Sućuraj/Gdinj - U Sućurju i Gdinju, dvije od tri župe koje na otoku Hvaru pastoriziraju bosanski franjevci, posebno se svečano slavi blagdan sv. Ante Padovanskoga. U četvrtak 13. lipnja u Sućuraj su sa svojim župnikom i gvardijanom fra Brankom Brnasom i fra Marijom Jurišićem stigli vjernici iz Zaostroga.
Sućuranin Bartul Vuljan zavjetovao se da će ih svojim turističkim brodom Hvar taksi svake godine besplatno dovoziti sv. Anti u Sućurju.
Po starom običaju na ulazu u crkvu Sv. Ante pročitan je Svečev Život, životopis, a potom je euharistijsko slavlje predvodio fra Marijo Jurišić. Koncelebrirali su župnik fra Stipo Marčinković i hvarski dekan i župnik Vrboske i Vrisnika don Emil Pavišić. U misnom slavlju sudjelovali su brojni Sućurani i njihovi gosti. Liturgijsko pjevanje predvodila je domaća grupa žena.
Propovjednik Jurišić istaknuo je, uz ostalo, kako nijedan čovjek na svijetu nije toliko slavljen niti je toliko osvojio dušu svijeta kao sv. Ante Padovanski, čudotvorac, intelektualac i propovjednik, naučitelj Crkve, svetac, otac, tješitelj i ljubitelj sirotinje, ubogih i mladih, dobročinitelj i utočište od svijeta prezrenih i odbačenih, simpatizer vjernika i branitelj radničke klase i potlačenih, prijatelj nesretnih. Svatko je njegov, a on je svačiji. On svakome pruža ruku i svakome daje utjehu, briga se za svakoga. Bio je sličan svom učitelju Isusu. Sv. Ante nije najveći, ali je najdraži i najpopularniji svetac. Štuju ga svi ljudi, ljudi raznih vjera i narodnosti, ne smo katlici. On je Svetac, svetac čitavoga svijeta. Potreban je svijetu koga više boli duša nego tijelo. Narad mu nije hrlio zato što je bio visoki intelektualac i govornik već zato što je bio svet, dobar i pun ljubavi. Bio je lijep unutra, duša mu je bila lijepa, a to se na svakome vidi vani, na licu. Vjernici se ne mole Isusu, Gospi i svecima zato što su bili pametni nego zato što su bili sveti i dobri. Nažalost takvih je danas sve manje. «O, Ante, Ante, dobri naš Ante, sve manje ljudi znam što nalik su na te,» rekao je fra Marijo parafrazirajući poznatu pjesmu.
Nakon euharistijskog slavlja kroz oba dijela Sućurja, kroz Gornju i Donju Bandu, prošla je tradicionalna procesija u tijeku koje se pjevala pjesma sv. Anti u devet dijelova «Ako išteš ti ćudesa», a redovito se u dijelovima pjeva u vrijeme predblagdanske devetnice. Svečev kip nosili su njegovi mladi imenjaci Ante Franičević, Ante Mucalo, Toni Petričević i Ante Vuljan. Pomagao im je Ivica Marinović, mladi otac dvoje djece, a jednomu je ime Ante. Djeca su kip i put ophoda posipala cvijećem. Nakon procesije fra Marijo blagoslovio je cvijeće i nazočnu djecu. Sućurani su se za blagdan sv. Ante pripremali obavljajući pobožnost trinaest utoraka i devetnicu na čast sv. Ante. Za sve goste pripremili su kolače i sokove.
Poslije čitanja Života sv. Ante, euharistijko slavlje u župi Gdinj predvodio je tamošnji župnik fra Augustin Tomas koji boravi u Sućurju. Poslije procesije i blagoslova djece i cvijeća pridružio se slavlju u sućurajskom samostanu.
Turci su osvojili Primorje ( Živogošće i Zaostrog ) godine 1492. Bježeći pred turskim zulumom, nasiljem i terorom, u Sućuraj su godine 1646. sa svojim narodom izbjegli franjevci iz Zaostroga, a sljedeće godine franjevci i narod iz Živogošća. Zaostrožani su godine 1663. sagradili crkvu i samostan Sv. Ante, a Živogošćani samostan i crkvu Sv. Križa. Sućurani su imali crkvu i samostan sv. Jurja. Tako su u drugoj polovici 17. stoljeća u malom mjestu Sućuraj bile tri župe, tri župne crkve i tri samostana. Crkva i samostan sv. Križa potpuno su uništeni krajem II. svjetskog rata. Prema uputama iz Beča iz godine 1878. i prema nalogu Kotarskog poglavarstva iz Hvara godine 1896. srušena je župna crkva sv. Jurja iz 13. stoljeća i godine 1897. sagrađena današnja župna crkva. Razrušeni samostan, čiji prvotni temelji su iz devetog stoljeća, godine 1993. obnovili su bosanski franjevci.
Blagdan sv. Ante Padovanskoga nekada se u Sućurju naveliko slavio kao glavni mjesni blagdan i sajmeni dan, a i danas se svečanije slavi nego blagdan župnog zaštitnika sv. Jurja.
Stipo Marčinković
