Današnji Franjevački muzej i galerija Gorica-Livno (dalje: FMGG) utemeljeni su ugovorom zaključenim između Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla Gorica-Livno i Općinskog vijeća Livno dana 2. listopada 1995. godine. 1 Tim je ugovorom dosadašnja Franjevački zbirka na Gorici, u kojoj je bilo pohranjeno muzejsko blago, kulturna baština Hrvata Livna i livanjskoga kraja, uz nove prostore, 2 dobila i novi službeni naslov i novi status. 3 Ova dva pravna čina novoosnovanoj ustanovi FMGG jasno su odredili vrstu djelatnosti i zadaću "sustavno sakupljanje, čuvanje, stručnu zaštitu, znanstvenu obradu, te prezentiranje pokretnih kulturnih dobara (muzejskog materijala)." Nadalje ona "sustavno istražuje, prikuplja, čuva, restaurira, konzervira, kolekcionira i javno izlaže djela iz oblasti likovnih umjetnosti, a naročito likovnih umjetnika čiji su život i djelovanje vezani uz livanjski kraj." Tim ugovorom točno je precizirano koja su njegova prava vlasništva, kao i njegove druge obveze oko uzdržavanja, te plaćanja muzejskih radnika. 4
FMGG, kao nasljednik Franjevačke zbirke na Gorici ima svoje duboke korijene u nekadašnjem samostanu Sv. Ive u Livnu i Kaptolu grada Bistrice. 5 Zato se s pravom može reci da FMGG po svom sadržaju i obimu odražava na ovim prostorima kontinuitet povijesnog zbivanja: od Kelta i Ilira preko Rimljana, te Hrvata od doseljenja do najnovijih vremena.
Imajući pred očima novi FMGG, a sjećajući se njegovih najzaslužnijih stvaratelja, držimo potrebnim i opravdanim ukratko se osvrnuti: prvo, na samostansku knjižnicu uz koju je muzej stasao, jer će ona biti FMGG i njegovim djelatnicima uvijek pri ruci i drugo: prikazati postupno nastajanje FMGG kroz njegovo oblikovanje u muzejskim zbirkama, do njegovoga prerastanja u današnji moderni FMGG.
Fra Lovro Karaula (1800.-1875.) graditelj samostana i velebne crkve Sv. Petra i Pavla na Gorici, prve crkve s građevinskom dozvolom u Otomanskoj Bosni, 6 graditelj je crkve u Ljubunčiću i prve škole u livanjskom kraju – "Karaulina škola". 7 Upozoravajući na mnogobrojne arheološke lokalitete, mogao je nabrojiti i "šesdeset i dvije razvaline crkavah kršćanskih i bogomoljnica u ovoj Krajini." 8 Karaula potiče mlade fratre da se brinu o kulturnoj baštini i da je čuvaju. Tako su s livanjskog područja pod njegovim izravnim utjecajem i slijede ga: fra Grgo Lozić (1810.-1876.), fra Filip Kunić (1821.-1871.), fra Mijo Sučić(1820.-1865.), fra Anto Brešić (1855.-1938.), fra Vladimir Dolić (1853.-1942.) i mnogi drugi. Zasluga je ovih mladih fratara da je stara knjižnica u samostanu Gorica s fundusom od 1500. godine do 1850. godine, toliko bogata kako po broju naslova tako i raznovrsnosti predmeta. 9 Naime, ti mladi fratri članovi goričkog samostana, kasnije župnici ili kapelani na livanjskim župama, još kao studenti kupovali su vrijedne knjige po Mađarskoj, Austriji, Italiji i drugim zemljama i donosili ih sa sobom u Bosnu, te su i na taj način obogaćivali fond knjižnice, širili pismenost i duh kulture. 10
Od posebne je važnosti za razvoj i modernizaciju samostanskih knjižnica u Bosni bila odluka Provincijskog kongresa od 24. rujna 1868. godine iz Guče Gore o samostanskim knjižnicama. Tom se odlukom u svakom samostanu imenuje i postavlja knjižničar. Zatim se određuje, da u određene dane i sate samostanske knjižnice budu otvorene čitateljima. 11 Ne umanjujući zasluge drugih knjižničara ili posebnih darovatelja knjiga samostanskoj knjižnici na Gorici, između mnogih knjižničara, a time i muzealaca, barem neke treba izdvojiti i spomenuti. Tako npr. fra Alojzije Čubelić (1885.-1946.) posvećuje pažnju katalogizaciji knjiga, periodike i arheološkim predmetima koji su pristizali u samostan. Fra Anđeo Kaić (1894.-1983.), popunjava periodiku, skuplja arheološke spomenike i posebnu pozornost posvećuje sakralnoj i etnografskoj zbirci, 12 dok svojim umjetničkim slikama i akvarelima prikazujući dijelove Livna i bliže okolice, obogaćuje fundus samostanske galerije. Fra Miroslav Džaja (1887.-1972.), kao plod svoga pedesetogodišnjeg rada, unosi među muzejske zbirke samostana svoju filatelističku zbirku i pinakoteku, 13 koje se poslije njegove smrti redovito popunjavaju; danas su to vrijedne i zapažene zbirke. Suvremena teološka knjižnica fra Lovre Sučića (1920.-1990.) s oko pet tisuća naslova, poslije njegove smrti također ulazi u fond knjižnice.
