Kovačići/Sarajevo - U dvorani Franjevačkoga međunarodnog studentskog centra na Kovačićima u Sarajevu 12. studenoga predstavljena je knjiga fra Marijana Karaule, vikara Franjevačke provincije Bosne Srebrene, "Iskušenja Bosne Srebrene. Stradanja bosanskih franjevaca 1944.–1985." (Synopsis – Svjetlo riječi).
Knjigu su predstavili: dr. Husnija Kamberović, direktor Instituta za istoriju u Sarajevu, dr. fra Mile Babić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, književnik i urednik knjige Ivan Lovrenović te autor fra Marijan Karaula. Prije predstavljača prisutnima su se pozdravnim govorima obratili fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene te u ime nakladnika Synopsis Ivica Pandžić. U glazbenom dijelu nastupio je bogoslovski vokalno-instrumentalni sastav Jukić s Franjevačke teologije u Sarajevu.
U svom izlaganju dr. Kamberović je istaknuo da knjiga ne govori samo o ubijenim franjevcima nego i o stradanju Bosne Srebrene tijekom II. svjetskog rata i za vrijeme komunizma do 1985. godine, kada je procesuiran posljednji bosanski franjevac fra Emanuel Jurić. Naglasio je također kako je ova knjiga svojevrsni leksikon stradalih bosanskih franjevaca koji su bili predmet represije režima različitoga intenziteta i u različitom razdoblju. Kamberović je posebno podvukao autorovo opsežno korištenje arhivske građe, napose Arhiva Bosne Srebrene, arhiva franjevačkih samostana, Komisije za vjerska pitanja čiji se fond čuva u Arhivu BiH, te veliki broj dokumenata iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica, što inače nije čest slučaj. Predstavljač je podsjetio kako se do sada bosanske franjevce u komunističkom periodu ili vremenu socijalizma promatralo uglavnom kroz njihovu suradnju sa socijalističkom vlašću preko udruženja "Dobri Pastir", a to je, tvrdi on, nedovoljno da se sagleda cjelina franjevačkog djelovanja. Stoga je iznimno pozitivno da se javnost upozna i s činjenicom stradanja bosanskih franjevaca od tadašnjeg režima.
Dr. fra Mile Babić ukratko se osvrnuo na autorovu trodijelnu podjelu knjige. Tako je dr. Babić istaknuo kako je fra Marijan ovom knjigom dokazao da je provincija Bosna Srebrena za vrijeme II. svjetskoga rata izgubila 57 svojih članova, od kojih je samo u posljednjoj 1945. godini poginulo njih 38. U drugom dijelu knjige fra Marijan je pokazao da je od 1944. do 1985. kažnjeno i procesuirano 98 članova Bosne Srebrene. U trećem dijelu autor je prikazao samovolju ondašnje komunističke vlasti s obzirom na odnos prema imovini Bosne Srebrene. Dr. Babić je naglasio da je za bosanske franjevce najteže razdoblje bilo od 1945. do 1950. Nakon toga se postupno uvodio koliko-toliko pravni sustav koji je ipak bio samo djelomično pravedan. Autorovu tezu da je ondašnja vlast katoličke svećenike smatrala svojima neprijateljima. Babić je potvrdio i na temelju jugoslavenske poslijeratne književnosti, kada je trebalo proći 20 i više godina da bi lik franjevca u romanu ili drami bio prikazan pozitivno. Ipak, na pitanje zašto su bosanski franjevci bili zatvarani, mučeni, ubijeni i proganjani ne smije se, ustvrdio je predstavljač, odgovarati kako se danas uglavnom odgovara – ne smije se osuđivati zločine komunističke ideologije u ime nacionalističke. Nema dobrih i zlih ideologija, nego linija dobra i zla ide kroz srce svakog čovjeka pojedinca.
