Nikola je bio prijatelj djeci i pomoćnik u nevolji. Na spašavanje iz nevolje podsjećaju nas Nikolini darovi koje on u noći uoči svoga blagdana stavlja djeci u cipele.
Jednom su svetom Nikoli pričali da u Patari živi neki plemić toliko osiromašen da je odlučio svoje tri dobro odgojene kćeri poslati na ulicu da zarađuju nemoralno živeći kako bi se on spasio smrti od gladi.
Sljedeće noći posjeti sv. Nikola kuću nesretnog oca i kroz prozor ubaci veću svotu novca, čime je zabrinuti otac zbrinuo svoju najstariju kćer. Ovo je ponovio i drugi i treći put da bi spasio nevinost druge i treće kćeri. Međutim, treće je noći otac uporno bdio da bi upoznao nepoznatoga darivatelja. Kad je svetac svoj treći dar bacio u sobu, požuri otac k njemu i baci mu se pred noge da bi mu zahvalio, ali ga Nikola podigne i reče mu da je on samo ispunio svoju kršćansku dužnost i zamoli ga da o ovome nikome ništa ne govori.
U gradu Myri trebalo je izabrati novoga biskupa. Stoga se sabraše biskupi i svećenici ove pokrajine i za vrijeme zajedničke molitve Bog dade najstarijemu biskupu ideju da treba izabrati onoga koji ujutro prvi dođe u crkvu. Svima se svidio ovaj savjet.
U rano jutro požuri Nikola, koji o ovome ništa nije znao, u crkvu kako bi ujedinio svoju molitvu s molitvama drugih da bi im Bog dao pobožna i bogobojazna pastira. Nikola, dakle, prvi stiže u crkvu pa ga u zajedničkom veselju posade na biskupsku stolicu i proglase biskupom Myre iako se on žestoko opirao naglašavajući da je on za ovu službu najmanje dostojan.
Iako je i kao svećenik sveto živio, sada je podvostručio svoju pokorničku strogoću i tako je energično revnovao oko očuvanja čistoće kršćanske vjere i morala, da ga u tome nije spriječila ni prijetnja zatvorom i smrću. Bog je proslavio svoga slugu mnogim čudesima. Nakon što je bilo obznanjeno njegovo uzdignuće u biskupsku službu, požurila je jedna žena u crkvu da bi se uvjerila u istinitost ove vijesti. Vrativši se kući, nađe svoje dijete, koje se bilo previše približilo vatri, potpuno spaljeno. Odmah ga uze na ruke i donese pred biskupa. Ovaj ga blagoslovi, a dijete živo i potpuno zdravo.
Svečevo je ime, zbog njegova predanoga služenja, bogobojazna i stroga života, djela ljubavi svake vrste i mnogih čudesa, postalo tako slavno, da su ga vjernici ljubili kao oca, a zli ljudi pred njim drhtali.
Zaslijepljen novcem, sudac Eustahije je dva poštena čovjeka lažno optužio i osudio ih na smrt. Već su nedužne žrtve stigle do svoga stratišta, već je na njima trebala biti izvršena presuda, kad se ondje pojavi Nikola, kao anđeo Božji, istrgnu krvniku mača iz ruku, obrati se ozbiljna lica sucu i zatraži da mu kaže razloge zašto je htio usmrtiti ovu dvojicu poštenih ljudi. A sudac, u osjećaju svoje ništavnosti zadrhta kao zločinac, pade pred noge svecu, priznade svoju nepravednost, obeća se popraviti i zamoli ga da ovu stvar ne dojavi caru.
Uskoro nakon ovoga bila su trojica časnika careve tjelesne garde, Repocijan, Urso i Herpilio, dobri, pošteni ljudi, nepravedno optuženi za veleizdaju i po carskoj, prebrzoj odluci osuđeni na smrt. U zatvoru se ovi nesretnici sjete pobožnoga biskupa i njegove djelotvorne ljubavi, i zaželješe mu ispričati svoju groznu sudbinu. A kako ovo nije bilo moguće, vruće su se molili, predali se sudbini i pripremali za smrt. Te noći imade car neobičan san. Pred njim se pojavi jedan dostojanstveni starac u biskupskom odijelu i zaprijeti mu štapom. Car se odmah sjeti svoje prebrze smrtne presude nad svojim časnicima. Ponovno temeljito preispita tužbu, nađe da su optuženici nedužni, pusti ih na slobodu i reče da za ovo imaju zahvaliti biskupu iz Myre.
Nikola je bio prijatelj djeci i pomoćnik u nevolji. Na spašavanje iz nevolje podsjećaju nas Nikolini darovi koje on u noći uoči svoga blagdana stavlja djeci u cipele.
Izvor: www.svjetlorijeci.ba