Na nešto sporiji razvoj samostanskih knjižnica u Bosni, pa time i goričke, tj. pribavljanju novih knjiga i stručnih časopisa, velikim su dijelom utjecale materijalne poteškoće, zatim manjak adekvatnih prostora, a ponekad manjak osjećaja i potrebe za knjigom. U vrijeme Drugog svjetskog i Domovinskog rata mnoge su samostanske knjižnice uništene ili opljačkane. Tu sudbinu doživjele su samostanske knjižnice u Gučoj Gori, na Plehanu, Petrićevcu, Jajcu, Rami i Sarajevu. U Drugom svjetskom ratu gorička knjižnica bila je devastirana, a u Domovinskom ratu morala je seliti u Split. Ovim okolnostima treba pribrojiti neprikladne i vlažne prostore. Zbog tih i takvih razloga nestale su mnoge vrijedne knjige, pa cak i unikati. 14 Danas je u samostanu na Gorici, zahvaljujući upravi samostana, a ponajviše fra Jakovu Kuprešaninu, zajedno s muzejskim prostorima i knjižnica dobila odgovarajuće mjesto, a knjižni fundus se redovito popunjava.
Dok fra Lovro Karaula sa sjetom spominje lokalitete crkava, dotle fra Grgo Lozić, "arheološki pionir" najprije kao mladi kapelan, a kasnije župnik, obilazi u tom vremenu sve poznate arheološke lokalitete, vrijedne spomenike kulturne baštine livanjskog, kupreškog i glamočkog kraja i sve, što je po njegovu mišljenju vrijedno da bi se sačuvalo od zaborava i uništenja, bilježi i opisuje u svojim "Adnotationes variae" . 15 Fra Bono Jurić-Drežnjak (1813.-1867.) župnik u Vidošima i graditelj vidoške crkve (1854.-1856.) u njene vanjske zidove ugrađuje ukrašene ulomke stećaka. 16 Fra Anto Brešić (1855.-1938.), gvardijan na Gorici (1896.-1901.) iz starohrvatske crkve na Rapovinama spašava dijelove oltarne ograde iz druge polovine 9. stoljeća s najpotpunijim uklesanim natpisom iz Bosne i Hercegovine. 17 Brešić ili njegov nasljednik, ustupio je kamene ulomke oltarne ograde s Rapovina Zemaljskom muzeju u Sarajevu, gdje se izloženi i danas čuvaju. Fra Vladimir Dolić (1853.-1942.) kao župnik u Otinovcima kod Kupresa, otkriva starokršćansku baziliku. Drži da je to srednjovjekovna crkva, koju je sagradila posljednja bosanska kraljica Katarina. Na njezinim temeljima on gradi novu crkvu, a ulomke oltarne ograde predaje Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Kasnije će Dolić, kao vidoški župnik (1896.-1899.), otkriti temelje srednjovjekovne crkve na Rešetarici i u njezinim ruševinama pronaći kamenicu za blagoslovljenu vodu i, kako sam piše, prenijeti je u vidošku crkvu. 18 Na temeljima ove srednjovjekovne crkve fra Anto Šakić, župnik, sagradio je 1928. godine novu crkvicu Sv. Ilije koja je i danas u funkciji. 19 Kamenica je nedavno prenesena iz Vidoša na Goricu i izložena u prostorima FMGG. Nadalje, fra Vladimir Dolić, prema bilješkama fra Mirka Džaje, dobio je od jednog muslimana velike kamene dovratnike i nadvratnik. Musliman je ovaj portal iskopao na Kraljičinu nasipu, oko dvjesta metara od crkvice Sv. Ilije na Rešetarici, najvjerojatnije na lokalitetu starokršćanske bazilike i ugradio ga u svoju štalu. Zbog pomora stoke ponudio ga je Doliću. Dolić je portal prihvatio i prenio u Vidoše. 20 Danas je ugrađen u južni zid vidoške crkve. Ovaj jedinstveni monumentalni portal s naših prostora traži spas u stručnoj zaštiti ili dislociranju u zaštićeni prostor. 21
