Zagreb - Prvo predavanje posljednjeg dana 54. Teološko-pastoralnog tjedna u četvrtak, 30. siječnja "Redovništvo i evanđeoski zavjet siromaštva" održao je dr. fra Marinko Pejić, OFM s Franjevačke teologije u Sarajevu.
Siromaštvo shvaćeno kao trezveno i skromno korištenje dobrima, kao dijeljenje vlastitih dobara sa siromasima ili stavljanje vlastitih dobara na zajedničko korištenje bilo je u Crkvi prihvaćeno i prakticirano kao evanđeoska krepost, poglavito u redovničkom načinu života. Ono što franjevaštvo donosi kao novost u odnosu na druge oblike redovničkog života je svakako odricanje od svake vrste vlasništva, osobnog i zajedničkog sve do posvemašnje nesigurnosti i izručenosti prilikama i neprilikama života, kao najmanji u društvu. Franjo želi potpunu identifikaciju s onima koji ne mogu računati ni na kakvu vlast, želi se poistovjetiti s rubnima, s gubavcima u njegovo vrijeme. Tako je Franjino siromaštvo u prvom redu nasljedovanje Kristova siromaštva, posvijestio je predavač te istaknuo kako živjeti evanđelje s pozicija nezaštićenosti, malenosti ima svoje konkretne posljedice po duhovni život kršćana. U prvom redu bliskost sa svakodnevnim situacija jednostavnih ljudi.
Nadalje, dr. Pejić je istaknuo kako je malenost sama po sebi paradoksalna ideja. Naime, današnja dominantna kultura se uglavnom bazira na snazi, ugledu, pojavnosti, pa je tu teško naći mjesto za malenost, za ono što je nevidljivo, što ne svjetluca. Stoga, suvremeno redovništvo, ali i kršćanstvo općenito, ukoliko želi biti autentično evanđeosko i vjerno svojim korijenima mora se stalno iznova vraćati siromaštvu koje mora biti stvarno i vidljivo. Redovničko siromaštvo moći će govoriti današnjem svijetu samo ukoliko ljudi našega vremena gledajući redovnike vide i siromašno lice Crkve, Crkve koja ne želi biti trijumfalna i moćna već Crkva siromaha i Crkva za siromašne, zaključio je predavač. (kta/ika)