Urednik knjige Ivan Lovrenović u svom je izlaganju najprije ukratko opisao proces suradnje njega i autora te poteškoće s kojim se on kao urednik knjige susretao u radu na knjizi. Poput Kamberovića, unatoč eventualnim nedostacima, istaknuo je ovu knjigu kao svojevrsno leksikografsko djelo koje će uglavnom više biti od koristi istraživačima negoli običnim čitateteljima. Lovrenović je potom istaknuo autorovu muku u radu na ovako osjetljivom i zahtjevnom projektu. Naime, Karaula je kao član Bosne Srebrene i kao član šire pripadnosti nacionalitetu bio na dvostrukom ispitu. S jedne strane, morao se čuvati opasnosti martiromanije, a s druge strane – historijskog revizionizma. Premda je martiromanija u užem smislu – vjerničkom, svećeničkom i franjevačkom – nešto što ima jako dugu tradiciju, u našim današnjim prilikama martiromanija gotovo neizbježno teži nečemu što na koncu iznevjeri istinu. S druge strane, historijski revizionizam je još osjetljivije područje, rekao je Lovrenović i istaknuo kako narodi u BiH, ali i šire na području bivše Jugoslavije žive u vremenu koje samo iz sebe traži neprestano prevrednovanje svih mogućih nekada etabliranih istina, paradigmi, uvjerenja o određenim stvarima. Ta revalorizacija je nužna, ali tu se krije i velika opasnost, jer ti koji pristupaju reviziji istine, tvrdi Lovrenović, kod nas uglavnom nastupaju na jednako proizvoljan način, gdje se dobije samo obrnuta sliku istoga. I kao posljednju opasnost koja je bila pred Karaulom, Lovrenović je izdvojio viktimizaciju, kod koje se u ime našeg zahtjeva za priznanjem naših žrtava odlazi u "etičko divljaštvo gdje se ne vide tuđe žrtve." Prema njegovom mišljenju, fra Marijan se u svom radu dobro sačuvao od spomenutih opasnosti kao i od "ishitrenog emocionalizma i pretjerane patetike".
Na kraju se prisutnima obratio i sam autor knjige fra Marijan Karaula. Najprije je zahvalio svima što su došli na predstavljanje knjige, predstavljačima, izdavaču, uredniku, ali i svima onima koji su mu na bilo koji način pomogli u radu. Istaknuo je da se temom stradanja bosanskih franjevaca u II. svjetskom ratu i komunističkom periodu počeo zanimati tek u jesen 1993. godine.
Otada je intenzivno radio na ovoj temi što je i rezultiralo 1999. godine knjigom Žrtve i mučenici. Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu (Svjetlo riječi). Ova nova knjiga stoga je svojevrsni logični nastavak prve knjige, kazao je. U radu se služio mnogima izvornim dokumentima koje je citirao gotovo u cijelosti i bez dodatnih objašnjenja jer je, smatra on, na taj način najvjernije predstavljen duh onoga vremena i kontekst u kojem su se franjevci morali snalaziti. Knjigom je želio osvijetliti istinu te vratiti čast i dostojanstvo žrtvama franjevcima. Karaula je sam istaknuo da ova knjiga nije konačna istina, završeno istraživanje, nego da je riječ o dobroj osnovi za daljnja istraživanja ove teme. Na kraju je poentirao riječima albanskog književnika Ismaila Kadarea iz predgovora knjizi albanskog franjevca Zefa Pllumija Živi samo da ispričaš (Svjetlo riječi, 2014): "Ova je knjiga potrebna cijelom našem društvu. Potrebna je onima koji su doživjeli ono vrijeme, ali isto tako, ako ne i više, i onima koji ga nisu doživjeli. Potrebna je potlačenima i pogaženima, ali isto tako, ako ne i više, onima koji su tlačili druge. Potrebna je antikomunistima, a isto tako, a možda i još više, komunistima. Jednom riječju: potrebna je našoj savjesti."
Darko Rupčić/SR