Tijekom vremena, posebno poslije Drugog svjetskog rata, vrijedni spomenici arheološke zbirke, neki čak i od izuzetne vrijednosti i ljepote, pristizali su u Franjevački samostan Gorica, kojima se bogatila i popunjavala samostanska arheološka zbirka. Ti su spomenici od prapovijesti do konca srednjega vijeka većinom slučajni nalazi, pokupljeni prigodom oranja njiva, otvaranja grobnica ili kopanja kućnih temelja. Tako iz Vašarovina, iz grobnih cjelina imamo: prapovijesne brončane i željezne predmete (kopče, naušnice, narukvice, koplja itd). Iz Vašarovina su i votivni ilirskorimski spomenici: Liber 22, Atis, frigijsko božanstvo, zaštitnik pastira, i žrtvenik boga Silvana. 23 Iz 8. stoljeća pr. Krista, s prisapskog groblja Grepci značajna i za naše krajeve jedinstvena ostava ratničke opreme. 24 Iz Suhače su Dijana i Silvan s nimfama 25, gdje je najvjerojatnije nekoć bio rimski hram. 26 Prema predaji na tom se prostoru nalazila crkva Sv. Lucije. S Ničeove njive "Štitić" u Suhači, u Muzej su prispjeli dijelovi rimskih grobnica s nadgrobnim natpisima, nekoliko starih rimskih novčića i srebrena tetradrahma Aleksandra Velikog. 27 Iz Potočana su godinama u samostanski muzej pristizali rimski nadgrobni spomenici, zatim dijelovi kamenog namještaja iz starokršćanske i srednjovjekovne crkve. 28 Ispod Kasalova gaja su rimske kamene vodovodne cijevi, a odatle potječe i prapovijesna kamena sjekira. Ne ulazeći u pojedinosti, može se reći da su arheološki predmeti, koji su postupno skupljani po Livanjskom polju za samostansku zbirku bili metalni, keramički, kameni predmeti te antički i srednjovjekovni novac.
Značajnije popunjavanje zbirke predmetima kulturne baštine, a time i bogaćenje pojedinih muzejskih zbirki, dogodilo se u posljednjih pedesetak godina. U tom vremenu u samostansku arheološku zbirku su iz samog Livna došli dijelovi kamenog namještaja starohrvatskih crkava. Tako je 1954. godine, čišćenjem zemljišta i uklanjanjem minareta džamije Perkuša, porušene 1944. godine od savezničkih zrakoplova, pronađen dio luka oltarne ograde s natpisom iz starohrvatske crkve. Zaslugom fra Anđela Kaića donešen je u samostanski muzej. 29 Sedamdesetih godina, u vrijeme gradnje gradskog rezervoara za vodu na užem prostoru staroga bistričkog grada, iskopani su dijelovi pluteja s pleternom ornamentikom, te ulomci romaničkih stupova sakralnoga srednjovjekovnog objekta. Razbijeni ulomci su po noći pokupljeni i bačeni kod gradskog groblja Sv. Mihovila na Gorici; poslije su pronađeni i preneseni u samostanski muzej. 30
Najznačajnije bogaćenje Muzeja i popunjavanje njegove arheološke zbirke uslijedilo je otkrivanjem starokršćanske bazilike i starohrvatske nekropole na Kraljičinom nasipu (Rešetarici) u Podgradini. 31 Površinski nalazi na lokalitetu, koje je tada isplahnula voda jezera, pokupljeni su, preneseni u samostan Gorica i objavljeni u Starohrvatskoj prosvjeti. 32 Na žalost, većina arheološkog materijala s lokaliteta kasnoantičke bazilike i srednjovjekovne nekropole, prikupljenoga i pronađenog u vrijeme stručnog iskopavanja, propala je u vrijeme Domovinskog rata, ili mu se trag izgubio u Sarajevu. 33 Drugo bogaćenje Muzeja došlo je arheološkim iskopavanjem groblja Sv. Ive u Livnu, kultnoga prostora od prapovijesti do najnovijih vremena. 34 S ova dva lokaliteta u samostanski muzej doneseni su, najraznovrsniji metalni, kameni, stakleni i keramički predmeti. Oni su sada obrađeni i zaštićeni.
