Kotor Varoš - Dvadeseta obljetnica srpske agresije na Hrvate i vjernike župa kotorvaroške doline obilježena je u Kotor Varošu, u subotu 6. listopada misnim slavljem za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje Drugog svjetskog rata i poraća,
njih 557, i Domovinskog rata, njih 170, te blagoslovom Gospina kipa i otvaranjem spomen-obilježja stradalnicima obaju ratova. Brojni Kotorvarošani, koji su 1992. godine bili skoro svi prognani, a njihove crkve, domovi i gospodarski objekti srušeni, zapaljeni i uništeni, okupili su se kod Križa iz 1911. godine u Kotorišću. Župnik fra Anto Šimuović rekao je okupljenima: «Došli smo se pomoliti za sve hrvatske žrtve iz kotorvaroškog kraja, došli smo kod Križa jer križ je znak i stvarnost patnje i žrtve, ali s Kristom i znak pobjede nad zlom i smrću. Put križa koji ćemo moliti je put kojim su hodili i danas hode Hrvati kotorvaroškog kraja. Nije slučajno da je nekoliko stotina metara od ovog križa bilo i jedno od najvećih stratišta za Hrvate na kraju Drigog svjetskog rata (1945.). Samo u jednoj noći hladnim oružjem ( krampom, nožem, bajunetom …) ubijeno ih je preko dvije stotine. Svjedoci pričaju kako su se jauci zarobljenih Hrvata čuli tri dana i tri noći. Tada započeta tragedija i kalvarija kotorvaroških Hrvata još uvijek traje. » Župnik Šimunović pozvao je okupljene da križni put mole s dubokom vjerom, dostojanstvom i poštovanjem koje naši mučenici i žrtve zaslužuju i da nitko ne odgovara na moguće provokacije. Pripadnici policijskih snaga pobrinuli su se da povorka križnog puta, nakon pjesme i molitve kod Križa za mučenike i žrtve, neometano prođe kroz Kotorišće i Kotor Varoš.Veliki drveni križ, kojeg je izradio Marjan Miškić iz sela Orahove, naizmenice su nosile tri grupe Kotorvarošana. Nakon križnog puta Milorad Bandalo je u župnoj crkvi Male Gospe pročitao Pjesmu povratnika ( Ps. 126 ) a potom je koncelebrirano euharistijsko slavlje s dvanaest svećenika, uglavnom Kotorvarošana, predvodio banjolučki biskup dr. Franjo Komarica. Liturgijsko pjevanje animirao je fra Vinko Jelušić, župni i samostanski vikar u Jajcu.
Biskup Komarica istaknuo je u propovijedi kako je neželjeni rat, kako Drugi svjetski tako i Domovinski, prouzročio izuzetno velike i nepopravljive gubitke za Banjolučku biskupiju i cijelu Katoličku Crkvu u BiH. Jedna od osobito važnih i svetih zadaća Crkve je molitveno sjećanje na pokojne, osobito na žrtve rata i nasilja. Naša nacionalna i crkvena povijest prepune su takvih žrtava. Sjećanje na žrtve je nužno. Blaženi papa Ivan Pavao II. dao je nama, čalanovima Katoličke Crkve, u zadatak da sačuvamo trajan spomen svojim mučenicima i svim nevinim žrtvama totalitarnih, duboko nehumanih ražima prošlog stoljeća. I biskup Komarica smatrao je svojom dužnošću poslušati i te papine poticaje, pa je naveo što je sve na tom planu učinio. Napomenuo je da nema gotovo ni jedne župe u njegovoj biskupiji u kojoj nije stradao određeni broj župljana, u nekim župama i više stotina. Među prvima po broju stradalih je kotorvaroška župa.
