Neopisiv i mističan, uvijek neizrecivo svečan i pun najvišega vjerskog i duhovnog zanosa i radosti jest događaj pjevanja ove božićne pjesme u svakoj župnoj crkvi.
Piše: Slavko TOPIĆ
Snažan duhovni simbol Božića jesu božićne pjesme i njihovi napjevi. Zaista možemo reći: nema Božića bez pjevanja božićnih pjesama. To posebno vrijedi kod nas Hrvata. Neki misle da smo po broju i ljepoti božićnih popijevki na prvome mjestu u svijetu.
Među svim tako lijepim i zanosnim popijevkama izdvaja se jedna, možda najstarija, svakako najdublje ukorijenjena, najizrazitiji simbol, duša i srce Božića – U se vrijeme godišta. Nju gotovo posvuda narod naziva jednostavno Božićna pjesma. Dakle, prva od svih božićnih pjesama. Po pravilu se neizostavno pjeva na ponoćki, u sva tri božićna dana, a i u božićnom vremenu uopće. Još i danas se po prastarom običaju u Bosni pjeva po kućama uz večernju obiteljsku molitvu, počevši od sv. Kate (25. studenoga), ili barem od sv. Lucije (13. prosinca) pa sve do Nove godine.
U raznim hrvatskim područjima sam naziv upućuje na veliku starinu ove dirljive popijevke: Vsee vrime godišta (Fra I. Bandulavić, u Pištole i Evanđelja, 1613), Vu to vreme godišća (Pavlinska pjesmarica, 1644, Cithara Octocorda, 1701), Va se vreme godišća (Sjeverno Primorje), U se vrime godišta (u južnim krajevima, u nekim krajevima u Bosni), U se vrijeme godišta (u mnogim krajevima).
Što znamo o ovoj tako poznatoj i omiljenoj Božićnoj pjesmi?
Tekst ove hrvatske božićne popijevke nije posve originalan. Postoji latinski tekst i napjev gregorijanskoga tipa, zapisan u Francuskoj (11-13. stoljeće). Prenijeta u hrvatske krajeve i prevedena na hrvatski jezik, ta je popijevka tako prožela dušu i srce našega naroda, da je postala vlastita i domaća. Prijevodi su savršeno u pučkom duhu i ruhu, toliko slobodni i originalni, kao da bi se radilo o originalnoj pjesmi. Latinski tekst je proširen za dvostruko. Zapravo, poslužio je samo kao motiv za gotovo originalnu hrvatsku božićnu popijevku, stvorene su nove kitice u istom stilu i u istom svetom božićnom zanosu i radosti zbog Isusova rođenja i našega spasenja. Evo nekoliko kitica latinskoga, a zatim hrvatskoga teksta:
In hoc anni circulo
Vita datur saeculo
Nato nobis parvulo
De Virgine Maria.
Fons de suo rivulo
Nascitur pro populo
Fracto mortis vinculo
De Virgine Maria.
Ex divino Flamine,
Non humano semine,
Deus datur Foeminae
In Virgine Maria.
***
U se vrijeme godišta,
Mir se svijetu naviješta:
Porođenje Djetića
Od Djevice Marije.
Od prečiste Djevice,
I nebeske kraljice,
Anđeoske cesarice,
Svete Djeve Marije.
Djeva sina porodi,
Đavlu silu svu slomi
A kršćane oslobodi
Sveta Djeva Marija.
Napjevi ove obljubljene hrvatske božićne pjesme (njih oko 70) potpuno su originalni. Iznimka je jedino tzv. dalmatinski napjev. On potječe iz Italije, prenijet u Dalmaciju, ondje se brzo udomaćio, a odande dalje širio. U Bosni su napjevi Božićne pjesme slični napjevima Zdravo Tijelo Isusovo i razlikuju se oni u sjeveroistočnoj od napjeva u jugozapadnoj Bosni.
Božićna pjesma pjeva se vrlo svečano. Ranije se pjevala, u cijelosti – 21 kitica, u vrlo svečanom trenutku mise, odmah iza poslanice dok se očekuje evanđelje, i obvezatno se pjevala stojeći i s upaljenim svijećama u rukama. Neopisiv i mističan, uvijek neizrecivo svečan i pun najvišega vjerskog i duhovnog zanosa i radosti jest događaj pjevanja Božićne pjesme u svakoj župnoj crkvi. Ponosno je i svečano i samo držanje tijela i zvonko ječanje glasova i ono dopadljivo isticanje i pokazivanje sebe i svoje kršćanske vjere u tom jedinstvenom pučkom orkestru ljudskih duša, uronjenih u sveti božićni Događaj. Negdje je to zanosno pjevanje preraslo u svojevrsno ljudsko, ali uvijek pobožno i sveto međusobno natjecanje. Započinje s prvom kiticom muška strana – da pokaže što može. Ženska strana preuzima drugu kiticu – još bolje. I tako se to sveto natjecanje nastavlja do kraja Pjesme. Poslije mise se raspravlja tko je ove godine bolje pjevao Božićnu pjesmu.
Izvor: svjetlorijeci.ba