Danas se u FMGG nalaze ostaci iz ilirskog tumula kod Malovana s Kupreškog polja. 35 Jedno vrijeme oni su bili izloženi u hotelu "Adria-ski" na Kupresu, potom prenešeni i složeni u Zavičajnom muzeju "Hasan Brkić" u Livnu. Godine 1992. u vrijeme Domovinskog rata premješteni su, te dijelom sklonjeni u podrum samostana Gorica, a dijelom u Podgradinu. Konačno su, s još nekim eksponatima keramike i metala, iz ugaslog Zavičajnog muzeja "Hasan Brkić" našli svoje mjesto u FMGG 36.
Bez obzira što je stari novac odlazio iz Livna, pa i iz samostana 37, numizmatička je zbirka mnogobrojna, raznolika i vrijedna. Zastupljen je novac u rasponu od 4. stoljeća pr. Krista do najnovijeg vremena. Godine 1896. vrijednost numizmatičke zbirke u samostanu potakla je fra Antu Brešića, gvardijana samostana, da kod stolara Dominika Katalinića u Splitu, po uzoru na numizmatičke ormare u bečkom muzeju, naruči i plati ormar za numizmatiku. 38 Treba ovdje naglasiti da je dosad samo dio numizmatičke zbirke FMGG stručno obrađen dok preostali dio ostaje i čeka obradu. 39
Etnografska i sakralna zbirka poglavlje su za sebe: obje su, usuđujem se ustvrditi, kako po sadržaju tako i po vrijednosti prebogate za Livno i livanjski kraj. Međutim, za smještaj i izlaganje njihove izuzetne vrijednosti nedostaju prostori. Sada je na vlasnicima FMGG da u najskorijoj budućnosti osiguraju odgovarajući prostor, a na kustosima da materijale ovih zbirki evidentiraju, obrade i zaštite, te oblikuju stalne postave.
Dakle, od 1896. godine u Franjevačkom samostanu na Gorici su uz bogatu knjižnicu i suvremenu periodiku, stalni postavi muzejskog oružja i numizmatike 40. Zato danas s pravom kažemo i držimo da je 1896. godina početak današnjega Franjevačkog muzeja i galerije Gorica-Livno.
Fra Bono Mato Vrdoljak
1. Ugovor između Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla na Gorici i Općinskog vijeća u Livnu, Arhiv FMGG pod poslovnim brojevima 11/1995. i 01-023-684/95.
2. U zapadnom dijelu samostana na Gorici 1991. godine započeta je adaptacija u svrhu izgradnje novih odgovarajućih prostora za knjižnicu, muzej i galeriju. Jedan dio završen je 18. studenoga 1995. godine. U njega je postavljen stalni postav slika Gabrijela Jurkića. Od 1996. do 1998. godine završeni su građevinski radovi u ostalom dijelu samostana predviđenom za muzej; u jednom dijelu već je smještena biblioteka s arhivskom gradom, a pripremljeni su prostori za arheološku i sakralnu zbirku.
