Vijaka - Stjepan Pavić proživio je skromni život seoskoga čovjeka na obroncima planine Zvijezde.
Rođen je 27. 08. 1936. na Ivančevu – župa Vijaka kao treće od petero djece Mate i Štefanije r. Ilić. Kao dijete ostao je bez oca koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu odveden od partizana za vodiča kroz planinu Zvijezdu. Sa suprugom Lucijom r. Martinović vjenčao se 1965. godine i s njom je podigao četvero djece: kćeri Irenu i Mirelu, sinove Matu i fra Damira. Borio se za svoju obitelj radeći cijeli život po brojnim mjestima u bivšoj državi, a najveći dio do svoje mirovine u Smreki – rudniku željezne rude u Varešu.
Nije bio previše govorljiv, niti od onih koji vode glavnu riječ u društvu, ali uvijek spreman našaliti se i zapjevati u različitim prigodama. Posla se nikada nije bojao, ali sve što je radio bilo je bez srkleta, onako polako i bez žurbe. Premda je kao dijete ostao bez oca i nije primio očinsku ljubav za svoju se djecu djecu brinuo s toliko ljubavi. Svojoj djeci je usadio najvažnije stvari za život: biti pošten, marljiv i moliti se Bogu. U obitelji se svake večeri neizostavno molila krunica i redovito pohađala sveta misa. Pokojni Stjepan je, premda po naravi sramežljiv, i kada to nitko drugi nije htio prihvatio i službu prakaratura koju je obnašao dugi niz godina. Proteklog rata proživio je zajedno s drugima tragediju i ratno progonstvo. Izgubio je i brata. Najteži trenuci njegova života bili su dani progonstva. Bio je jako vezan za rodnu grudu i bio je sretan poput djeteta kada se vratio u svoje Stanove ili Primorje, kako ih je često nazivao u šali.
Ako se može reći da čovjek umire onako kako i živi onda se to u potpunosti ostvarilo u Stjepanovom životu: umro je moleći krunicu sa svojom drugom, kako je odmila nazivao svoju suprugu Luciju. Ona mu je cijeli život bila ne samo supruga, nego i najbolja prijateljica, potpora, utjeha, a u zadnjih mjesec dana, kada iscrpljen bolešću nije mogao ni ustati iz kreveta, bila mu je i majka. Ostali su povezani jedno s drugim sve do kraja dajući prekrasno svjedočanstvo ljubavi koja ustrajava i dobru i zlu sve do kraja. Opremljen svetim sakramentima, Stjepan je preminuo u Gospodinu u četvrtak ujutro, 02. listopada, na spomendan Svetih anđela čuvara. Sahranjen je sutradan na groblju u selu Ivančevo. Hvala mu za svjedočanstvo kršćanske dobrote i ljubavi, a dobri Gospodin neka ga primi u svoju nebesku slavu. Počivao u miru Božjem!
FIA
