Klagenfurt (Austrija) - U subotu 03. svibnja u Marijinoj crkvi u Klagenfurtu pomoćni banjalučki biskup dr. fra Marko Semren podijelio je sakrament Svete Krizme članovima HKM Klagenfurt.
Darove Duha Svetoga primilo je 45 krizmanika u pratnji svojih roditelja i kumova. U jutarnjim satim HKM Klagenfurt posjetili su mjesni biskup Alois Schwarz te uzoriti kardinal Vinko Puljić sa svojim suradnicima. Uzoriti kardinal s delegacijom i skupinom mladih iz Sarajeva i Vareša u posjeti je biskupiji Gurk povodom obilježavanja desete godine partnerstva mjesne biskupije s Vrhbosanskom nadbiskupijom. Njih su dočekali i pozdravili voditelj Misije fra Pavo Dominković, pastoralna suradnica Kata Bendra i članovi Misijskog i Ekonomskog vijeća HKM-Klagenfurt.
U nedjelju 04. svibnja skupina mladih iz Vareša sa fra Mirkom Majdandžićem bili su gosti na hrvatskoj misu u Villachu.
U propovijedi koju je fra Marko uputio krizmanicima, kumovima i vjernicima posebno je naglašeno:
"Dragi krizmanici, roditelji, kumovi, prijatelji krizmanika, štovatelji sv. Filipa i Jakova, apostola, svjesni smo da nas je danas okupila Božja ljubav, Božja dobrota, te Božje milosrđe koje se očitovalo preko Kristovih učenika Filipa i Jakova. Ovih dana posebno smo se prepustili Duhu Svetom i njegovu djelovanju u svakom pojedinom kao i zajednici, za vrijeme osobne pripreme za slavljenje sakramenta krizme. Stoga odstranimo grijeh i dopustimo da Bog bude u nama, s nama i među nama, da nam po zagovoru sv. Filipa i Jakova ojača vjeru, učvrsti nadu, usavrši ljubav te ublaži naše duševne i tjelesne boli, ozdravi, utješi, ohrabri…
Dragi krizmanici! Ovaj je dan jedan i jedinstven, neponovljiv u vašem životu. Zato što se dar sv. krizme, sedmerostruki dar, samo jednom u životu prima, s pečatom dara Duha Svetoga. Ne možete ovo više nikada ponoviti, ali morate ove darove Duha Svetoga svakoga dana razvijati, s njima surađivati i milosti umnažati.
Poštovani roditelji današnjih krizmanika! Vi ste po svojoj roditeljskoj naravi i dužnosti pred Bogom i pred Crkvom najodgovorniji za svoju djecu koju vam je dobrostivi Otac nebeski darovao i povjerio na čuvanje, poučavanje i odgajanje, i za koju danas na ovoj sv. potvrdi zahvaljujete Duhu Božjemu. Niste ove svoje sinove i kćeri samo s očinskom i majčinskom slobodom, sviješću i ljubavlju rodili, nego im u svojoj dobroti i odgovornosti omogućujete životni rast duševnih i tjelesnih sposobnosti, u skladu s Božjim zakonom. A najljepša pouka i odgoj za njih jest vaš roditeljski primjer.
Poštovani kumovi i kume! Vi ste pozvani da budete najprije svjedoci u svome kršćanskom životu, katolički svjedoci vjere i morala, opslužujući sve Božje i crkvene zapovijedi, pa ćete onda biti najbolji svjedoci i vjernički uzori i svojoj kumčadi. To će biti vaš najljepši dar njima. I te kako služi na čast i kumu i kumi da, poput tjelesnih roditelja, stalno duhovno prate svoju kumčad.