3. Narodni list HR H-B str. VIII. broj 36. listopada 1996. Rješenje Višeg suda u Mostaru u Arhivu FMGG od 14. travnja 1996. godine pod poslovnim brojem U/s. 16/96.
4. Usporedi ugovor i rješenje. Bilj. 1. i 3.
5. B. M. VRDOLJAK, Franjevački samostan Sv. Ive u Livnu tijekom 14. i 15. stoljeća, U: Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno 1994., str. 118. - K. DRAGANOVIĆ, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1934., str. 22.
6. B. BADROV, Fra Lovro Karaula, Sarajevo, 1925., str. 20.; I. GAVRAN, Franjevački samostan i crkva Gorica Livno, Vodič, Livno, 1995., str. 9.
7. B. BADROV, Isto, str. 19. i sl.; S. MARKOVIĆ, Hrvatske katoličke škole i učitelji u Livnu za turske uprave, Mostar, 1923., str. 21-23. Škola je sagrađena 1858. a srušena 1908. godine. Od 1848. do 1858. godine prva škola bila je u zgradi koju je još 1832. godine kupio fra Lovro Karaula za pastoralne potrebe župe.
8. L. KARAULA, Slovo cerkveno..., Zagrebački Katolički list, broj 18, Tečaj VIII. Zagreb, 1857. str. 138.
9. Samostan ima staru i novu knjižnicu. Stara broji oko četiri tisuće naslova; zastupljene su: patristika, filozofija, teologija, pravo i dr. Stara knjižnica je kao kulturno dobro zajedno s crkvom i samostanom pod zaštitom države.
10. Velik broj knjiga stare knjižnice, uz potpis vlasnika knjige ima i podatak kako se došlo do nje. Tako na primjer: na prvom listu knjige "Historiae Marci Sabellici, Paris, 1509." među drugim podacima piše: "Iste liber pertinet ad usum R. P. fra Matheii de Derventa Bosnensis, presidenti Budinensi". Ispod toga: "Librum hunc ex Hungaria attuli et emi 1834. Fr. Gregorius Lozić." Iz prve polovice 19. stoljeća stručne medicinske knjige ostavština su fra Mije Sučića, liječnika i prvog kirurga u Bosni i Hercegovini, koji je 1850. godine medicinske nauke završio u Padovi u Italiji.
11. "Kapitularna okružnica" u Arhivu samostana Gorica. "Bibliothecarius pro singulis Conventibus idoneus constituitur." "Bibliothecae conventuales certis diebus et horis, pro legere volentibus, posthac designedis..."
12. Fra Anđeo Kaić pronalazi arheološke kamene spomenike po Livnu i okolici i donosi ih u samostan; isto biva i s pojedinim sakralnim i etnografskim predmetima. Poslije njega su u samostanskom arhivu ostali crteži mnogih danas izgubljenih ili nestalih sakralnih predmeta. S njegovih akvarela, crteža i ulja mogla bi se napraviti rekonstrukcija Livna pedesetih godina.
13. Njegova bogata filatelistička zbirka početak je sadašnje filatelističke zbirke FMGG, dok su njegovi albumi fotografija vrijedan izvor povijesti Bosne 19. i 20. stoljeća. Ove zbirke očekuju stručnu i znanstvenu obradu i zaštitu.
14. To posebno vrijedi za ramsku knjižnicu koja je zajedno sa crkvom i samostanom izgorjela 1942. godine. U Domovinskom ratu stradale su knjižnice zajedno sa samostanima i crkvama na Petrićevcu, u Jajcu i na Plehanu, dok je teološka knjižnica na Nedžarićima u Sarajevu pokradena i uništena.
15. Stipo MAN?ERALO, Lozićev ilirski san, "Adnotationes variae R. P. Gregorii Lozić, a Kupres. 1864." Split-Livno, 1992., str. 44.-108.
16. Na zapadnoj i južnoj fasadi vidoške crkve kao spolija ugrađeni su ulomci razbijenih stećaka; na jednom ulomku je dvoglavi orao, na drugom fasada crkve s tornjem, na trećem križ u reljefu i četiri ljiljana u četiri kuta.
