Bistrik/Sarajevo - Sarajevski redovnici i redovnice obilježili su početak Godineposvećenog života u subotu, 29. studenog 2014. godine, molitvom u 19 sati u franjevačkoj crkvi sv. Ante na Bistriku.
Te noći okupilo se oko stotinjak redovnica i redovnika na molitvu I. večernje iz Časoslova, te na klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Molitvu je predvodio i uputio prigodnu riječ provincijal Bosne Srebrene i aktualni predsjednik Konferencije viših poglavara i poglavarica BiH fra Lovro Gavran.
Fra Lovro je u svom uvodnom pozdravu rekao: „Braćo i sestre – redovnici i redovnice, hvaljen Isus i Marija! Sve vas bratski pozdravljam. Dobro nam došli da zajedno molimo i slavimo Boga, da se zajedno klanjamo živom raspetom, uskrslom i proslavljenom Isusu u Presvetom oltarskom Sakramentu!
Radujem se što večeras, u zajedništvu s cijelom Katoličkom Crkvom, započinjemo Godinu posvećenog života, koju je proglasio papa Franjo, odredivši da ona započne s Prvom nedjeljom Došašća 2014., a da završi s blagdanom Prikazanja Gospodinova, 2. 2. 2016. god.
Još više se radujem što upravo u ovo isto vrijeme i sam papa Franjo, koji se trenutno nalazi na pastirskom pohodu Turskoj, moli s vjernicima Carigrada Prvu večernju sutrašnje nedjelje, u znak otvaranja Godine posvećenog života. Dakle, nismo sjedinjeni s općom Crkvom samo u duhu, nego i na djelu, a to je već velika stvar i velik znak jedinstva Crkve.
Hvala vam što ste došli u tako lijepom broju i što su zastupljeni gotovo svi redovi i kongregacije, nazočne u Sarajevu i okolici – osim onih klauzurnih, koji također mole u svojim samostanima skupa s nama u duhu, iako nismo fizički na istom mjestu.
Ovu molitvu i ovo klanjanje prikažimo Bogu prije svega sami za sebe: za nas ovdje okupljene, kao i za sve naše biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, a posebno za bolesne, stare i nemoćne – za našu vjernost i ustrajnost u službi Božjoj i za naše što veće osobno posvećenje.
Na drugom mjestu neka ovo bude molitva i za nova duhovna zvanja – jer bi nam uzalud dolazila nova zvanja, ako ne bi imala kome doći i ako u našim samostanima ne bi našli živu vjeru, istinsku ljubav i veliko oduševljenje za Krista i njegovu Crkvu. Tako bi ta nova zvanja bila kao zrnje koje bi palo na kamenito tlo ili u trnje i ne bi donijelo onaj plod vjere, koji Bog od njih očekuje i koji i mi sami priželjkujemo.
Stoga, otvorimo se Bogu i prepustimo se milosnom djelovanju njegova svetog Duha, kako bi nas Bog pretvorio u što korisnija svoja sredstva spasenja za sve ljude s kojima živimo i s kojima se susrećemo, kao i za svijet u cjelini. Bio nam svima na spasenje ovaj sveti čin!“
Podsjećamo da je papa Franjo proglasio ovu liturgijsku godinu Godinom posvećenog života s ciljem podizanja svijesti o važnoj ulozi redovnika u Crkvi. Redovnici su kroz cijelu povijest bili velika snaga i skoro glavni oslonac za širenje Evanđelja u cijelome svijetu. Redovnici su uglavnom bili prvi nosioci Radosne vijesti u daleke zemlje i kulture, prvi nosioci pismenosti, znanosti, obrazovanja, čuvari kulturnog naslijeđa i kršćanske tradicije pojedinih zemalja. Tako je i u našoj zemlji Bosni i Hercegovini prisutnost redovnika i redovnica od osobite važnosti za očuvanje kršćanskog identiteta, kako u prošlosti tako i danas. S druge strane ne smije se zanemariti činjenica da je velikim dijelom župni pastoral u BiH povjeren upravo redovnicima.
Osim sarajevskih redovničkih zajednica na molitvi u bistričkoj crkvi sudjelovale su redovničke zajednice i iz okolice Sarajeva. Molitva je završena blagoslovom, a Presveti Sakramenat je ostao izložen još neko vrijeme za osobno klanjanje i molitvu u tišini.
U nastavku možete pročitati nagovor koji je fra Lovro Gavran uputio okupljenim redovnicima i redovnicama:
Sam Bog mira neka vas posvema posveti
i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo –
neka se besprijekornim, savršenim sačuva
za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.
Vjeran je Onaj koji vas poziva: on će to i učiniti.
(1 Sol 5, 23-24).
"Braćo i sestre, ovo kratko čitanje iz Prve večernje Prve nedjelje došašća kao da je birano upravo za ovaj trenutak!
Mi ovim svetim činom započinjemo Godinu posvećenog života, a sv. Pavao moli i zaziva Božji blagoslov, kako na Solunjane, tako i na sve nas: Sam Bog mira neka vas posvema posveti!
Što Pavao želi time reći? – On sam to odmah i pojašnjava: Cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.
Naše posvećenje se, dakle, ne tiče samo našega duha ili naše duše (pameti, naravi, psihe), nego i tijela, pa čak i djelâ. Ne samo mislī, nego i riječī i djelâ: i onoga što činimo, i onoga što propuštamo, i onoga čega se odričemo, i onoga za što se kajemo, kao i onoga za što se borimo. Sve su to elementi našega posvećenja. Sve to čini naše biće više ili manje svetim. Sve bi to trebalo na neki način dovesti do savršenstva – do punine Kristove i sve bi to trebalo sačuvati za drugi Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.
