoći.
Poslije sv. Mise organiziran je ručak za sve svećenike. Na tom ručku sva braća iz drugih samostana donose tzv. bukaru koja je u biti poklon u vidu nekog pića ili hrane. Za vrijeme bukare svaki gvardijan ili njegov zamjenik govori o stanju u njegovom samostanu, aktivnostima braće, njihovom broju, a također se ispriča i koja šaljiva zgoda iz fratarske svakodnevnice.
Neka nam svima sv. Kata, djevica i mučenica, bude primjer zrele i sigurne vjere u Isusa Krista.
FIA
