Iz perspektive Božića čovjek ostaje zbiljom s kojom se Bog nerazdvojno povezao. Isto tako, iz perspektive Božića svaki je čovjek Božji čovjek jer je Bog preko Isusa u njemu.
Piše: Božo LUJIĆ
Božićni događaj, opisan u izvješćima Mateja i Luke, može se promatrati s više strana i sa svake vidjeti njegovu teološku dubinu i svekoliku poruku. Na ovom ćemo mjestu svoju pozornost usredotočiti na ono što se ponajprije odigralo u Nazaretu kao prvi čin Božića, potom na Betlehem, rođenje i njegovu recepciju kao drugi čin, i konačno na Božić i današnjeg čovjeka kao treći.
Prvi čin: Nazaret – susret Božanskoga i ljudskoga
Događaj u Nazaretu, opisan kao susret anđela Gabrijela i Marije, u izvjesnoj je paraleli s opisom najave Ivanova rođenja (Lk 1,5-27). Ipak kod najave Krstiteljeva rođenja anđeo se obraća isključivo njegovu ocu Zahariji, i to u hramu u Jeruzalemu, i obećava mu sina unatoč tomu što mu je žena Elizabeta bila nerotkinja. Zaharija ne vjeruje u mogućnost ostvarenja Božjega obećanja. Pa ipak se Božje obećanje ispunjava.
U Nazaretu se Gabrijel obraća Mariji, Josipovoj zaručnici, u kući njezinih roditelja; prenosi također Božju poruku i ponudu o rođenju sina, koji će biti Sin Svevišnjega i imati posebnu ulogu. Susret se razvija u razgovoru između Marije i Gabrijela iz kojega izbija na vidjelo da će Dijete biti plod Duha Svetoga. Iz svega se toga može lako iščitati da je događaj s Marijom zapravo veličanstveni Božji plan, nevjerojatan, ali ne i nemoguć. Izvještaj to izrijekom i potvrđuje: Ta Bogu ništa nije nemoguće! (Lk 1,37). Za razliku od Zaharije, Marija prihvaća Božju poruku i vjeruje u nju. Potom, prema Lukinu izvještaju, Marija posjećuje Elizabetu i još prije rođenja stavlja ovo dvoje djece u međuodnos izgovarajući pritom onu svoju veličanstvenu molitvu Veliča (Lk 1,39-56).
Božićni događaj započinje – ističu izvještaji o navještaju rođenja – u Nazaretu, u skromnosti kućice, i kod još skromnije djevojke Marije. Susret Boga i Marije događa se s jedne strane u slobodi Božje odluke: ući u svijet na najobičniji ljudski način i progovoriti ljudima na ljudski način i njihovim jezikom, a s druge u slobodi ostavljenoj također i Mariji: prihvatiti ili ne prihvatiti takav Božji plan. Božji ulazak u ljudsku povijest događa se u Nazaretu slobodno na svim razinama i isključuje bilo kakvo nametanje ili prisilu. Božja ponuda i Marijin pristanak u malom mjestu Nazaretu omogućuju zapravo događaj Božića. Bez susreta u Nazaretu ne bi bilo Betlehema. S druge strane, Betlehem pretpostavlja Nazaret.
Drugi čin: Nebeska pjesma i zvijezda nad Betlehemom
Nevjerojatnost Božje odluke o ulasku u povijest na najjednostavniji način bila je nečuvena i nevjerojatna. Zbog toga je trebala i biti potvrđena s neba. I kao što je rekao jedan teolog, u tim biblijskim izvješćima o Isusovu rođenju nalazi se dio političke teologije (M. Ebner) jer prikazuje rođenje „novoga kralja“ na posve drukčiji način nego što je to bilo uobičajeno u tadašnjem svijetu. Rađanje zemaljskog vladara odvijalo se redovito pompozno i u velikom gradu kao središtu svijeta, a rođenje Isusovo u najjednostavnijim uvjetima i u posve nepoznatom, malome mjestu. Zemaljski su vladari željeli mijenjati svijet svojim krutim zakonima i odredbama, a ovdje je već rođenje ovoga nepoznatoga djeteta promijenilo odnose u svijetu. Oba se rođenja opisuju kao radosni događaji, ali kraljevo rođenje najavljuju službeni kraljevi glasnici, a u Isusovu slučaju glasnici s neba.
