Osijek - U dvorani Kluba knjžare Nova održan je 23. svibnja susret s franjevačkim publicistom fra Marijanom Karaulom, autorom knjige "Iskušenja Bosne Srebrene - Stradanja bosanskih franjevaca 1944.-1985.", koja je bila povodom razgovora o žrtvama i posljedicama jugokomunističkog i socijalističkog režima u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj s povijesnog, pravnog i istraživačkog motrišta.
O temi i knjizi su govorili doktori znanosti sa osječkoga Sveučilišta Domagoj Tomas (Odjel za kulturologiju) i bivši veleposlanik RH u BiH Josip Vrbošić (Pravni fakultet) te dr. Miroslav Akmadža (slavonsko-brodska podružnica Hrvatskog instituta za povijest), dok je Karaula pojasnio poticaje za dvadesetogodišnje istraživanje o spomenutoj temi i početcima istraživanja objavljenima 1999. godine u knjizi Žrtve i mučenici. Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu. Vrijedno je iz najnovije knjige spomenuti dokumentiranu povijesnu građu o stradanju i okolnostima ubijenih svećenika (32), braće nesvećenika (1), bogoslova (9) i sjemeništaraca (8), zatim fratara umrlih od tifusa (10) te poimence stotinjak suđenih fratara tijekom četrdesetak godina komunističkog i socijalističkog sustava. Tomas je predočujući sadržaj knjige pohvalio martirološki istraživački rad o Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj u 20. stoljeću, dok je Akmadža ustvrdio kako je riječ o "do sada najboljoj knjizi Marijana Karaule koja donosi povijest Bosne Srebrene, kontroverze u vrijeme komunističkog režima, jedinstven popis osuđenih svećenika sve do osamostaljenja, presude KPD Zenica, zakone i jasni prikaz teških vremena Crkve i stradalnika bivšega sustava". Vrbošić je pak napomenuo: "Metodološki je knjiga napisana narativno, utemeljena na arhivskim materijalima dobrim dijelom pravosudne provinijencije i to u tri dijela govori o vremenima smrti, suđenja i uzurpacije. Stavljajući imenicu vrijeme u podnaslove autor šalje jasnu poruku da, kada su u pitanju bosanski franjevci i njihova sudbina 1944. godine, nije se radilo o kratkoročnom incidentu, poratnim nesnalaženjima, nego o direktivnoj proklamaciji, a posljedično tomu praktičnoj životnoj eliminaciji fratara, čuvara katoličanstva u srednjovjekovnoj Bosni, te nositelja pismenosti i kulture, pa i gospodarstva u Bosni i Hercegovini sve do današnjih dana... Nije se tu radilo o socijalnoj, revolucionarnoj pravdi, bez obzira što o njoj mislili, nego o političkoj egzekuciji. Baš je trebalo udariti na franjevce jer njihova riječ s oltara, kao i u samostanskim odajama, katoličkom puku važila je uvijek kao putokaz i opredjeljenje utemeljenoj na andrićevskoj strpljivosti i dobroti."
Marijan Karula, franjevac Franjevačkog samostana i crkve sv. Ante u Bistriku u Sarajevu, napomenuo je kako je tema susreta u Osijeku represivni odnos bivšeg jugoslavenskog sustava prema Crkvi na primjeru Bosne Srebrene. "Ne namjeravajući, što bi bilo i nepravedno, umanjivati o obezvrjeđivati žrtve drugih biskupijskih i redovničkih zajednica, ističem da se o stradanju bosanskih franjevaca, čini se, ponajmanje zna. Ideja za pisanje o temi stradanja franjevaca Bosanske franjevačke provincije rođena je spontano u jesen 1993. godine, kada sam bio u župnom uredu u Livnu gdje je organizirana 50. godišnjica sjećanja na fra Bonu Grebenarevića, ratnog župnika u Podhumu kod Livna kojeg su partizani ubili strijeljanjem 1. prosinca 1943. na Bugojanskoj malti i zakopali u smetlište... Knjigom nije zaokruženo i završeno istraživanje ove teme“, zaključio je Karaula.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
