Kroz cijelu crkvenu godinu, a napose u korizmi (lat. Quadragesima – četrdesetnica), odzvanja proročki poziv na obraćenje, popravljanje, promjenu života. Što to u sebi podrazumijeva, često samo naslućujemo.
Piše: Ivan NUJIĆ
Isus je svoj poziv na obraćenje zacijelo izrekao na aramejskom jeziku, a evanđelisti su ga na grčki preveli glagolom metanoeīn (obratiti se) odnosno imenicom metánoia(obraćenje), u kojima se raspoznaju dvije riječi: metá (iza, iznad, izvan, preko, s druge strane) i noūs (um, razum, pamet, mišljenje). Grčki pojamobraćenja podrazumijeva dakle promjenu ne toliko činjenja koliko pameti, odnosno usvajanje novog obrasca mišljenja.
Grčka metánoia prevedena je na latinski pojmom conversio (otuda franc.conversion, tal. conversione itd.), izvedenim od glagola vertere, koji je istoga podrijetla kao i naše riječi vrtjeti i vratiti, odnosno vrtnja, vrat, vrata, vreteno itd. Za Latine, dakle, obraćenje ne predstavlja promjenu činjenja i mišljenja koliko promjenu pravca kretanja. To se vidi i odatle što je i lat. errare (po značenju suprotan glagolu obratiti se) također glagol kretanja: znači ne samo griješiti, nego i lutati.
Naši termini obratiti se i obraćenje, dakle, nemaju veze s riječima rat, brat, braća i sl., nego s glagolom vratiti, vraćati. I dok se latinskom vertere dodaje prefiks con-(s, sa; dakle: obraćenje kao svraćanje), u nas se korijenu -vrat- dodaje prefiksob-, koji znači biti potpuno zahvaćen izvršenjem radnje (ob-uzet, ob-uhvaćen), odnosno dovesti u novo stanje izvršenjem radnje (poput: ob-jasniti, ob-oriti). U tom smislu obraćenje znači ne samo promjenu smjera, kao u latinskome, nego i temeljit zaokret, odnosno povratak na polazište.
Kao znak obraćenja, dio je Hrvata u ranom srednjem vijeku od njemačkih misionara prihvatio post (njem. fasten), a u južnim krajevima, gdje se kršćanstvo širilo iz Rima, ustalile su se riječi žežinjanje i žežinjati prema lat. jejunium – post. Poklade (po + klasti – staviti, tj. masku) negdje zovu mesopust (ostavljanje mesa),karneval (starotal. carne-levare – ukloniti meso) odnosno fašnik (njem. Fasching– pokladna povorka; dosl. posni hod), a danas ta fešta baš i nema puno veze s obraćenjem jer se često promeće u raskalašen vašar.
Tko zaposti (započne post), počeo je ispaštati, prihvatio je pokoru, postaopokornik, što dabome nema veze s jedenjem kore („udarati po kori“), nego s glagolom (po)koriti, tj. kazniti, mučiti, poniziti, odakle ukor, prijekor itd.
Izvor: svjetlorijeci.ba
