Sarajevo - Ovogodišnje duhovne vježbe za svećenike i bogoslove na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu trajale su od 5. do 9. ožujka.
Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Božo Lujić, izvanredni profesor na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu i profesor biblijskih znanosti i hebrejskog jezika na Franjevačkog teologiji.
Profesor Lujić se u svojim predavanjima potrudio da Božju riječ učini živom i aktualnom u današnjem vremenu punom razdora, bijega od života i izgubljenosti. U takvom životu nužan je proces komunikacije s Bogom preko riječi koje nam On upućuje. Riječ nema svrhu ukoliko nije drugome upućena, stoga smo pozvani na dijalog sa drugima, sa svijetom. To nam je dar i zadatak. A govorenje, pak, ne ide bez slušanja – antropološka otvorenost. Riječ se sluša kroz Bibliju, povijest, stvorenu stvarnost - na koncu, ona je utjelovljena i uosobljena, oživljena.
Nadalje je pokušao poruku Biblije osvijetliti kroz analize pripovijesti iz Starog i Novog zavjeta, događaja, likova proroka, apostola u kojima Riječ progovora, u kojima je Riječ nositelj radnje, u kojima je Riječ život. Riječ nije samo riječ: ona je živi, dinamični događaj, osobna dimenzija koja dolazi čovjeku i uosobljuje se. Riječ je ta koja je ono bitno kršćansko jer je sveprisutni izraz Božje ljubavi koju upoznajemo u susretu sa stvarnošću svijeta i čovjeka, kao što je izgubljeni sin u svojoj slabosti upoznao stvarnost i snagu očinske ljubavi.
U završnoj riječi svojih predavanja profesor Lujić je potaknuo prisutne da koračajući kroz život ne izgube komunikaciju s Riječju jer samo ona stvara radost života, nadilazi svaku uokvirenost jer je otvorena za sve, nosi smisao u susretu s drugim i drugačijim. Stoga, naša riječ treba u konkretnom životu postati izraz Božje prisutnosti, Božjeg prijateljevanja s nama.
Fra Želimir Gogić