I doista: za prepoznavanje Isusa i njegova rođenja kao radosnoga događaja služe određeni znakovi koje treba čuti i prepoznati. Prije svega, potrebno je moći čuti kako je samo Nebo propjevalo i kako je njegova pjesma povezana s događajem u Betlehemu: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! (Lk 2,14). Zanimljivo je da su tu pjesmu prvo čuli jednostavni pastiri bdijući te noći uz svoja stada na betlehemskim poljima. Njima prvima anđeo, kao glasnik Neba, priopćava tu radosnu vijest (evanđelje): Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Lk 2,10). Nisu tu pjesmu i tu vijest čuli svećenici u Jeruzalemu niti pak kralj Herod nego – obični pastiri jer pastiri vjeruju da je moguće da i ono nemoguće postane moguće: da Bog na ovu zemlju ne dođe iz toplih odaja vladarske palače nego s dna ljudske egzistencije. Upravo se pastiri prvi raduju toj radosnoj vijesti s Neba – i odlaze s radošću i vjerom u Betlehem.Drugi znak dolazi također s Neba: to je zvijezda. I o tomu pripovijeda evanđelist Matej (2,1-12). Naime, tamo daleko na istoku mudraci su vidjeli čudnovatu zvijezdu. Oni polaze za zvijezdom tražeći njezinu dublju poruku i tako dolaze u Jeruzalem. Tadašnji kralj u Jeruzalemu, Herod, bio je okrutan i nepovjerljiv prema svemu i svakomu. U strahu za prijestolje i vlast dao je poubijati i dio obitelji koju je volio: ženu i sinove tako da je nakon toga rimski car izjavio da je bolje biti Herodova svinja nego sin. Takav kralj zna da nova zvijezda znači i promjenu vlasti. Uplašio se i zatražio mišljenje od svećenika u Jeruzalemu koji na temelju Pisma potvrđuju da bi se novi vladar trebao roditi u Betlehemu. Mudraci odlaze u Betlehem te i ondje prepoznaju novoga kralja, klanjaju mu se i obdaruju gazlatom, tamjanom i smirnom (Mt 2,11) – potom se na uputu s Neba vraćaju novim putom u svoju zemlju.
Ovaj znak zvijezde koja vodi mudrace poučene u astrologiji u Jeruzalem neki rado tumače (J. Kepler) kao stvarnu konjunkciju planeta Jupitra, Saturna i Marsa koja se doista i odigrala oko 7. ili 6. godine pr. Kr. Međutim, može se naravno postaviti i pitanje: kakvu bi vezu imala zvijezda s rođenjem nekog novoga židovskoga kralja? Možda bi se moglo u tom slučaju prizvati u sjećanje da se u grčko-rimskoj književnosti može također naići na opis rođenja nekoga kralja pomoću znaka čudnovate zvijezde. Tako postoji opis rođenja Aleksandra Velikoga. Ipak valja reći da Matej ne pokazuje zanimanje za takav opis. On ističe da je to Isusova zvijezda i da ona sama po sebi ne dovodi mudrace u Betlehem, nego su tu također potrebna i Pisma. To više što i na drugim mjestima u Starom zavjetu ima slučajeva gdje se spominje zvijezda. Tako Br 24,17 navode Bileamovo proročanstvo: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže. Na taj način jedan stranac blagoslivlja Izrael i najavljuje Božje djelovanje u njemu.
Zvijezda je mogla značiti i promjenu u shvaćanju vlasti: okrutnost Heroda bit će zamijenjena nevjerojatno novim i drukčijim odnosom u „novom kralju“ Isusu. Zvijezda može također imati i univerzalno značenje poruke koje je došlo rođenjem ovoga djeteta. Jednako tako zvijezda može značiti da i nežidovi u tom novom događaju imaju svoje mjesto, jer mudraci dolaze s istoka i traže „novoga kralja“. Uostalom već je Izaija najavio da će Sion biti stjecište naroda.
Treći čin: – Božić i mi danas
Mnogostruka je poruka Božića po sebi: nevjerojatna je a opet draga; s drugoga svijeta a opet u ovome svijetu; od Boga a opet u čovjeku za čovjeka; izazovna a opet tako bliska, neshvatljiva, a opet tako privlačna, duboka a tako jednostavna; vezana uz zemlju a opet neizmjerno božanska. Tu je Bog otvoren čovjeku do sebedarivanja i čovjek Bogu do sebepotvrđivanja u Bogu. Iz Božića proizlazi velika poruka za ovo vrijeme: drugi i posve Drugi ostaju istinski put za ostvarivanje vlastitoga smisla. Iz perspektive Božića čovjek ostaje zbiljom s kojom se Bog nerazdvojno povezao. Isto tako, iz perspektive Božića svaki je čovjek Božji čovjek jer je Bog preko Isusa u njemu. I betlehemski pastiri i mudraci s Istoka – i židovi i nežidovi – svi oni trebaju slušati radosnu pjesmu Mira s Neba kao blagu vijest i tražiti Drugoga istražujući Pisma i iščitavajući znakove prirode i svemira.