17. N. MILETIĆ, Rani srednji vijek, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984., str. 397.; T. GLAVAŠ, Novi nalazi predromaničke skulpture u Bosni i Hercegovini, GZM Sarajevo, Arheologija, N.S. Sv. 45/1990., str. 185-187. Slike 7. i 8. te rekonstrukcija sl. 9. str. 188.; V. DELONGA, Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996., Jugozapadna Bosna. Delonga se poziva na T. Glavaša, koji je pokušao spojiti spomenik s Rapovina sa spomenikom iz džamije Perkuša i ustvrditi da se radi o istoj oltarnoj ogradi iz starohrvatske crkve. Međutim, greda oltarne ograde s Rapovina i ulomci pluteja s pleternom ornamentikom, te luk oltarne pregrade s džamije Perkuše, koji se danas nalazi u arheološkoj zbirci FMGG, potječu s dva različita lokaliteta. Crkva na Rapovinama, iz koje potječe spomenuta greda s natpisom, razrušena je 1686. godine, dok je crkva u Bistričkom gradu morala biti razrušena prije 1485. godine. Uočljiva je razlika i u obradi slova.
18. "Curriculum vitae P. Vladimiri Dolić, Decani Provinciae Bosnae Argentinae, Jajce, 8. lipnja 1936." koji je pisao sam fra Vladimir. Arhiv samostana Gorica.
19. B. M. VRDOLJAK, Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna nekropola na Rešetarici kod Livna, Starohrvatska prosvjeta, Serija III. sv. 18/1988., Split, 1990., str. 121.
20. "Ostavština fra Mirka Džaje", u Arhivu samostana Gorica.
21. Naknadnim pregledom vidoške crkve (15. 10. 1999. godine) zajedno s prof. Matom Zekanom, utvrđeno je da se istovrsni ornament nalazi i na nalijepljenim 4 cm debelim pločama sa strana glavnog portala crkve. Vjerojatno je to djelo ovdašnjeg majstora ugrađeno u zidove crkve pri njezinoj izgradnji polovicom 19. stoljeća.
22. V. PAŠKVALIN Dva reljefa s prikazom boga Libera iz jugozapadne Bosne, GZM Bosne i Hercegovine, Arheologija, NS, sv. 40/41 (1985/1986) Sarajevo, 1986., str. 61. i sl.
23. B. VRDOLJAK, poganski hram u Vašarovinama, Livanjski vidici, broj 7, god. I., Livno 1992., str. 12.
24. B. MARIJAN, Ostava ratničke opreme na Grepcima u Livanjskom polju, Opuscula archaeologica, 19/1995. Zagreb, str. 51-67.
25. B. VRDOLJAK, Kolo igraju suhačke nimfe, Livanjski vidici, br 8. Livno, 17. siječnja 1993., str. 8-9; E. PAŠALIĆ, Period rimske vladavine do III. vijeka, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984., str. 287.
26. Iznad prozora kuće Cele Šeremet izvađen je dio ornamentiranog vijenca, koji je bio ugrađen kao nadvratnik. Prema njezinoj izjavi, njezin muž i ona su ga izvadili iz zemlje u sadašnjem podrumu kuće. Ulomak je dovezen u FMGG i upisan u inventar FMGG.
27. Četiri ploče rimske grobnice izvađene iz Ničeova trapa godinama su služile kao krov; dok su dvije stranice pronađene kod smetlišta. Podloga grobnice ležala je na međi spomenute njive, a u njivi prilikom oranja otkriven je veliki poklopac s natpisom izvađen je, a s njim i dva ulomka stupica. Sve je prevezeno u FMGG i upisano u inventar muzejske zbirke. Vlasnica trapa i njive dala mi je novčiće, među njima i probušenu tetradrahmu, koja je po svoj prilici bila upotrijebljena kao privjesak. Teško da je originalna.
28. B. VRDOLJAK, Potočani čekaju istraživače, Livanjski vidici, br. 10. god. I. od 14. veljače 1993., str. 8. ISTI, Kasnoantička crkva u Potočanima, Livanjski vidici, II/11, Livno 28. veljače 1993., str. 9.; ISTI, Starohrvatska crkva u Potočanima, Livanjski vidici, br. 12. god. II. od 14. ožujka 1993., str. 8-9.
