Spomendan smrti (206.) fra Lovre (Stjepana) Milanovića, svećenika franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je 3. veljače 1807. umro mučeničkom smrću, okupio je u nedjelju, 3. veljače u Donjoj Tramošnici tristotinjak vjernika njegovih štovatelja. Misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja predvodio je fra Zdravko Dabić, domaći sin - župnik u Sesvetskoj Sopnici u Zagrebu. Koncelebriralo je osam svećemnika među kojima fra Marijan Karaula zamjenik provincijala i pročelnik Vijeća za promicanje svetačkih likova. Usporedivši današnje vrijeme s vremenom u kojem je živio fra Lovro, propovjednik je rekao kako je u svim vremenima teško biti dobar čovjek, svećenik...
„Fra Lovro je ostao vjeran svom svećeničkom pozivu do kraja, toliko da je bio spreman i umrijeti da sačuva ono što je njemu bilo sveto. Mnogi se danas zbog svojih sitnih interesa klanjanju lažnim, zanemarujući prave vrijednosti. Fra Lovro je svjetli primjer kako se čuvaju prave vrijednosti i da se za njih iplati žrtvovati“, naglasio je fra Zdravko.
Unatoč hladnom vremenu uz tridesetak povratnika na misi su sudjelovali brojni vjernici te župe, kako povratnici tako i oni koji su za tu priogodu došli iz raznih krajeva Europe gdje su u tijeku zadnjega rata izbjegli. I ove godine fra Lovri su hodočastili i vjernici iz Tuzle, Breške i Šikare. Misno je slavlje pjesmom uzveličao župni zbor iz Domaljevaca.
Na kraju mise posebno se molilo za bolesnike po fra Lovrinog zagovoru, ispred njegove biste. Kao pročelnik Vijeća za promicanje svetačkih likova fra Marijan je potaknuo vjernike da se u svojim molitvama utječu fra Lovrinu zagovoru, a radi njegova proglašenja blaženim, o svojim uslišanjima izvjeste župu Donja Tramošnica. U tu se povratniču župu od prijeratnih više od tri tisuće vjernika do danas vratilo tek tridesetak.
Spomendan na fra Lovru svečanije se obilježava na blagdan sv. Blaža od 2. veljače 2011. kada je u crkvenom dvorištu fra Lovrinu spomen bistu blagoslovio mons. Mato Zovkić, domaći sin, vikar Vrhbosanske nadbiskupije za ekumenizam i međureligijski dijalog. Bista je djelo akademskog kipara Ivana Križanca iz Vinkovaca, a zavjetni je dar domaćeg sina fra Nikole Bošnjaka, koji je još kao dijete s majkom, a i poslije često hodočastio na njegov grob i svjedok je brojnih uslišanih molitava.
Uspomena na fra Lovru u narodu se štuje već 206 godina, a od 2011. zvanično kanalizirana i od strane vodstva Nadbiskupije.
Fra Lovro je rođen u Sarajevu, 22. svibnja 1777. Ubijen je u svojoj 29 godini mučki prolazeći kroz selo Turić odlazeći prema Dubravana svom stricu fra Frani na ispomoć u pastoralnom djelovanju. Po predaji fra Lovro je nosio svetu pričest bolesniku, a kako se žurio prolazeći pored pijanog muslimanskog vojnika Muje Arnauta, nije sišao s konja i na taj mu način, kako se u to vrijeme moralo, iskazao poštovanje, Mujo ga je ubo nožem s koricama, a potom ispalio u njegova leđa hitac iz kratke puške. Na tužbu katolika Mujo je samo otpušten iz službe, a poslije ga je iz kubure ubio jedan Ciganin. Na mjestu fra Lovrine pogibije dugo je vremena bilo vrlo skromno spomen obilježje podignuto, a 1923. podignut kameni spomenik, potom željezni križ. U Domovinskom ratu 1992. potpuno je uništen, a 2007. je dovršena i na istom mjestu podignuta spmen-kapelica kao zavjetni dar obitelji Nike Grgića iz Gornjeg Liporašča. Kršćani su fra Lovru smatrali pravim mučenikom te mu se zagovarali u molitvama. Koliko je on svjetli lik franjevačke i crkvene povijesti svjedoče brojni vjernici svih vjeroispovijesti koji na njegov grob puna dva stoljeća dolaze spontano i redovito, a napose zadnje njedjelje u kolovozu koja je proglašena Lovrinom mladom nedjeljom. Brankica Lukačević