Naši sveti utemeljitelji i utemeljiteljice pokazuju nam jedinstven primjer i uzor u našem redovničkom življenju: kako slijediti Krista Gospodina i kako uzorno i dosljedno živjeti njegovo sveto Evanđelje. No poznato nam je kako nas protivni vjetrovi odvlače od evanđeoskog puta prema Božjem kraljevstvu i kako nas privlače neka začarana svjetla, koja su tuđa našem redovničkom identitetu. Zato se neprestano moramo boriti protiv svega onoga što može narušiti našu duhovnu i proročku dimenziju, što može zatamniti našu karizmu.
Trudimo se svladavati prepreke na putu nasljedovanja Krista i duboko kopati u dubini svoga bića kako bismo doprli do otajstvenog Božjeg izvora u svojoj duši i svojom nesebičnom zauzetošću i predanjem natopili suhoću današnjega svijeta.
Osluškujmo i slušajmo Božji glas i nadahnuća Božjega Duha, kaže papa. To slušanje nas preobražava i pretvara u navjestitelje i svjedoke Božjih nauma u povijesti i njegova plodonosnog djelovanja za naše spasenje. Živimo mistiku susreta. Cijenimo bratstvo kao mjesto bogato otajstvom. Neka naša bratstva budu mjesta u kojima misterij čovjeka dotiče misterij Boga u iskustvu evanđelja. U svakom svom susretu zasadimo klicu Evanđelja, nalik evanđeoskom zrnu gorušice, kako bi ono s vremenom dalo plod dostojan Kraljevstva Božjega.
Hoćemo li u tome uspjeti?
Ako se budemo uzdali samo u svoje snage, sigurno nećemo! Jer naše su nesavršenosti velike i naša je sklonost grijehu prejaka, a da bismo mogli samo svojom pameću i svojom snagom nadvladati sve ono što nas na ovaj ili na onaj način odvraća od nasljedovanja Krista, tj. od savršenosti i od svetosti kao što je Bog svet.
Međutim, ima lijeka i tome! Ako se oslonimo na Boga i na njegovu milost, sigurno ćemo uspjeti, jer: Vjeran je Onaj koji vas poziva: on će to i učiniti! – kaže sv. Pavao (1 Sol 5, 24). Ali ako se ne budemo uzdali samo u svoju pamet i u svoje snage, nego se vjerno i ustrajno oslonimo na Boga, možemo biti sasvim sigurni da ćemo uspjeti na putu posvećenja, jer Vjeran je Onaj koji nas poziva: on će to i učiniti!
Zato, budimo hrabri i radujmo se! Na to nas potiče i sam papa Franjo, koji nam ovom prigodom poručuje: »Želim vam uputiti jednu riječ a taj je riječ radost. Gdje god su posvećene osobe, sjemeništarci i bogoslovi, redovnici i redovnice, gdje su mladi, ondje je radost, ondje je uvijek radost! To je radost svježine, to je radost nasljedovanja Isusa; radost koju nam daje Duh Sveti, a ne radost svijeta«, kaže papa.
To bismo mogli prevesti i ovako: gdje god nedostaje radosti, tu nedostaje i svetosti! Stoga je prva okružnica Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života za ovu prigodu i dobila naslov: „Radujte se!“ Stoga, ako nam nedostaje radosti, obratimo se, posvetimo se, pa ćemo se onda moći iskreno radovati u Gospodinu i u svim njegovim djelima.
Papa dalje veli: To je prije svega zadaća svih odraslih, zadaća odgojitelja: davati mlađima primjer dosljednosti. Želimo li da nam mladi budu dosljedni? Jesmo li mi dosljedni? U protivnom, Gospodin će nam reći ono što je Božjem narodu govorio o farizejima: »Činite i držite sve što vam kažu, ali se ne ravnajte po njihovim djelima!« Dosljednost i vjerodostojnost se traži od svih!
I na kraju, ako smo se zaista opredijelili za istinski posvećeni život, da zaista živimo sveto, ne zaboravimo da autentična vjera uvijek uključuje duboku želju za mijenjanjem svijeta. Evo pitanja koje moramo sebi postaviti: Imamo li i mi velike vizije i poletnost? Jesmo li i mi odvažni? Sanjamo li velike stvari? Izjeda li nas revnost (usp. Ps 69, 10)? Ako ne, onda vjerojatno naše opredjeljenje nije potpuno i sveobuhvatno, vjerojatno imamo rezervi prema posvećenom životu i još mnogo moramo raditi na sebi, kako bismo se u potpunosti otvorili Gospodinu.
Krist Gospodin, kojemu smo se posvetili, kojemu se u Presvetom oltarskom sakramentu klanjamo, kojega cijelim svojim životom častimo i slavimo – neka nam po ovoj molitvi pomogne da to u sebi i ostvarimo, pa da mognemo svijetu oko sebe nositi mir i radost, a samim tim i spasenje i posvećenje. A Bog mira neka nas posvema posveti: cijelo naše biće – duh naš i dušu i tijelo (usp. 1 Sol 5, 24) – kako bismo bili živo Evanđelje, proroštvo i nada u današnjoj Crkvi i u svijetu uopće. Amen."
FIA