Kod prinošenja darova prinesena je Knjiga popisa svih 727 mučenika i žrtava kotorvaroških Hrvata obaju ratova, zatim križ kao simbol njihovih povijesnih muka, trpljenja i spasenja, putna torba koju su Kotorvarošani često koristili odlazeći trbuhom za kruhom te kip Gospe Žalosne - Majke Kotorvarošanke koja je simbol hrabrih kotorvaroških žena i majki i čuvarica ognjišta, obitelji i djece. Na kraju misnog slavlja vlč. Slavo Grgić, ravnatelj Katoličkog školskog centra u Bihaću, pročitao je pjesmu « Osmjeh im nisam dao « od učenika drugog razreda Stjepana Buljana iz Krka. Potom su se sudionici okupili ispred župne Crkve, kod spomen-obilježja na kojemu su ispisana imena svih 727 mučenika i žrtava i nad kojim raširenih ruku bdije Gospa Žalosna-Majka Kotorvarošanka, djelo akademskog kipara iz Zagreba Ante Jurkića. Gospin kip od siluminiuma ( vrsta aluminija ) izliven je u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Prof. dr. Ivo Pranjković, predstavnik kotorvaroških Hrvata, izložio je letimičan pregled najvažnijih povijesnih zbivanja na kotorvaroškom području, a dijelom i u cijeloj Bosni i Hercegovini od 12. stoljeća do današnjih dana. Vlč. Anto Ivić, župnik župe Sopje kod Virovitice, pročitao je imena i prezimena 727 mučenika i žrtava kotorvaroških Hrvata. Potom je govorio zapovjednik I. kotorvaroške bojne i predsjednik veterana rata Kotor Varoša Zoran Piličić. U ime kotorvaroških Hrvata veliku svijeću s hrvatskim grbom prinjeli su i upalili Marija Miškić i Neven Marković, a vjenac su položili Viktor Grgić, Katica Dragulljić, Manda Jelušić i Ivica Grgić Grga.
Vijenac u ime Generalnog konzulata RH u Banjoj Luci položila je generalna konzulica Dunja Jevak, u ime člana Predsjedništva BiH Željka Komšića savjetnik Mato Zeko, u ime grada Kutjevo i Kotorvarošana iz Kutjeva gradonačelnik Ivica Nikolić, u ime udruge Zavjet iz Zagreba i HDZ-a RH zamjenik predsjednika Karamarka dr. Drago Prgomet, Ivan Rašić i Mijo Crnoja, u ime Zavičajnog kluba Jajce u Zagrebu Anto Šimunović. Vjenac su položili i članovi KUD i Udruge raseljenih kotorvaroških Hrvata iz Velike i predstavnici pet udruga Domovinskog rata iz Jajca. Predstojnicu Državnog ureda za Hrvate izvan RH Dariju Krstičević predstavljao je Ivan Zeba. Nakon polaganja vjenaca nazočnima se obratila Marina Pendeš, zamjenica ministra obrane BiH, a potom je govorio predsjednik organizacijskog odbora fra Stipo Karajica.
Kip Gospe žalosne – Kotorvaroške žene otkrili su autor Anto Jurkić, Dunja Jevak, Ivica Nikolić i ing. arh. i akademik Marko Mušić iz Ljubljane, projektant spomen-obilježja koje su izgradili i izradili građevinska poduzeća: Komotin iz Jajca i Marbo-Stone d.o.o./Duno-Lit/Kiseljak. Gospin kip i cijelo spomen-obilježje blagoslovio je biskup dr. Franjo Komarica i zapjevao uskrsnu himnu « Kraljice neba raduj se!»
Nakon zajedničkog objeda, kojeg su pripremili župnici fra Anto Šimunović i fra Marko Bandalo, Kotorvarošani su se uputili prema Bašćinskoj spomen-špilji, prema mjestu svoga odlaska u progonstvo 17. listopada 1992.godine, ali i prema mjestu svoje nade u povratak. Svoje potresno svjedočanstvo o odlasku Hrvata i Muslimana u progonstvo pročitala je katehistica Ljubica Maljur koja je onda bila djevojčica, a Augustin Jelušić pročitao je spomenutu pjesmu « Osmjeh im nisam dao.» Spomen-špilju i u njoj kip Gospe s Djetetom Isusom, rad akademskog kipara iz Viteza Dejana Pranjkovića, nakon krunice, Gospinih litanija i drugih molitava blagoslovio je biskup Komarica zapjevavši potom i nekoliko Gospinih pjesama.
Pri kraju spomen-dana u župi Sokoline, u kojoj više nitko ne živi, župnik fra Marko Bandalo molio je s tridesetak osoba za povratak izbjeglih i prognanih, napominjući kako je prije rata župa Kotor Varoš imala 5.600 vjernika, Skoline 1.800 i Vrbanjci 3.500. A sada u sve tri župe, nažalost, nema ni 250 vjernika.
Stipo Marčinković
