Šikara - Na Svetkovinu sv. Franje Asiškoga u Šikari je i ove godine obilježen patron župe iznikle iz vremena kad se za kršćansko ime i vjeru plaćalo i krvlju, kožom i patnjom. Centralno slavlje na samu Svetkovinu predvodio je fra Ćiril Lovrić,
koji je, kao mladi fratar opsluživao i područje koje je u kasnijem vremenu dospjelo pod pastoral, tadašnje filijale župe Tuzla, a dio tadašnje župe Breške. Ove dvije činjenice, dio župe Tuzle i dio župe Breške nije slučajno spomenut. Za proslavu ove Svetkovine i našeg zagovornika svetog Franje, župljani svih triju župa: Šikare, Tuzle i Brežaka, duhovno su se pripremali za proslavu Svetkovine Svetog Franje kroz devetnicu. Vrhunac priprave bila je proslava Transitusa, obreda preminuća sv. Franje. Poznato je da franjevački samostani slave Obred preminuća sv. oca Franje već stoljećima, ali ovo je jedinstveni primjer gdje se Obred preminuća slavi izvan Samostanske crkve, a da ga puk prihvaća kao pučku pobožnost. Naime, već dugo godina, skoro čitavo desetljeće hodočasnici iz župe Tuzla, samostanske župe, iskazuju svoju naklonost zagovoru sv. Franje pješačkim hodočašćem ratnim putem (preko brda – u narodu poznatom) a zadnjih 4-5 godina i župljani Brežačke župe upravo ovom obredu hodočaste pješke. Za narod, koji je odrastao u vremenima bacanja kršćanske žrtve „pod tepih“, vjernici Tuzle, samostanske župe i čitavog tuzlanskog kraja, ovom specifičnom pobožnošću su posvjedočili iskrenu vjeru u iskupljenje po zagovoru Onog koji nam je na svome tijelu pokazao Kristove Rane.
Pred sami obred Preminuća sv. Franje tuzlanski gvardijan, fra Marijo Divković je jasno naglasio ulogu blagoslova Euharistije u Franjinom životu, i na taj način poticao sve hodočasnike da na istom izvoru, u vratolomijama današnjeg vremena, stranačkih previranja i zastupanja, crpu snagu za vjernički život.
Na svečanom Misnom slavlju same svetkovine, fra Ćiril Lovrić, propovjednik, otvoreno je pozvao puk da ne smijemo dopustit da nas bilo što razdvoji od onoga čime nas je Bog obdario. Fra Ćiro koristi sliku Franjine povezanosti s „majčicom Zemljom“: kako ni sam otac Franjo nije dopuštao da obična obuća stoji između njega i Zemlje koju mu je Bog darovao. Upravo to je poruka za svakog kršćanina: vidjeti Božju dobrotu u svemu što nam je darovano, kako je to činio otac naš, Sveti Franjo. Međutim, takva vjera bi bila nemoguća bez onog povjrenja koje je tuzlanski gvardijan naglasio u obredu Preminuća (Transitusa), a to je povjerenje da nam samo Euharistija može dati snage da idemo dalje. Malo grubo rečeno, svi smo mi jaki, ali ako se odreknemo Božje snage koju primamo u Euharistiji, koju je Franjo crpio iz Euharistije, svi ostajemo slabašni i mali, i nadasve nemoćni da učinimo ijedan korak naprijed u svom duhovnom, a u tom smislu i kršćansko- društvenom životu.
DFS