Draga braćo i sestre, danas slavimo sv. Filipa i Jakova koji nas potiču da ponovno otkrijemo radost vjere u sebi, i da iznova pronađemo zanos za prenošenje vjere. Radost vjere i zanos, entuzijazam vjere umnažaju se nesebičnim darivanjem drugima. Svaki čovjek, naime, ima stanovit oblik vjere. Mi smo ljudi vjere i nade u bolje sutra. Stoga se može čuti pitanje: Što Crkva zapravo ima ponuditi svijetu? Više čovjekoljublja? Više tolerancije? Više slobode? Višu kvalitetu života? Više ljubavi? Prema sv. Filipu i Jakovu, apostolima, ispravno pitanje bi se trebalo postaviti ovako: Koga Crkva treba ponuditi svijetu? Odgovor na ovo pitanje daju nam današnja liturgijska čitanja: «začetnika života» - Uskrslog Isusa Krista. On je velika ponuda Crkve svijetu i svakom čovjeku. Zapamtimo dobro: Uskrsli je ponuda Božja svijetu i svakom čovjeku! Raspetog Isusa, to jest onoga koga su nosioci religioznoga i političkoga nasilja raspeli na križ, Bog je uskrisio i dao mu vječni život. Time je za vijeke vjekova pokazano kako nisu moćni oni koji mogu ubiti život, razoriti ga, nego je moćan samo onaj koji može iz ništa, iz smrti stvoriti novi život. Uskrsli Isus se pokazao, dao se vidjeti: „... Kefi, potom Dvanaestorici, braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina, potom Jakovu, pa onda svim apostolima“ (1 Kor 15,5-7). Uskrs je svetkovina vjere u Božji svijet, u novo nebo i u novu zemlju, jer je Bog Raspetom Isusu darovao nov život, kojem ne mogu nauditi ni smrt niti ubojice. Onaj koji je na križ raspet radi Božjega kraljevstva pretvorio je nasilje nad sobom, svoju nasilnu smrt, u djelo vrhunske ljubavi, koja se očituje u bezuvjetnom i nesebičnom davanju: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Vjera u Raspetoga i Uskrslog daje istinskim vjernicima snagu da nadvladaju svaki strah, pa i najdublji: strah od smrti. Raspeti koji je Uskrsli podsjeća nas da ljubav prema bližnjemu, prema svakom Božjem stvorenju i prema Bogu nosi oblik križa u ovom svijetu nasilja. Križ (patnja) i uskrsnuće (proslava) u kršćanstvu su nerastavljivi. Pozivam vas da si posvijestimo da cilj slavljenja mučenika – svjedoka vjere jest predložiti ih kao uzor, jer njihove ljudske i duhovne karakteristične crte, njihove riječi, način življenja, sadržavaju poruku današnjem čovjeku. Poruka je to o strahoti zla i vrednoti dobra, o potrebi borbe protiv zla i izgradnji dobra. Žrtve zla kao mučenici su najveća osuda zla, a ujedno su poziv i zahtjev za nadvladavanje toga zla i stvaranja dobra u čovjeku, u društvu, u svijetu.
Braćo i sestre, valja nam zauzeto živjeti odnos između vjere i ljubavi, između vjere i života jer su te zbilje tijesno vezane. Život je Božji dar kao i vjera. Bog je sve ljude iz svoje slobode i ljubavi stvorio, te sve ljude želi spasiti. Život smo dobili kao nezasluženi Božji dar, a taj se život umnaža nesebičnim davanjem drugima. Bog ljubi svako svoje stvorenje, osobito čovjeka, pa se zato dar vjere i ljubavi također umnaža nesebičnim davanjem drugima. Vjerom čovjek uspostavlja osobnu relaciju s Bogom i s drugim ljudima. Ljudski život može uspjeti samo u vjeri i ljubavi, dakle, u osobnoj relaciji vjere i ljubavi s Bogom i s ljudima. Sve što je Bog učinio za čovjeka svjedoči o tome koliko ga je ljubio. Zato vjernik treba da gorljivim činom vjere opravda iskazano povjerenje svojim životom, svojim djelom, jer su vjera i život neodvojivi. Činom vjere uspostavlja se zajedništvo s Bogom, čime se pokazuje bit i prava snaga vjere. Iz ovoga odnosa Boga i vjernika nastaje radost vjere, radost vjerovanja. Vjernik živi ono u što vjeruje. „Početnik i Dovršitelj vjere“ (Hebr 12,2) jest Isus Krist. Ali Isus nam i danas ponavlja ako meni ne vjerujete, vjerujte mojim djelima i spoznajte da je Otac u meni i ja u njemu. Svrha puta vjere jest voditi ljude punom životu, punom prijateljstvu sa Sinom Božjim – Isusom Kristom.
