Livno - Trinaesta godišnja skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 11. travnja u samostanu sestara milosrdnica Provincije Majke Divne u Livnu.
Skupštinom je predsjedao predsjednik Konferencije fra Lovro Gavran, a sudjelovali su svi provincijalni poglavari i poglavarice sa sjedištem u BiH te pet predstavnika muških i ženskih redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH.
Na Skupštini je također sudjelovao apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, delegat Biskupske konferencije BiH pomoćni biskup mons. dr. Marko Semren te predsjednik Hrvatske Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Juro Šarčević.
Nakon uvodnih riječi fra Lovre Gavrana, delegat Biskupske konferencije BiH mons. Semren rekao je u svom pozdravnom govoru okupljenim sudionicima da želi da u "našoj mjesnoj crkvi bude više razumijevanja i suradnje između biskupa redovnika i redovnica na dobro mjesne crkve, opće Crkve i vjernika". Predsjednik HKVRPP-a u svom pozdravu istaknuo je da trebamo "povećati svijest da smo jedan narod u dvije različite zemlje“ te potaknuo dvije bratske Konferencije na veću suradnju.
Predavanje na temu "Redovništvo u Godini posvećenog života" izložio je mons. Semren. U prvom djelu svoga predavanja govorio je o svetosti te je u tom kontekstu rekao: "Svetost, kao stanje, je izvorno svojstvo – bitnost Boga, a kod ljudi je sudjelovanje po milosti u svetosti Boga. Bog je svet, on nije posvećen. Identitet Boga jest svetost, a identitet redovnika/ce jest posvećenje – potpuno sebedarje Bogu. Posvećeni život u kršćanstvu se oblikuje po primjeru Isusa Krista. Središnji objekt posvećenog života jest postojano traženje Boga koji se očitovao u svome Sinu Isusu Kristu.“Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48). Isus je svetost živio i naviještao svima i svakome svome učeniku bilo kojeg staleža. Stoga, on je božanski učitelj, uzor, začetnik i dovršitelj svake savršenosti života (LG V). Predavač je dalje istaknuo, kako svaka karizma ima, prema Ivanu Pavlu, u svom početku trostruko usmjerenje: prema Ocu, prije svega, u želji da se sinovski traži njegova volja. Karizme posvećenoga života uključuju i usmjerenje prema Sinu s posebnim naglaskom njegova velikodušnoga služenja Bogu i braći. Konačno, svaka karizma uključuje u sebi usmjerenje prema Duhu Svetomu, jer pripravlja osobu da bude spremna da je On vodi i podupire. Upravo se taj trostruki odnos uvijek javlja u svakoj karizmi utemeljitelja."
Zatim je biskup Semren govorio o nastanku poglavlja o svetost u koncilskoj konstituciji "Lumen gentium", te o Isusu Kristu, izvoru i cilju svetosti. Prvotna i neizgubiva svetost Crkve ukorijenjena je u svetost Krista i trojedinoga Boga.
Crkva živi i pokazuje svoju svetost osobito u redovništvu, kako to svjedoči II. vatikanski sabor. Redovnici/ce nisu od Boga pozvani po svojim djelima, nego po njegovoj odluci i njegovoj milosti.
Postkoncilski hod redovničkog života je sveukupni proces obnove evanđeoskog obraćenja. Ta svijest dolazi do izražaja u jasnijem poimanju redovničkog života i mjesta koje ima u općoj i mjesnoj crkvi. Redovnički je život važan i neizgubiv glas unutar simfonijskog zbora Crkve. Uključujući se bolje u crkveni organizam, redovnički život postaje nositelj života i dinamizma u Crkvi.
Na kraju svog predavanja biskup Semren je rekao: "Svetost je Božji dar kojemu se moramo staviti na raspolaganje. Ona je Božja volja, plan koji Bog ima za svakog čovjeka, to je ideal, cilj i smisao života svakog kršćanina.
Za redovnike/ce svetost – savršenost je Krist. Nasljedovanjem Krista redovnici rastu u svetosti rastu u Kristu, Bog im se predaje u Kristu, oni se Bogu predaju po Kristu, on je temelj redovničke svetosti koja je u tom da žive ujedinjeni s Kristom i njemu suobličeni.
Najbolje se živi kad se živi s Bogom, to je najbolji način života", zaključio je mons. Semren. Slijedila je kraća rasprava.
Zatim se sudionicima Skupštine obratio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto i izrazio radost i zahvalnost zbog zajedničkog susreta.
U kontekstu vizije Bogu posvećenog života, nuncij Pezzuto je istaknuo: "Dodir s Bogu posvećenim ženama i muškarcima, danas, iako često predstavlja, u sebi samom, novost, ne budi uvijek, naspram tomu, zanimanje i, naročito, želju za nasljedovanjem. (…) Današnje društvo – posebice unutar multikulturalnoga sustava – vidi nas kao ustanovu, možda također, u određenim slučajevima, kao moć i, zato, smatra nas korisnima na neki način, čak na zemaljskom i svjetovnom planu. I ništa više. Čak unutar naroda Božjega može postojati djelomična vizija Bogu posvećenoga života, ograničena, to jest, jedino kao instrumentaliziranost pastoralnog i socijalnoga karaktera."
Analizirajući neispravnu i djelomičnu viziju Bogu posvećenoga života, Nuncij je identificirao dva važna razloga:
"S jedne strane, narod Božji još uvijek nema punu svijest o činjenici da je Bogu posvećeni život velik Gospodinov dar Crkvi. S druge strane, Bogu posvećeni život je pozvan da se ureže, da bude znakovit u crkvenom i društvenom okruženju, kako po osobnom svjedočenju, to jest svakoga člana svake redovničke ustanove, tako zajedničkom, to jest svake pojedine mjesne zajednice i sveukupno redovničkih zajednica. To uključuje snažno zauzimanje za dosljednost života s Evanđeljem.
Redovnice i redovnici upravo u Godini Bogu posvećenoga života i u perspektivi Jubileja milosrđa trebaju imati viziju više suvremenu i vjerniju stvarnosti, tako da se može vrednovati … ne samo najhitnije probleme i najveće poteškoće (protu-svjedočenja), nego također perspektive, očekivanja i nade (svjedočenja) koje bi trebalo hraniti ili možda pobuditi", istaknuo je nuncij Pezzuto.
Oko podneva euharistijsko slavlje je također predslavio mons. Marko Semren koji je u svojoj propovjedi istaknuo: "Uskrsnuće je otajstvo vjere, a u apostola kao i kod nas postoji otpor vjeri. Umjesto Božje radosti mi volimo više našu ljudsku žalost. Neobično je, ali je tako, jer nas Božja radost vodi gore, a mi naprotiv više volimo stati dolje s našim zabrinutostima, žalostima, s ljudskim interesima. Radosna vijest uskrsnuća trebala bi zasjati na našim licima, u našim osjećajima i našem ponašanju, u načinu kako se odnosimo prema drugima", zaključio je propovjednik.
U popodnevnom radu dr. fra Ivan Sesar izložio je Nacrt izmjena i dopuna Statuta KVRPP BiH, a nakon rasprave sudionici Skupštine su iste usvojili. Slijedilo je izvješće o radu i aktivnostima Konferencije koje je izložio predsjednik fra Lovro Gavran, a nakon toga pročelnici povjerenstava koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli su izvješća.
s. Jadranka Obućina