29. B. M. VRDOLJAK, Avionske bombe "iskopale" spomenik, Livanjski vidici, br. 4. god. I. Livno 1992., str. 8-9.
30. Danas znamo da je u užem dijelu Bistričkog grada postojala starohrvatska crkva. Naime, prije dvadesetak godina unutar nekadašnjeg Bistričkog grada sagrađen je rezervoar za gradski vodovod. Kod njegove gradnje, tajno i bez upozorenja, pokupljeni su kameni ulomci ukrašeni pleterom (radi se o pluteju) i dijelovi romaničkih kapitela i izbačeni izvan grada u blizinu gradskog groblja Sv. Mihovila iza samostana Gorica. Poslije upozorenja Dragoša Sučića, ginekologa u Livnu, ulomke je pokupio fra Anđeo Kaić i donio ih u samostan. Da su ovi ulomci iz užeg dijela Bistričkog grada potvrdio je i Dževdet Vrebac, nekadašnji službenik u Općinskom sudu Livno; čak me osobno vodio i pokazao mi lokalitet, tvrdeći da je na tom mjestu bila crkva. Dok se do ove istine došlo, trebalo je proći više od dvadeset godina.
31. Usporedi gore bilj. 6 .
32. B. M. VRDOLJAK, Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna nekropola na Rešetarici kod Livna. Starohrvatska prosvjeta, Serija III. Sv. 18/1990., str. 119-194.
33. Stručna arheološka ekipa iz Sarajeva na čelu s Svetozarom Pudarićem, vršila je u nekoliko kampanji (1989.1991.) arheološka iskopavanja na prostorima bazilike i srednjovjekovne nekropole na Rešetarici, točnije na Kraljičinu nasipu ispod sadašnje crkvice Sv. Ilije na Rešetarici. Svi nalazi, iako vlasništvo općine Livno, odneseni su u Sarajevo i tamo su "propali".
34. B. M. VRDOLJAK, Franjevački samostan Sv. Ive u Livnu tijekom 14. i 15. stoljeća, U: Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno, 1994., str. 115-125.; T. GLAVAŠ, Otkrivanje sv. Ive, U: Livanjski kraj u povijesti, Split-Livno, 1994., str. 105-111.
35. A. BENAC, Praistorijski tumuli na Kupreškom polju, ANUBiH Djela, Knjiga LXIV; Centar za balkanološka istraživanja Knjiga 5, Sarajevo, 1986., str. 53. sl.
36. Popis predmeta preuzetih i Zavičajnog muzeja u Arhivu FMGG.
37. Livanjski trgovci su stari novac prodavali izvan Livna ili su ga preoblikovali u nakit. Dio novca je kao dar završavao u muzejima Splita, Sarajeva i Zagreba. O ovome usporedi i: Zapisnik Dohotka i Troška crkve goričke kod Livna od početka godine 1874. str. 5. Fra Grgo Lozić prodaje biskupu Strossmayeru stari novac u vrijednosti 600 groša. Zapisnik fabričkih troškova od 1862., str. 53.
38. Arhiv samostana Gorica, knj. XXV. str. 14.
39. U neobrađenoj numizmatičkoj zbirci su austrijski, jugoslavenski, hrvatski i novci drugih zemalja (papirnati i kovani) i novci poslije Domovinskog rata; svi oni zahtijevaju stručnu obradu.
40. "Na 6. listopada po nalogu okružne oblasti i okružnoga nadzornika financija"..."Našasto je staro oružje u biblioteci, koje se je čuvalo kao starina..." Kronika samostana Gorica kod Livna, Svez. r. str. 86. Godine 1896. Uprava samostana Gorica traži od Zemaljske vlade u Sarajevu dozvolu da može u zasebnoj prostoriji samostana Gorica držati staro oružje pristupačno javnosti. Primjerak molbe, Arhiv FMGG. "D. za šteple na molbu oružja starinskoga 0,40 novcica." Zapisnik primitaka i izdataka Samostana SS. Apoštola Petra i Pavla na Gorici u Livnu od 1. siječnja 1896-te, str. 13. br. 21; B. M. VRDOLJAK, Čuvari livanjskoga kulturnoga blaga, Livanjski vidici, 1/2, Livno 1992., str. 8.