Postavlja nam se pitanje: Tko su svjedoci vjere u našem vremenu i kako je moguće otkrivati dar vjere u svijetu, koji se neprestano mijenja?
Vjera može nastati samo iz čovjekove slobode: ne može se iznuditi niti zapovjediti, nespojiva je s nasiljem. Isus je darivanjem svoje ljubavi oslobađao ljude od sebičnosti, od robovanja vlastitoj koristi. Samo oni koji su slobodni od egoizma, od robovanja samima sebi, uistinu su slobodni i sposobni za slobodno djelovanje. Zato sv. Pavao u Poslanici Galaćanima kaže: „Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“ (Gal 5,1). Sloboda je dar Božji.
Ne smijem svoju vjeru svesti na neki privatni prostor. Želim je živjeti jednako i privatno i javno. Moja vjera raste u mjeri u kojoj postaje predmet moga propovijedanja. Više smo kršćani što smo više misionari. Kršćanin koji drži samo za sebe vlastitu vjeru, kao privatnu stvar i ne pretvara je nikada u dar, u širenje, u svjedočanstvo, u propovijedanje izdaje svoju vjeru. Kršćani, Kristovi učenici imaju precizno poslanje, zadaću, naviještati Kristovo Evanđelje, željeti da se svi ljudi otvore Kristovu Evanđelju, ili vrate ako su ga napustili. Ovo je jedini način na koji može rasti vlastita vjera.
Dragi krizmanici, vi ste proljeće katoličke Crkve, proljeće hrvatskog naroda! Ne zaboravimo ako nas je Bog htio i stvorio kao hrvatski narod onda nas je i obdario posebnim darovima da možemo čovječanstvo i svijet obogatiti. Stoga prosvijetljeni Duhom Svetim, Duhom uskrslog Krista postajemo sposobni svijet gledati Božjim očima, ljude oko sebe prihvaćati Kristovim srcem, ne dopuštati negativnim mislima da utječu na nas. Njegova prisutnost je najveći blagoslov ovome svijetu i nadjačava sve mračne događaje. Molimo Gospodina da nam udijeli svoga Duha i njegovo djelovanje u nama kako bismo ga u svemu nasljedovali, da svaka životna situacija bude za nas prigoda da pokažemo njegovo svjetlo, njegovu dobrotu, njegovu blagost, njegovu strpljivost, njegovu ljubav.
Dragi krizmanici, vi ste miljenici Duha Božjega! Pripremajući se za sakrament sv. potvrde pristupili ste vjeronauku savjesno i sustavno, pod vodstvom odgovornih vjeroučitelja i budnim okom i savjetom vaših zauzetih roditelja. Zahvaljujem stoga svim katehetama na njihovu marljivu zalaganju i strpljivoj pouci. Hvala i roditeljima koji su sve bogobojazno i odvažno poduzeli da im djeca budu poučena u vjeri i da steknu puno spasonosno znanje koje ih osposobljuje za što pobožnije primanje sakramenta krizme i za vječni život.
Duše Sveti Bože, koji svojim dahom pročišćuješ pameti i srca ljudska, obogaćujući ih darovima svojim, tješeći ih kad su ožalošćena, ispravljajući ih kad su zavedena, grijući ih kad su ohlađena, braneći ih kad su napastovana, budi svjetlo u ovim krizmanicima, da s Božjega puta nikada ne skrenu i da na tom putu nikada ne posrnu, i kojega s Ocem i sa Sinom skupa častimo i zajedno slavimo u vjekovječne vjekove. Amen."
Fra Joso Oršolić
